Razgovarala: Elma Fišić

Profesionalni put Aleksandre Vižin teško je svesti na jedno zanimanje. Novinarstvo, televizija, marketing, digitalne komunikacije i fotografija samo su neke od stanica na putu koji nije određivala unaprijed zacrtana karijera, već radoznalost, spremnost na promjene i uvjerenje da se svaka nova vještina stiče radom. U razgovoru za Urban govori o kreativnosti, fotografiji kao načinu promišljanja svijeta, putovanjima, hrabrosti da se zakorači u nepoznato i potrebi da, uprkos svemu, ostanemo vjerni sebi.

Aleksandra Vižin

Vaš profesionalni put vodi od medija i fotografije do kreativnog vođenja međunarodnog brenda. Kako biste opisali nit koja povezuje te različite uloge?

Nema naročite niti, jedina „nit“ je da sam otišla iz roditeljske kuće već sa 20 godina, kada sam i dobila prvi poslić; bila sam talentovana za pisanje, sama sam se javila jednom magazinu i ubrzo radila na prvom zadatku. Poslije je došao period u kojem sam se bavila pjevanjem i muzikom i tada su me na televiziji vidjeli sa televizije, pa sam se odazvala na konkurs, prošla i narednih 10 godina se družila sa novinarstvom, produkcijom, uredništvom, videom, agencijama, vodila timove, redakcije, bila u printu još nekih pet godina, opet u sličnim ulogama, i onda je došao Farmasi i marketing, što je donijelo kampanje, kataloge, evente, dizajn, lansiranja novih proizvoda i ta, decenijska saradnja, traje, evo, i dalje.

Aleksandra Vižin

Paralelno sam se zainteresovala i za radnu kinologiju, kupila dobermanku, moju Evu, psa koji mi je promijenio život. Ona me je dovela u Zoo Centar, gdje unazad 12 godina honorarno vodim mreže i web shop, bavim se digitalnim marketingom, a fotografija je izronila kasnije, tokom korone, dok sam umirala od dosade u raznoraznim momentima izolacije; imala sam jednu sobu viška u kojoj sam napravila mini kućni improvizovani studio i tako je sve počelo.

Da se vratim na početak, nema posebne poveznice, niti romantike, 11 različitih kompanija, isto toliko zanimanja u proteklih gotovo 30 godina staža, prevashodno su rezultat odluke, ali i nužnosti da se osamostalim, brinem sama o sebi, ne ovisim o drugima i da maksimalno angažujem vlastite talente. I sve to sam nekako izvela bez da sam ikada bila „ičija“ ili „nečija“ u zemlji u kojoj je posao često misaona imenica, no želim vjerovati da moj primjer nije usamljen.

Aleksandra Vižin | Gur-e-Amir, Samarkand, Uzbekistan

Za mene u svemu postoji zrno ljepote

Fotografija je, prije svega, način gledanja svijeta. Šta Vas danas najčešće privlači da zastanete i zabilježite određeni prizor ili trenutak?

Prevashodno se bavim studijskom fotografijom koja nastaje u kontrolisanim uslovima, sve je „namješteno“: poziranje, scena, kostim, malo toga prepuštam slučaju; nema drugog načina ako želite da prenesete poruku i približite ideju. Fotografija ne mora nužno biti sredstvo komunikacije, iako u mom slučaju jeste, jer mene vodi kreativa više nego estetika.

Aleksandra Vižin | Sahara, Tunis

To je put kojim se rjeđe ide, koji traži truda, dosta mašte, koketira sa umjetnošću i na kraju rizikujete da vas prosječna osoba uopšte ne „doživi“, pa pomislite da bi bilo pametnije da i vi fotkate svadbe. Tu spontanost na koju ste se osvrnuli u pitanju dozvoljavam samo na putovanjima, kada mi je jako uzbudljivo slikati život, opet bez retuširanja, jer za mene u svemu postoji zrno ljepote.

Aleksandra Vižin | Maldivi

Šta je za Vas dobra fotografija, tehnička savršenost, emocija, priča ili onaj neuhvatljivi trenutak koji se više nikada neće ponoviti? Šta je Vaša omiljena tema pred objektivom?

Za mene dobra fotografija otkriva, umjesto da sakriva. Nemoj da (mi) se vidi ono što nije savršeno globalni je trend, pa onda dobijamo komične slike plastičnih ljudi zagledanih u daljinu u nekakvoj pompeznoj odjeći, najčešće u potpuno nevezanoj situaciji. Fotografija je varljiva i mislim da i svakodnevni čovjek počne da vjeruje da izgleda baš onako kao na slici sa 10 filtera, sve dok ga ne isfiltrira vlastito ogledalo ujutro. Koliko daleko se može ići u tom samozavaravanju, treba pitati psihologe, ali želim istaći da ništa, ali ništa ne čini fotografiju upečatljivom koliko samopouzdanje ispred objektiva.

Aleksandra Vižin | Wadi Rum, Jordan

Nevjerovatno je kakvu transformaciju može imati „obična“ osoba ako je bez kompleksa, takva baza je neuporedivo snažnija od gomile šminke i odjeće. Tehnika je, naravno, bitna, niko ne želi tehnički neispravne fotografije, ali nije presudna. I, dakako, izbor teme ili subjekta. Ako birate mainstream, dobijat ćete aplauze. Ako vam je bitno ko vam aplaudira, onda „sredinom“ nije opcija. Kako god, barem se toliko ispoštujte da radite ono što volite.

Aleksandra Vižin

Često putujete, šta su Vas putovanja naučila o ljudima, a koliko su bila autorefleksivna?

Počela sam intenzivno putovati prije desetak godina, nakon što sam istinski osvijestila šta znači „svi ćemo umrijeti“, pa se trudim da ne bagatališem vrijeme, već nastojim da danas uradim sve što mogu, kako bih sutra žalila za manje toga. I da ne bude zabune, ništa u životu nije lako, svakako da imam dane kada mi se ništa ne da, ali ne dopuštam, odbijam, da to postane praksa. Dakle, u tom smislu samospoznaje, moja su putovanja autorefleksivna. A o ljudima, nisam naučila ništa… (smijeh)

Aleksandra Vižin | Petra, Jordan

Samo treba odlučiti i zaplivati

Čini se da se ne bojite promjena i novih početaka. Odakle dolazi ta otvorenost prema iskustvima i spremnost da zakoračite u nepoznato?

Ne dolazi, jednostavno postoji, međutim neće procvjetati sama od sebe, mora da se ohrabruje, što ponekad nije najprijatnije, i većina ljudi tu odustaje. Nisam se ja rodila „hrabra“, već sam se izlagala i manje lijepim iskustvima, bila i uplašena i zabrinuta i stotinu puta pomislila: „Što meni ovo treba?“, ali vremenom postane lakše. Ojačate.

Aleksandra Vižin | Jezero Nakuru, Kenija

Trivijalan primjer su solo putovanja, noćna mora! Kako ću stići na let, kako ću naći smještaj, kako ću jesti sama, kako ću se voziti sa strancima, kako ću uopšte sjesti sama na klupu u nepoznatom gradu?! Danas se na aerodromu osjećam odlično, snalazim se isto tako, bez problema uđem u pun autobus stranaca, navigacija mi je najbolja prijateljica, a sama mogu sjediti doslovno satima. Vježba čini majstora. Samo treba odlučiti i zaplivati.

Aleksandra Vižin | Palestina

Kako razumijete kreativnost, kao talenat, disciplinu, način razmišljanja ili možda nešto sasvim drugo?

Sve što je dio nas, teško je razumjeti. Bila sam dijete koje je djetinjstvo provelo u izmišljenim svjetovima, nosa zabijenog u knjige, i rekla bih da se iz tog bijega rodila sposobnost prenošenja repova fantazije u ovaj suhoparni, društveni format.

Aleksandra Vižin | Nairobi, Kenija

Kroz sazrijevanje sam si morala pomoći kako da progutam gorku pilulu, a da ne postanem još jedan nusprodukt, i našla sam kompromis, platila cijenu, ali sam se kroz kreativnost spasila klišea, drugačije ne znam kako bih ostala sebi vjerna. Stoga, kreativnost prije svega proizlazi kao rezultat procesa preslikavanja unutrašnjeg ka vani, a sve u svrhu duhovnog, duševnog balansa, nekada i iz potrebe izliječenja.

Aleksandra Vižin i Lejla Selmanović Aganović | Egipat

Vaš rad podrazumijeva mnogo susreta, putovanja i dinamike. Kako čuvate unutrašnju ravnotežu i prostor za sebe?

Možda se ne stiče takav utisak, ali ja živim sasvim skromno. Imam malo odabranih prijatelja (i brata koji mi je najbolji prijatelj), ne zanimaju me skupe stvari ni tuđi životi, nemam TV kanale, ne pratim politiku, ne čitam portale, ne izlazim u kafane, idem u kino, pozorište, prirodu, na časove pjevanja, koncerte, kupujem u second handu, vegetarijanac sam već 30 godina, jedini „porok“ su mi putovanja – ali i tu ne maštam o hotelima sa 10 zvjezdica. Sve sam ovo navela da bih vam približila da je sav prostor koji imam zapravo već moj.

Aleksandra Vižin

Kada biste morali izdvojiti jednu ideju ili vrijednost koja Vas vodi kroz život, bez obzira na grad, posao ili okolnosti, šta bi to bilo?

Nikada od pileta čokoladni bonbon.

Aleksandra Vižin | Izložba Art Novum, Collegium Artisticum