Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Mladen Blagojević
Styling: MemenTo

Tokom više od decenije rada u kulturi upoznala sam brojne novinare koji ne samo da prate kulturne događaje, nego ih oblikuju i daju im vidljivost. Njihova stručnost i sposobnost da prepoznaju ono što je važno, a zatim i upornost da osiguraju prostor za kulturu u medijima čiji sadržaj je često dominantno informativan, ključni su za to kako publika doživljava i razumije umjetnost.

U budućnosti želim da Urban postane prostor u kojem ćemo predstavljati novinare koji svojim radom aktivno oblikuju kulturnu scenu. Među njima je Adrijana Gavrić, čije djelovanje na N1 i posvećenost kulturi jasno odražavaju strast, stručnost i autentičnost u medijskom prenošenju kulturnih sadržaja. Kroz razgovor s njom istražujemo ne samo izazove i transformacije u praćenju kulture u savremenim medijima, već i način na koji istinska ljubav prema umjetnosti može oblikovati cijelu kulturnu zajednicu. Kultura nije nestala!

Važno je poznavati oblast kojom se bavite — šta smatrate ključnim znanjima za novinara koji prati kulturu?

Mislim da je najvažnije ljubav prema ono što radite. Svakako da i privatno volim umjetnost, mislim na sve oblike umjetnosti. Ta ljubav i otvorenost omogućavaju mi da prepoznam vrijednost i u različitim, ponekad manje vidljivim kulturnim izrazima. Bez te strasti, teško je autentično i uvjerljivo prenositi priče iz svijeta kulture.

Kada danas govorimo o kulturi u medijima, imate li utisak da ona polako nestaje iz javnog prostora ili se samo mijenjaju načini na koje dolazi do publike?

Danas se često stiče utisak da kultura nestaje iz javnog prostora, ali zapravo mislim da se više radi o promjeni načina na koji dolazi do publike. I dalje mediji prate kulturna dešavanja, zato kultura nije nestala, već se nekako prilagodila savremenim navikama publike.

Koliko digitalne platforme i društvene mreže mijenjaju način na koji pratimo i razumijemo kulturu?

Društvene mreže i digitalne platforme značajno su promijenile način na koji pratimo i razumijemo kulturu, čineći je dostupnijom i bržom za konzumaciju. Istovremeno, sadržaj je često prilagođen kratkoj formi, što može uticati na dublje razumijevanje. Ipak, ove platforme omogućavaju veću raznolikost glasova i direktniju interakciju publike s kulturnim sadržajem.

Govoriti o kulturi pristupačno i ozbiljno

Postoji li danas jaz između onoga što se smatra “visokom kulturom” i onoga što zapravo dopire do šire publike? Koliko je teško govoriti o kulturi na način koji je istovremeno pristupačan i sadržajno ozbiljan?

Jaz između “visoke kulture” i sadržaja koji dopire do šire publike i dalje postoji, ali se sve više smanjuje upravo zbog novih formata komunikacije. Ipak, izazov ostaje u tome kako kompleksne teme predstaviti na jednostavan, ali ne i pojednostavljen način. Govoriti o kulturi pristupačno, a ozbiljno zahtijeva balans između stručnosti i razumljivosti, što nije lako, ali je danas važnije nego ikad.

Često se govori o nedostatku publike — ali da li možda nedostaje i drugačiji način komunikacije s publikom?

Publika postoji, ali traži sadržaj koji je bliži njenim interesima, jeziku i svakodnevici. Zato je ključno prilagoditi pristup, bez odricanja od kvaliteta i suštine kulturnog sadržaja.

Koliko male, nezavisne i amaterske scene doprinose stvarnoj vitalnosti kulture, u odnosu na velike institucije?

Male i nezavisne amaterske scene često su izvor najveće kreativnosti i eksperimenta, jer djeluju bez pritiska velikih sistema i očekivanja. Upravo tu nastaju nove ideje i drugačiji izrazi koji kasnije mogu uticati i na institucionalnu kulturu. Iako velike institucije daju stabilnost i vidljivost, nezavisna scena je ključna za razvoj kulture.

Koliko je za novinara koji prati kulturu važno neposredno iskustvo — boravak na događajima, razgovori s umjetnicima — u odnosu na “studijski” ili posredovani pristup?

Izuzetno važno, jer boravak na događajima i razgovori s umjetnicima donose dublje razumijevanje teme. Kao što sam već rekla, volim posjećivati kulturne događaje i privatno i poslovno, jer upravo ta kombinacija omogućava najbolji uvid u kulturnu scenu. Sa druge strane, kolege koje su “vezane” za studio, u bilo kojoj redakciji da su, svakako poznaju materiju kojom se bave.

Vaš vizuelni identitet postao je prepoznatljiv — koliko je u televiziji koja se bavi kulturom važno da i forma komunicira jednako snažno kao sadržaj?

Forma često predstavlja prvi kontakt s publikom i može privući pažnju jednako kao i sadržaj. Kada su estetika, kadar i način prezentacije usklađeni s temom, poruka postaje snažnija i upečatljivija. Upravo zato je važno da forma i sadržaj djeluju zajedno, kao cjelina.

Autentičnost i strast koju publika odmah osjeti

Spomenuli ste u prethodnim intervjuima fascinaciju amaterskim pozorištima — da li se u toj “neinstitucionalnoj” energiji krije nešto što profesionalna scena ponekad gubi?

U toj “neinstitucionalnoj” energiji često se krije autentičnost i strast koju publika odmah osjeti. Na primjer, na festivalu Fedra u Bugojnu sam gledala sjajne amaterske predstave. Glumci amateri igraju sa posebnim žarom. Ta iskrenost i kreativna sloboda daju amaterskoj sceni jedinstvenu živost koja je fascinantna. U mnogim manjim bh. gradovima postoje amaterska pozorišta koja djeluju isključivo iz ljubavi prema teatru. Upravo ta njihova ljubav, bez komercijalnog pritiska, često rezultira izuzetno originalnim predstavama. Ta scena pokazuje koliko kultura može biti autentična i bliska zajednici, čak i daleko od velikih gradova, no, pitanje je koliko su vidljivi i pristupačni svima…

Nakon dugogodišnjeg rada na televiziji, šta vas i dalje motivira da ostanete u ovom formatu i šta biste voljeli unaprijediti u budućnosti?

Motiviše me mogućnost da kulturu približim publici i pokažem njenu raznolikost – da se da prostor i mladim umjetnicima koji tek počinju sa stvaranjem, amaterima koji rade iz ljubavi… Osim motivacije, voljela bih spomenuti i šta me rastuži, nekad i razljuti, kada je kultura u pitanju….tužno je što mnoge kulturne institucije u BiH preživljavaju i što se često ne mari dovoljno za kulturu. Posebno zabrinjava situacija sedam institucija kulture  koje još nemaju riješen pravni status!