Emi i Muki: Porodica je neiscrpan izvor motivacije i ljubavi

Razgovarala: Elma Hodžić

Na sceni su ravnopravni saradnici, kod kuće otac i kćerka. Njihova muzika nije samo spoj stilova i generacija, već i priča o povjerenju, podršci i zajedničkom jeziku koji ne poznaje razlike. Emi i Muki Trnka zajedno grade muzičku priču u kojoj se klasična edukacija susreće sa savremenim zvukom, a iskustvo s mladalačkom svježinom.

Emi Trnka, studentica Muzičke akademije u Sarajevu i autorica niza zapaženih singlova, prve je muzičke korake napravila upravo uz oca Muhameda – muzičara i producenta koji je ostavio snažan trag na bosanskohercegovačkoj muzičkoj sceni. Danas ne dijele samo porodičnu bliskost, već i umjetničku viziju. Njihova saradnja je prirodna, nenametnuta – i upravo zato autentična!

Kako je izgledao vaš prvi zajednički muzički trenutak?

Emi: Sve je počelo kada sam imala pet godina, a tata je napisao pjesmu “Disney World” specijalno za mene. Uz tu pjesmu sam osvojila treću nagradu na Malom šlageru sezone 2007. godine.

Iako smo nastavili da radimo na svojim individualnim projektima, uvijek smo se vraćali zajedničkom stvaranju. Naša saradnja je postala ozbiljnija kada smo tatinu pjesmu “Rob tvoj” snimili u novom aranžmanu. Taj prvi zajednički nastup je bio početak naše muzičke priče, koja se razvijala i sada postala neizostavan dio naših života. Bio je to početak puta koji nas je prirodno vodio ka stvaranju onoga što danas zajedno gradimo kroz muziku.

Emi, kako je bilo odrastati uz tatu koji je već bio etabliran muzičar?

Emi: Odrastanje uz tatu koji je već bio uspješan muzičar bilo je za mene prirodno, ali i inspirativno iskustvo. Muzika je bila stalno prisutna u našoj kući, ali nikada nije bila nametnuta. Tata mi je uvijek davao slobodu da istražujem vlastite interese, ali njegova strast prema muzici uvijek je inspirativno djelovala na mene.

Iako nije bio presudan u mojoj odluci da se bavim muzikom, njegova podrška i prisustvo su mi mnogo značili. Kroz zajedničke nastupe i saradnju, naučila sam mnogo od njega ne samo o muzici, već i o predanosti, disciplini i ljubavi prema onome što radiš. Naša saradnja je uvijek bila prirodna i ispunjena međusobnim poštovanjem, što je dodatno obogatilo moje muzičko putovanje .

Naša saradnja je dijalog

Muhamede, kako je biti mentor svojoj kćerki u muzičkom svijetu?

Muki: Biti mentor Emi za mene je velika odgovornost. Od samog početka znao sam da je talentovana, ali sam želio da joj dam mnogo prostora da muziku zavoli na svoj način. Nisam joj nametao svoj put, već sam se trudio da budem podrška kad god je poželjela da dijelimo iskustva, ideje ili binu.

Kroz godine sam vidio kako se razvija, kako pronalazi vlastiti glas, i to je za mene kao oca i muzičara neopisivo vrijedno. U nekim trenucima i ja učim od nje jer donosi mi novu perspektivu i svježinu. Naša saradnja nikada nije bila hijerarhijska, već više je kao dijalog između dvoje ljudi koji dijele istu strast.

Biti joj mentor znači biti prisutan, podržati je i dati joj do znanja da sam tu ako zatreba. Mislim da baš to naš odnos čini posebnim, i u porodičnom i u umjetničkom smislu.

Koji trenutak iz vaše zajedničke karijere vam je najposebniji?

Emi: Jedan od najposebnijih trenutaka za nas bio je kada smo snimili duet “Rob tvoj”. Ta pjesma ima posebnu vrijednost jer ju je tata prvobitno izvodio sa svojom grupom Erogene zone, a sada smo je zajedno oživjeli u novom aranžmanu.

Muki: Slažem se, “Rob tvoj” je bio poseban projekat. Ali moram spomenuti i naše nastupe u Amfiteatru Doma mladih u Sarajevu, pa zatim nedavno održan koncert u Amfiteatru likovne umjetnosti. Bile su to prilike da zajedno nastupimo pred domaćom publikom, što je za mene imalo posebno značenje. Vidjeti Emi kako se izražava kroz muziku na sceni bilo je izuzetno zadovoljstvo. Svaki zajednički trenutak u studiju je dragocjen, ali trenuci na sceni  nam čine posebno zadovoljstvo.

Kako balansirate porodične i profesionalne uloge?

Emi: Kod nas je granica između porodičnog i profesionalnog često jako tanka, ali to nikada nije predstavljalo problem zapravo, upravo u toj bliskosti leži naša snaga. Učili smo da poštujemo i lični prostor i kreativni proces onog drugog. Kod kuće smo otac i kćerka, ali kada stvaramo ili nastupamo, postajemo ravnopravni saradnici.

Muki: Ta ravnoteža dolazi prirodno jer postoji međusobno povjerenje i poštovanje. Naučili smo da odvojimo emocije od zadataka kad radimo na projektima, ali isto tako znamo kad je trenutak da se sve ostavi po strani i da budemo samo porodica.

Emi: Najljepše je to što se ne moramo pretvarati jer muzika je sastavni dio naše porodične dinamike, ali nikada ne potiskuje ono svakodnevno. Tata je i dalje tata, i kad me savjetuje u studiju, i kad skupa pijemo kafu u tišini.

Muzika kao prostor zajedništva

Šta vam muzika znači?

Emi: Muzika za mene nije samo izražavanje emocija, već i prostor u kojem se osjećam najviše svoja. Kroz muziku sam odrasla, sazrijevala, i pronašla svoj glas ne samo umjetnički, već i ljudski. To je moj jezik.

Muki: Meni je muzika oduvijek bila sredstvo da kažem ono što ne mogu riječima. Ona me je oblikovala kao čovjeka, povezivala s ljudima i davala smisao nekim najtežim, ali i najljepšim trenucima u životu. Danas, kad je dijelim s Emi, ima još dublje značenje i postaje prostor zajedništva.

Omiljeni muzički instrument?

Emi: Klavir – bez dileme. To je instrument koji sam odabrala za svoj životni poziv i uz koji sam odrasla.

Muki: Gitara. Ona je moj produžetak već decenijama. Uz gitaru sam napisao prve pjesme, proveo nebrojene sate u studiju i na sceni. To je instrument koji mi daje slobodu, ali i povezuje me sa samim korijenom onoga što muzika jeste iskrena priča.

Kako se nosite s izazovima u muzičkoj industriji?

Emi: Muzička industrija je svakako dinamična i ponekad nepredvidiva, ali trudim se da svaki izazov gledam kao priliku za rast i učenje. Važno mi je da ostanem vjerna sebi i svom autentičnom izrazu, čak i kada trendovi ili očekivanja izgledaju kao prepreke.

Muki: Slažem se, ali dodao bih da je strpljenje ključ. Industrija zna biti zahtjevna, ali ako si posvećen, ako imaš jasnu viziju i ako znaš da se uspjeh ne dešava preko noći, onda ti to daje snagu da istraješ.

Koji su vaši ciljevi kao muzičkog dua?

Emi: Želimo da razvijamo svoj zvuk, da budemo kreativno slobodni i da svakim novim projektom iznenadimo i sebe i publiku. Važno nam je i da ostanemo autentični, da muzika koju stvaramo bude iskrena i da se kroz nju vidi naša povezanost i ljubav prema onome što radimo.

Muki: Takođe, želimo da naš rad bude prepoznat ne samo na domaćoj sceni već i šire – da naša muzika dopre do ljudi različitih generacija i kultura. To je izazov koji nas motiviše da stalno radimo i napredujemo.

Kako vidite ulogu porodice u umjetničkom stvaralaštvu?

Muki: Porodica je neiscrpan izvor motivacije i ljubavi koja hrani umjetnički rad. Ona pruža stabilnost, a u našem slučaju, to što radimo zajedno kao porodica čini stvaralaštvo posebnom vrstom dijaloga i zajedništva.

Emi: Uloga porodice nije samo u podršci, već i u tome što dijeli naše uspone i padove, što razumije proces i što je uvijek tu kao oslonac i kao publika.

Istraživanje svijeta kroz muziku

Emi, kako se klasična edukacija uklapa u tvoju indie pop produkciju?

Emi: Moja klasična edukacija pružila mi je čvrstu tehničku osnovu i duboko razumijevanje muzike koje je neprocjenjivo. Iako je indie pop potpuno drugačiji žanr, ta formalna podloga mi pomaže da bolje oblikujem svoje melodije, harmonije i aranžmane. Klasična muzika me naučila disciplini i pažnji prema detaljima, ali i kako izraziti emocije na suptilan i efektan način.

Upravo ta kombinacija tehnička preciznost i sloboda izraza čini moj rad posebnim. Kroz indie pop mogu eksperimentisati i biti kreativna na načine koji možda nisu mogući u klasičnoj muzici, ali sve to gradim na temeljima koje sam stekla kroz klasičnu edukaciju. Mislim da ta sinteza daje mojoj muzici autentičnost.

Koji je bio izazov u stvaranju vašeg prvog zajedničkog singla “Rob tvoj”?

Muki: Stvaranje singla “Rob tvoj” bilo je kreativno putovanje. Jedan od glavnih izazova bio je pronaći savršen balans između naših muzičkih stilova i generacija. Takođe, rad na pjesmi koja je već imala svoju istoriju, jer je prvobitno nastala u mojim ranijim projektima, zahtijevao je pažljiv pristup jer smo htjeli da zadržimo izvorni duh pjesme, dok smo istovremeno željeli unijeti svježinu i novi život u pjesmu. Kroz zajednički rad i otvorenu komunikaciju, uspjeli smo da prevaziđemo te izazove i stvorimo pjesmu koja nas oboje istinski predstavlja i povezuje.

Koji su muzički uticaji oblikovali vaš zvuk?

Emi: Moj zvuk je oblikovan kombinacijom klasične muzike, koja me je pratila kroz školovanje, i savremenih indie pop i alternativnih izvođača koje slušam i s kojima se identifikujem. Inspiraciju crpim iz različitih žanrova, od klasične harmonije do modernih produkcijskih tehnika, što mi pomaže da stvaram jedinstvenu muzičku paletu.

Muki: Moji korijeni su u rock i pop muzici osamdesetih i devedesetih, sa jakim uticajima iz regionalne muzičke scene i tradicionalnog rock izraza. Uz to, volim da eksperimentišem i sa različitim stilovima, pa je moj zvuk često mješavina žanrova i emocija koje sam kroz godine upijao.

Emi, kako biraš teme za svoje pjesme?

Emi: Teme za svoje pjesme biram uglavnom iz određenih situacija koje me u datom trenutku na neki način inspirišu. Volim da istražujem različite aspekte života, puno čitam  i tako dolazim do ideja i inspiracije. Ponekad mi inspiracija dođe iz razgovora, iz priča ljudi oko mene. Trudim se da budem iskrena i autentična, jer vjerujem da publika najbolje osjeća pravu emociju iza riječi i muzike.

Muhamede, kako vidiš evoluciju muzičke scene u Sarajevu?

Muki: Sarajevo je oduvijek bilo grad u kojem nastaje autentična i kvalitetna muzika. Kroz decenije je muzička scena prolazila kroz različite faze. Danas svjedočimo novom talasu kreativnosti – posebno u žanrovima poput indie popa, elektronike i hip-hopa – što pokazuje da grad i dalje pulsira u ritmu savremenih tokova.

Festivali koji se već godinama održavaju, poput Jazz Festa i Garden of Dreams,Matinee, alternativna desavanja poput  Urban Twilight …. okupljaju umjetnike iz cijelog svijeta i pozicioniraju Sarajevo kao značajnu tačku na regionalnoj i evropskoj muzičkoj karti. Uz sve to, vidim da raste i elektronska scena, s mladim producentima i DJ-evima koji unose novu energiju.

Vjerujem da Sarajevo ima ogroman potencijal  tu je mnogo kreativnih, talentovanih ljudi čija će upornost i vizija sigurno dovesti do daljeg razvoja. Uz pravu podršku, grad može postati još snažniji epicentar muzičkih dešavanja i inspiracija za čitavu regiju.

Koji su vaši planovi za buduće projekte i nastupe?

Emi: Trenutno radimo na novom autorskom materijalu. Planiramo objaviti nekoliko novih singlova, a u planu je i EP koji će objediniti naš zajednički rad u jednu muzičku priču. Raduje nas mogućnost da nastupamo i van granica Bosne i Hercegovine. Voljeli bismo da naša muzika putuje i do drugih gradova i publike koja je otvorena za iskren i drugačiji zvuk.

Muki: Paralelno s radom u studiju, pripremamo i žive nastupe . Želimo publici prenijeti ono što osjećamo dok stvaramo iskrenost, povezanost i ljubav prema muzici. Ukratko, u fokusu su nova muzika, kvalitetni nastupi i povezivanje s publikom.

Slušaju nas ljudi različitih generacija

Kako publika reaguje na vaš zajednički rad?

Emi: Reakcije publike su zaista dirljive i daju nam ogromnu motivaciju. Ljudi često kažu da osjete posebnu emociju i povezanost kada nas slušaju zajedno, i to nam mnogo znači jer je iskrenost ono što najviše želimo prenijeti. Posebno nas raduje što nas slušaju ljudi različitih uzrasta  od onih koji su pratili tatin rad još prije, do moje generacije koja sada otkriva naš duo. Taj spoj publike nam govori da smo na pravom putu.

Muki: Publika prepoznaje našu međusobnu energiju, tu neku prirodnu harmoniju između oca i kćerke. Mnogima je zanimljiv i taj generacijski spoj koji u muzici funkcioniše bez ikakvih granica. Često dobijamo poruke koje nas iznenade koliko duboko su ljudi doživjeli pjesmu i to je najveća nagrada. I upravo zbog toga nam je svaki nastup više od koncerta  za nas je to susret s ljudima koji su otvoreni da osjete, razumiju i podrže ono što radimo.

Šta biste poručili mladim muzičarima koji žele slijediti vaš put?

Emi: Prije svega budite svoji. Ne bojte se tražiti i graditi vlastiti izraz, jer u tome leži snaga. Put nije uvijek jednostavan, ali ako vjerujete u to što radite i ostanete iskreni prema sebi, publika će to prepoznati. Učite, istražujte, ali zadržite ono što vas čini autentičnim. I ne zaboravite  da su greške sastavni dio učenja. Ne trebate biti savršeni, trebate biti stvarni.

Muki: Dodao bih strpljenje i rad su ključ. Talent je važan, ali bez predanosti, discipline i vjere u proces teško se stiže daleko. Muzika je putovanje, ne takmičenje. Uživajte u svakom koraku, gradite odnose, slušajte. A kad je teško, sjetite se zašto ste krenuli. Muzika vrijedi svakog truda.