Leila Kurbegović, glavna i odgovorna urednica Samo.ba: Dobra priča nastaje na terenu

Razgovarala: Elma Hodžić

Godinama je Leila Kurbegović intervjuisala mene – a sada je, konačno, došlo vrijeme za obratno. O njenoj predanosti dobrim pričama svjedoči i činjenica da je, za vrijeme pandemije, dolazila u Historijski muzej BiH – pod maskom i s kamerom. Bila je prisutna, fokusirana, tiha – ali uvijek s jasnom idejom šta želi zabilježiti.

Leila, zajedno sa svojim bratom Almirom, stoji iza nezavisne autorske platforme samo.ba. Od ideje do realizacije, sve je rađeno vlastitim snagama – od dizajna stranice do strategije nastupa na društvenim mrežama. Sve što tamo pročitate proizašlo je iz ličnog iskustva, terenskog rada i stvarne interakcije s ljudima, događajima i prostorom.

Kako je nastala ideja za Samo.ba?

Zanimljivo je kako su se stvari razvile. Moj brat i ja smo godinama maštali o tome da jednog dana radimo zajedno, ali nismo mogli ni pretpostaviti da će se to dogoditi tako brzo – i pod takvim okolnostima. Svako od nas bio je posvećen vlastitoj karijeri: on kao marketing menadžer, a ja u svijetu novinarstva. Iskreno smo vjerovali da ćemo u tim profesijama ostati do penzije. Međutim, život nas je u kratkom vremenskom razmaku suočio s istim osjećajem – zasićenjem radom za druge i željom da stečeno znanje i iskustvo pretočimo u nešto svoje. Ja sam tada prešla u marketing agenciju, što mi je omogućilo da stvari sagledam iz nove perspektive. U tom periodu, moj brat je spontano počeo razvijati ideju za web portal. Na početku nismo imali preciznu sliku kako bi sve trebalo izgledati, ali smo znali da postoji koncept vrijedan pažnje. Tokom jednog od naših mnogobrojnih razgovora, on je izgovorio rečenicu koja nas je inspirisala: „Samo je u tome razlika.“ U tom trenutku mi je sinulo – samo je u „samo“ razlika! Shvatili smo koliko ta riječ ima težinu i značenja u našem jeziku – „daj mi samo ovo“, „samo još ovo“… Tako je to ‘samo’ postalo simbol našeg zajedničkog projekta samo.ba.

Mi živimo ono o čemu pišemo

Po čemu se Samo.ba razlikuje od drugih portala?

U Bosni i Hercegovini postoji više od 615 registrovanih portala, a broj neprestano raste. Ipak, većina njih funkcioniše tako da prenosi vijesti, često bez ličnog uvida i iskustva. Uz sve veći utjecaj AI alata, sve češće se oslanjaju na automatski generisane sadržaje. Mi smo odlučili da idemo drugim putem – da pišemo sami, iz ličnog iskustva, za publiku koja zna prepoznati autentičnost i iskrenost.

Portal samo.ba pokrenut je 2023. godine, a tokom 2024. aktivno smo se uključili i na društvene mreže (Facebook, Instagram, TikTok, LinkedIn). Krenuli smo od nule, koristeći besplatne alate, bez velikih sredstava i podrške. Bilo je i komentara poput: „Zašto niste samo uradili ovo ili ono“, ali smo ostali dosljedni našoj misiji – da dijelimo autorski i iskustveni sadržaj sa publikom koja traži nešto drugačije u vremenu preplavljenom lažnim, recikliranim i generičkim tekstovima, često bez stvarnog autora, a ponekad i bez stvarnog smisla.

Na tom putu podržali su nas modna dizajnerica Belma Tvico-Stambol, koja nam je ustupila svoj studio za snimanje pilot epizoda podcasta „samo.ba razgovor“, te moja kolegica Naida Begić, koja je snimila i montirala prvih šest epizoda.

Upravo te epizode pomogle su nam da testiramo teren, upoznamo svoju publiku i uvjerimo se da zaista postoji zajednica ljudi koja razumije i cijeni ono što radimo. Naša publika su oni koji vole umjetnost, sport, prirodu i lične priče – ljudi koji traže sadržaj s dušom.

Među prvim medijima koji su nam pružili podršku bio je i Urban magazin, koji je prenio našu priču o umjetničkim radovima naše mame nastalim tokom života u opkoljenom Sarajevu.

Korak po korak, samo.ba je postao naša digitalna lična karta – prostor kroz koji pokazujemo šta možemo i znamo da napravimo. Zahvaljujući radu na ovom portalu, ostala sam prisutna u svijetu kulture i umjetnosti, u kojem djelujem gotovo tri decenije, te sam nastavila sarađivati s institucijama poput JU Kinoteka BiH, Akademijom nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine i Pozorištem mladih Sarajevo. U relativno kratkom roku, postali smo prepoznatljivi kao platforma koja kombinacijom znanja, vještina i kontakata donosi autentične, iskrene i nadahnjujuće priče iz oblasti koje nas lično ispunjavaju. I upravo u tome leži razlika – mi živimo ono o čemu pišemo.

Kakvu ulogu Samo.ba igra u društvu?

Iako je sve počelo kao naš zajednički hobi, s vremenom smo shvatili da samo.ba ima potencijal da preraste u nešto mnogo veće. Vjetar u leđa dala nam je i nedavno osvojena nagrada za najbolju poduzetničku ideju u okviru projekta „Kreativni elan“, koju su dodijelili Francuski institut u BiH i Impakt Investment Foundation. Trenutno smo u procesu registracije, s ciljem da našu ideju dodatno profesionaliziramo i postavimo na čvrste i održive temelje. Samo.ba tako postaje više od medija – pretvara se u platformu posvećenu lijepim, korisnim i inspirativnim pričama, i ljudima koji ih stvaraju.

Naš cilj je da ponudimo sadržaj koji informiše, ali i inspiriše. Ne bavimo se pukim prenošenjem informacija – već dijelimo vlastita iskustva i preporuke. Želimo da naši čitaoci kroz nas otkriju predstavu koju vrijedi pogledati, izlet koji će im napuniti dušu, izložbu koja ostavlja utisak. Posebnu pažnju posvećujemo prirodi i kulturi – kroz priče o bh. planinama, izletištima, projektima koji vraćaju vjeru u smislen rad.

U vremenu preplavljenom lošim vijestima i površnim sadržajem, vjerujemo da postoji stvarna potreba za autentičnim, pozitivnim pričama. Zato samo.ba vidimo kao prostor koji podsjeća da pod ovim nebom ima mjesta za svakoga – i da su male, iskrene priče često one koje ostavljaju najveći trag.

Okruženi smo sjajnim mladim ljudima koji razmišljaju otvoreno, ekološki i društveno odgovorno. Vjerujemo da nova generacija želi više od buke – traži sadržaj koji ima vrijednost i svrhu. U tom kontekstu, samo.ba vidimo kao most između onih koji stvaraju dobre stvari i onih koji ih žele pronaći. Zato naša uloga nije da budemo najglasniji – već da budemo glas za ono što vrijedi.

Da li planirate širiti tim i uključivati druge autore u rad Samo.ba?

Već su nam se javljali neki koji žele da pišu za samo.ba, i to nam zaista mnogo znači jer pokazuje da ljudi prepoznaju vrijednost onoga što radimo. Međutim, oboje dolazimo iz iskustva u kojem se često očekivalo da pišemo i radimo – bez ikakve naknade. Znamo koliko to može biti obeshrabrujuće, pa ne želimo da isto radimo drugima. Zato smo svjesno odlučili da ne uključujemo saradnike dok ne budemo u mogućnosti da ih zaista i platimo. Kada dođemo do tog nivoa – a vjerujemo da hoćemo – rado ćemo otvoriti vrata novim autorima. Naš cilj je da jednog dana imamo malu, ali kvalitetnu redakciju koja će praviti autentične priče iz prve ruke.

Šta sve nudi Samo.ba?

Samo.ba je danas mnogo više od portala – to je multidisciplinarna platforma koja spaja sadržaj, komunikaciju i publiku. Naš rad obuhvata kreiranje originalnih tekstova, produkciju podcasta, vođenje društvenih mreža, kao i osmišljavanje i realizaciju komunikacijskih strategija za različite institucije, kompanije, događaje i projekte. Moj brat dolazi iz svijeta korporativnog marketinga i stručnjak je za razvoj strategija, posebno kada je riječ o plasmanu sadržaja i dolasku do ciljne publike. Moj aspekt rada se više oslanja na sadržaj – ne klasično novinarstvo, već kreativno pričanje priča. Pišem, kreiram sadržaj za društvene mreže, radim na storytellingu, moderiranju događaja i podcasta, kao i na povezivanju sa zajednicom. Zajedno nudimo sveobuhvatan pristup – od ideje, preko vizualnog i verbalnog izraza, do konkretne implementacije.

Kako vidite odnos kulturnih institucija prema komunikaciji danas – i može li Samo.ba tu pomoći?

Nažalost, mnoge kulturne institucije od državnog značaja, usljed niza nepovoljnih okolnosti i više od 30 godina pokušaja da se same održe, zapale su u svojevrsnu tišinu. Zaboravilo se koliko je važno komunicirati – ne samo unutar struke, već prema javnosti. Danas je nemoguće zaobići društvene mreže – to je ključni kanal komunikacije s publikom. I umjesto da čekamo spore, klasične korake, vrijeme je da preskočimo nekoliko stepenica i fokus stavimo na kvalitetan sadržaj, posebno video materijale i digitalne priče. Naše kulturne institucije imaju izvanredan sadržaj – samo ga je potrebno oblikovati i ispričati na način koji savremena publika razumije. Za to su potrebni ljudi koji znaju kako da taj sadržaj predstave – grafički dizajneri, videografi, ljudi koji znaju pisati i strukturirati priču. Također je neophodno da svaka institucija ima definisanu strategiju komunikacije: ton, publiku, cilj, a samo.ba može biti partner u tom procesu.

Najvažnije je da si sretan

Šta je za Vas dobra priča?

Dobra priča nastaje na terenu – i to je, po meni, srž novinarstva. Kada god vidim konkurs za novinara, uvijek pogledam šta se traži. Konačno, danas se sve češće traži i formalna edukacija, što ranije nije bio slučaj. Ali i dalje, vrlo često, piše: „ponekad izlazak na teren“. A bez toga nema novinarstva. Novinar – to je neko ko donosi novosti. I ne možeš to raditi zatvoren u kancelariji. Novinar je u kafani, na predstavi, na ulici, među ljudima. Tehnologija nam danas daje sve alate da budemo na terenu – i da to iskustvo zabilježimo na bezbroj načina: snimkom, fotografijom, glasom, tekstom. Za mene je novinarstvo i proces izgradnje mreže, dijeljenja i učenja. Druženje kroz posao mi je pomoglo da upoznam sjajne autore, pročitam izuzetne knjige, otkrijem nove svjetove. Nekada je dovoljno da prošetaš i naiđeš na milion priča – ako znaš gledati. Kultura, pak s druge strane, traži posvećenost. Nije dovoljno pojaviti se jednom – moraš pratiti ljude kroz vrijeme. Ja, recimo, pratim određene glumce više od 30 godina. Znam kako su se razvijali, kako su rasli u svojim ulogama i kao ličnosti. To znanje čini priču dubljom, istinitijom. Lakše je pisati kada poznaješ, kada si prisutan.

Kako gledate na razvoj vještačke inteligencije u kontekstu medija i sadržaja?

Kada se strah od vještačke inteligencije tek počeo širiti, bila sam među onima koji su vjerovali da AI nikada neće moći pisati kao čovjek. Danas i sama koristim te alate – ali s punom sviješću da oni ne mogu zamijeniti ljudsko iskustvo. Mogu pomoći, ubrzati procese, ponuditi strukturu – ali ne mogu osjećati, niti razumjeti kontekst na način na koji to može čovjek. Vjerujem da ljudi neće gubiti posao zbog tehnologije, već zbog odbijanja da uče i prilagođavaju se. Ako pratimo promjene i učimo kako koristiti dostupne alate, AI nam može dati više prostora da se bavimo onim što volimo – pa čak i više vremena za odmor. I sama sam u početku imala otpor prema tim alatima, ali sam ih brzo savladala. Danas ih vidim kao podršku, a ne prijetnju – kao sredstvo koje može unaprijediti, a ne ugroziti našu kreativnost.

Kakvi su vaši planovi za budućnost i gdje vidite Samo.ba za pet godina?

Napravili smo okvirni petogodišnji biznis plan – ali, kako moj brat voli reći, nakon pandemije smo naučili da su naredne dvije sedmice ključne. Tako i radimo – strateški, ali sa sviješću da život može donijeti iznenađenja, i da treba biti fleksibilan i brzo se prilagoditi.

U narednom periodu planiramo snimiti još nekoliko podcasta, nastaviti saradnju sa institucijama koje su prepoznale naš rad – a koje su, na naše zadovoljstvo, i same bile vrlo zadovoljne tim saradnjama. Otvoreni smo za dalje projekte tog tipa, posebno one koji promovišu dobre vrijednosti, umjetnost, znanje i kulturu. Cilj nam je da organski rastemo – i profesionalno i ljudski. Voljela bih u nekom trenutku uključiti i mlade ljude, prenijeti im znanje, otvoriti prostor za učenje. Također, voljela bih da napravimo set radionica koje bi spojile novinarstvo, lijep govor i kreativno izražavanje. A jednog dana, možda i napišem knjigu – o svom profesionalnom putu, koji je svjedočio razvoju novinarstva u Bosni i Hercegovini. Ne bi bilo loše da to ostane zapisano za neke buduće generacije.

Šta biste poručili mladima koji tek traže svoj profesionalni i životni put?

Vjerujem da čovjek treba slušati svoj unutrašnji instinkt. Ne treba se voditi isključivo novcem niti očekivanjima sredine. Kod nas se često podrazumijeva da postoji određena, zacrtana životna putanja – školovanje, posao, porodica – ali to ne mora biti tako. Najvažnije je da si sretan. Jer samo tada stvari imaju pravi smisao. Mladi ljudi danas su, iskreno, mnogo pametniji i hrabriji nego što je bila moja generacija. Jasnije vide kako tržište funkcioniše, ne daju da ih se lako stavi pod pritisak. Imaju svoju mjeru. Raditi isto iz godine u godinu, bez prostora za rast, nije dugoročno ni održivo ni inspirativno. Mislim da je sasvim u redu mijenjati poslove – to te osvježi, natjera da učiš, da se prilagođavaš i da iznova otkrivaš sebe.