Sead Šašivarević: Obećana Zemlja kao prostor koji se ne gradi, već uzgaja

Sead Šašivarević je nakon 17 godina provedenih u finansijama odlučio napraviti radikalan zaokret – urbani život zamijenio je prirodom, a poslovnu svakodnevicu prostorom u kojem se uči sporije, tiše i dublje. Zajedno sa svojom porodicom dolazi u Blagaj, ne iz potrebe za bijegom, već iz želje za povratkom suštini. Iz tog iskustva nastaje Obećana Zemlja – prostor koji nije „izgrađen“, već uzgojen, oblikovan odnosom prema zemlji, životu i zajednici.

U njenom središtu nalazi se ideja da priroda nije resurs, već živi sistem kojem čovjek pripada, a ne nad kojim dominira. Kroz permakulturu, organski uzgoj hrane i pažljivo osmišljene vrtove, Obećana Zemlja razvija se kao prostor u kojem se brišu granice između ekološkog, edukativnog i duhovnog iskustva. Istovremeno, riječ je o svjesnom odmaku od masovnog turizma i stvaranju intimnog okruženja u kojem tišina, prisutnost i autentičan odnos imaju prednost nad komercijalnim modelima.

Ovaj projekt ne zaustavlja se na prostoru imanja, već se širi kroz inicijative poput Festivala 7 rijeka i angažman u zaštiti rijeka Bosne i Hercegovine, otvarajući pitanje odgovornosti prema prirodi kao zajedničkog društvenog zadatka. U vremenu ubrzanog života i digitalne prezasićenosti, Obećana Zemlja nudi drugačiji ritam – povratak jednostavnosti, sporosti i neposrednom iskustvu svijeta. U intervjuu za Urban magazin, Šašivarević govori o ličnoj transformaciji, izazovima tog puta, ali i o mogućnosti da pojedinačna odluka postane početak šire promjene u načinu na koji razmišljamo o prostoru, zajednici i prirodi.

Kako je nastala ideja za projekt Obećana Zemlja i koji je bio prvi trenutak kada ste shvatili da želite stvoriti ovakav prostor?

Ideja je nastala iz potrebe ili, možda preciznije, iz zova za povratkom suštini vlastitog bića. Onom razigranom djetetu u svima nama koje se raduje i divi svijetu oko sebe. Nakon godina provedenih u korporativnom okruženju, došao je trenutak u kojem sam jasno vidio koliko životne energije ulažem u stvari koje me ne ispunjavaju. Nakon toga je uslijedio skok u bezdan, u prostor potpunog potencijala i u najljepšu avanturu mog života. Slobodni pad i prepuštanje magiji koju život krije za svakoga od nas ako zakoračimo u sopstveni hero’s journey s uvjerenjem da je sve što nam se dešava za naše krajnje i apsolutno dobro.

U manifestu kažete da Obećana Zemlja nije „izgrađena“, nego „uzgojena“. Šta ta razlika zapravo znači i kako se ona vidi u svakodnevnom životu na imanju?

Na OZ-u smo duboko uvjereni da je svako biće, od najmanjeg mrava do najnježnijeg cvijeta, dio jedne neodvojive cjeline, da ima svoju svrhu i želju da raste u ljubavi, ljepoti i zahvalnosti. To je korijen OZ-a na kojem je svaka biljka posađena i njegovana s poštovanjem i ljubavlju. Svaki dio ovog prostora nastajao je kroz odnos, a ne kroz izgradnju. Zato ga nazivamo mjestom koje nije izgrađeno, već uzgojeno. U tom duhu razvijamo vrtove OZ-a sa što više raznovrsnih formi života i što manje betona, kojeg smo se oslobodili.

Danas mnogi govore o povratku prirodi, ali rijetki tu ideju uspiju pretvoriti u stvaran projekt i način života. Šta je za vas bio najveći izazov na tom putu?

Najveći izazov jeste prigrliti strah koji nam servira um. Kada se donese čvrsta odluka i napravi prvi korak, put se počne popločavati. Kada počnemo slušati ono što nam govori srce, cijeli univerzum raširi ruke da nas dočeka u zagrljaj. Htio bih ohrabriti svakoga ko čuje taj zov da učini taj korak. Radi se o putovanju koje je nas kao porodicu i mene neopisivo oplemenilo i obogatilo. Količina sreće i ljubavi koju smo dobili zauzvrat ispunila bi nekoliko naših života.

Obećanu Zemlju često opisujete kao „vrt s kućom“, a ne kao turistički objekt. Koliko je bilo važno od početka jasno postaviti granicu između iskustva koje nudite i klasičnog masovnog turizma?

Ta je granica bila ključna od početka. Mi nismo „vila s bazenom“, već „vrt s kućom“. Luksuz u OZ-u nije u mramoru, već u životu, u bojama i mirisima, u povjetarcu i okusima Mediterana, u prisutnosti i tišini. Zato ugošćujemo samo dva gosta istovremeno, ne zbog ograničenja prostora, već iz poštovanja prema tišini koja zaslužuje prostor da se čuje. S tim u vezi želimo služiti kao centar koji ispituje i razvija takav model. Njega čine stvarni, autentični ljudi, njihova životna priča i prostor stvoren iz čiste ljubavi. Naš je model obogaćen potpuno organski uzgojenom hranom, edukativno-demonstrativnim sadržajima i pozitivno-afirmirajućim djelovanjem u cilju zaštite prirode i rijeka.

Posebno zanimljiv dio vašeg prostora su vrtovi oblikovani prema principima svete geometrije. Kako ta ideja funkcioniše u praksi i kakvo iskustvo želite da ljudi dožive dok borave u tim vrtovima?

U prirodi ništa nije slučajno. Ako pažljivo posmatramo cvijet, list, školjku ili tok vode, primijetit ćemo da se određeni obrasci stalno ponavljaju. U vrtovima Obećane Zemlje pokušali smo te prirodne principe prenijeti u prostor. Naš Vrt unutrašnjeg mira osmišljen je na bazi simbola „The seed of life“, odnosno „Sjemena života“, što predstavlja i logo našeg projekta. Taj simbol se pronalazi širom svijeta, od kopije Zgošćanskog stećka ispred zgrade Parlamenta BiH do egipatskih piramida, i označava sjeme života, početak stvaranja, odnosno moment razdvajanja stvaralačke svijesti u želji za samospoznajom. Obogaćen kvarcnim kristalima ukopanim u zemlju u formi ovog simbola, sa stablima autohtonih jabuka, aromatičnim i ljekovitim biljem, pažljivo je osmišljen da pruži unutarnji mir i blagostanje svima koji u njemu borave. U praksi, ovi oblici djeluju kao prirodna tehnologija koja posjetitelja spontano usporava i usklađuje s prirodnim ritmovima, omogućujući mu da se osjeti kao dio veće cjeline, pa ljudi koji u njemu borave postižu unutarnji mir i kognitivno poravnanje.

U manifestu spominjete vrtove kao „portale prisutnosti“. Da li je svrha tog prostora prije svega ekološka, edukativna ili i duhovna?

Te tri dimenzije se kod nas ne razdvajaju. Naš cilj je stvarati prostor koji njeguje i zemlju i čovjeka kroz iskustvo, učenje i boravak u prirodi.

Vaš pristup zemlji temelji se na permakulturi i organskom uzgoju hrane. Koliko rad na zemlji mijenja način na koji čovjek doživljava vrijeme, rad i vlastiti odnos prema prirodi?

Priroda nema rokove, već cikluse. Spoznaja da ste dio jedne neodvojive cjeline i pojednostavljenje života mijenja način na koji se doživljava kako vrijeme, tako i razumijevanje vlastitog odnosa prema sebi i svemu oko sebe. Time mijenjamo fokus s „posjedovanja“ na „čuvanje“, shvatajući da smo i sami samo putnici s privremenom vizom na ovom planetu, a svojim rukama uzgojena zdrava organska hrana dolazi kao uzvraćena ljubav i neprocjenjiv dar.

Obećana Zemlja nastala je u Hercegovini, prostoru snažno obilježenom kršem, vodom i izuzetnim biodiverzitetom. Na koji način je upravo taj krajolik oblikovao vašu ideju i filozofiju projekta?

Prostor u kojem se započinje ovakav projekt podrazumijeva poznavanje klime i svih prirodnih tokova: smjera sunca i vjetra, toka vode, biljaka koje rastu u neposrednom okruženju, kao i iskustvo starosjedilaca. Prvu godinu smo samo posmatrali i na osnovu sakupljenih iskustava i saznanja počeli kreirati OZ. Hercegovina je prostor snažnih kontrasta, u kojem su beskrajno plavo nebo, zemlja, sunce, vjetar i voda u stalnom, dinamičnom plesu, pa je Obećana Zemlja nastajala i nastavlja se razvijati polako i organski kroz pokušaj da se sa što manje destrukcije sarađuje s prirodom.

Vaš rad je snažno povezan i sa zaštitom rijeka Bosne i Hercegovine. Kako je borba za očuvanje rijeka postala dio šire priče o Obećanoj Zemlji?

Borba za rijeke nije aktivizam, to je samoodbrana. Sačuvati vodu i naše rijeke zdravim i čistim za našu djecu i buduće generacije trebao bi biti jedan od naših najvećih prioriteta. Današnji odnos industrijaliziranog društva prema vodi, najblaže rečeno, ukazuje na odsutnost povezanosti, zbog čega su naša nastojanja usmjerena ka tome da kroz pozitivno-afirmirajuće djelovanje i kroz Festival 7 rijeka probudimo tu povezanost, ljubav i svijest o važnosti vode i očuvanja naših rijeka.

Fotografija rijeke Cvrcke koju je podijelio Leonardo DiCaprio postala je dio globalne kampanje za zaštitu rijeka. Kako ste doživjeli taj trenutak i kakvu ulogu umjetnost može imati u podizanju ekološke svijesti?

Za mene je fotografija uvijek bila način da podijelim oduševljenje prizorom koje sam i sam osjetio u prirodi. Kada je fotografija rijeke Cvrcke došla do Leonarda DiCapria i postala dio globalne priče, shvatio sam koliko daleko jedan takav osjećaj može doputovati, jer umjetnost ima moć da lično nadahnuće pretvori u univerzalnu poruku, a to je često sasvim dovoljno da pokrene promjenu.

Kao fotograf, često govorite da su vaše fotografije odraz unutrašnjeg doživljaja svijeta. Da li je Obećana Zemlja na neki način i nastavak tog pogleda na prirodu – samo u prostoru, a ne u slici?

Obećana Zemlja jeste, na neki način, živa fotografija moje duše u koju ljudi mogu ući, i veoma sam zahvalan što, pored toga da je posmatram i bilježim, imam priliku da aktivno učestvujem u njenom stvaranju.

Lukomir, kojem ste posvetili veliki dio svog fotografskog rada, također govori o odnosu između prirode, tradicije i zajednice. Postoji li veza između te priče i ideje Obećane Zemlje?

Lukomir ima posebno mjesto u mom životu, jer sam tamo upoznao ljude i doživio iskustva koja su snažno uticala na put koji danas živim, a naučio me i da je moguće živjeti jednostavno, a istovremeno duboko i dostojanstveno. Na neki način, Obećana Zemlja je nastavak bajke koja je tamo počela.

Jedna od inicijativa koju pokrećete je Festival 7 rijeka. Kakav festival želite stvoriti i kakvu promjenu u društvu on može pokrenuti?

„Festival 7 rijeka u jednom danu“ nudi jedinstveno svjetsko iskustvo u našem dvorištu. Kroz tri dana festivala povezujemo sedam rijeka Hercegovine u jedinstveno iskustvo koje uključuje kupanje u čistoj, pitkoj vodi, boravak u prirodi i osjećaj zajedništva, a ove godine uvodimo i Bunica tubing (šlaufijadu) – opušteno spuštanje niz rijeku koje donosi čistu radost i slobodu. Pored samog iskustva kupanja u rijekama Hercegovine, festival okuplja lokalne i regionalne umjetnike i stvaraoce kroz aktivnosti, izložbe, radionice, koncerte i DJ nastupe, s fokusom na autentičnosti i ljudima koji stvaraju iz srca. To nije klasičan festival, već spoj boravka u prirodi, edukacije, zabave i povezivanja sa sobom, s drugima i s prostorom u kojem živimo.

Festival se razvija kao nezavisna platforma koja okuplja pojedince, organizacije i institucije posvećene očuvanju rijeka i prirode Hercegovine, s ciljem stvaranja kulture u kojoj rijeke nisu resurs za eksploataciju, već živi ekosistemi koji zahtijevaju poštovanje i aktivnu brigu. Želimo stvoriti pokret, ne samo događaj. Cilj je da svaki učesnik razvije dublji lični odnos prema prirodi i postane nosilac promjene sa jasnom sviješću da prirodu možemo ostaviti u boljem, zaštićenijem stanju nego što smo je zatekli. Ovogodišnje izdanje planirano je od 19. do 21. juna, a kompletan program i detalje uskoro objavljujemo i na našem Instagram profilu. Ako postoji mjesto gdje želite dočekati početak ljeta, neka to bude kraj prelijepih rijeka Hercegovine.

U manifestu govorite i o povezivanju institucija, biznisa i zajednice oko očuvanja prirode. Koliko je danas u Bosni i Hercegovini moguće stvoriti takvu vrstu saradnje?

Promjene nije moguće očekivati isključivo od pojedinaca, ali ni samo od institucija, već je potrebno zajedničko djelovanje. Postoji nešto što sociolozi nazivaju „learned helplessness“ (naučena bespomoćnost), pojava gubitka vjere ljudi da išta mogu promijeniti, što dodatno pogoršava stanje jer pasivnost vodi još većoj zapuštenosti. S druge strane, institucije imaju ključnu ulogu u stvaranju sistema, infrastrukture i pravila koja građanima omogućuju da lakše djeluju odgovorno, pa bez jasne podrške institucija teško je postići dugoročne rezultate, ali bez angažmana građana ni najbolji sistemi ne mogu dati puni rezultat. Vjerujem da je saradnja moguća kada pokažemo da ekologija i očuvanje prirode nije prepreka razvoju, već njegov jedini budući zdravi temelj.

Kroz projekt „Vitezovi Obećane Zemlje“ planirate raditi i s djecom. Zašto je važno da nove generacije već od najranije dobi razvijaju drugačiji odnos prema prirodi?

Djeca su nastavak našeg postojanja i naš najveći prioritet, jer ako ih naučimo voljeti prirodu vlastitim primjerom, a ne samo teorijom, stvaramo generacije koje neće morati tražiti povratak prirodi, jer iz nje nikada neće ni otići.

U vremenu koje je obilježeno ubrzanim načinom života, stalnom potrošnjom i digitalnim svijetom, vi govorite o sporosti, tišini i prisutnosti. Da li je to danas i svojevrsni oblik društvenog aktivizma?

U svijetu koji nas stalno gura naprijed, usporavanje zasigurno postaje svojevrstan čin otpora, ali o tome ne razmišljam kao o aktivizmu u klasičnom smislu, već više kao o ličnom izboru – izboru da usporimo, da budemo prisutni i da živimo u većem skladu s prirodom, i možda upravo takvi mali izbori, kada ih pravi sve više ljudi, postaju tiha forma promjena.

Koliko su ljudi koji dolaze u Obećanu Zemlju spremni na takvo iskustvo? Da li primjećujete da se i njihova očekivanja od putovanja i odmora mijenjaju?

Sve više ljudi osjeća da im je digitalni svijet postao prezasićen, pa dolaze s potrebom da „skinu tijesnu košulju“ svakodnevice i iznenade se koliko im malo treba da se osjete ponovno živima – samo bose noge i čista voda. Sve više ljudi počinje shvatati da je u današnjem svijetu pravi luksuz zapravo nešto sasvim drugačije od onoga kako smo ga do sada definisali: slobodno vrijeme umjesto stalne utrke s vremenom, tišina umjesto konstantne buke, pogled u daljinu bez prepreka, izlazak i zalazak sunca bez žurbe, prirodno uzgojena hrana umjesto prerađene, cvrkut slavuja umjesto sirena automobila i beskrajno zvjezdano nebo umjesto smogom prekrivenog neba, a možda najjednostavnije od svega – iskreni i široki ljudski osmijeh. Ljudi koji dolaze u Obećanu Zemlju zapravo dolaze u potrazi za tim iskustvom.

Mnogi gosti dolaze upravo zbog osjećaja mira i autentičnog kontakta s prirodom. Postoji li neki trenutak ili reakcija posjetilaca koja vam je posebno ostala u sjećanju?

„Obećana Zemlja nije mjesto gdje samo gosti dolaze da nešto dobiju, nego prostor gdje se susreću i razmjenjuju svjetovi.“ Jedna od stvari koju nam je Obećana Zemlja omogućila jeste ono što volim nazvati „traveling without moving“, jer naši gosti dolaze iz različitih dijelova svijeta i, koliko god Obećana Zemlja oplemenjuje njih, jednako tako oni oplemenjuju nas. U posljednje dvije godine imali smo priliku upoznati zaista izuzetne ljude različitih profesija i životnih puteva, a model u kojem primamo samo dva gosta u isto vrijeme omogućava istinsku posvećenost, što je danas vrlo rijetko. U svemu tome nastojimo ostati potpuno opušteni i autentični, bez potrebe da se dopadnemo, i možda je upravo ta iskrenost ono što ljudi najviše prepoznaju i pamte.

Šta naši čitatelji koji vas požele posjetiti mogu očekivati?

Ovog maja uvodimo tzv. „analogne vikende“, tokom kojih se ljudi koji nas žele posjetiti na dnevnoj bazi mogu na trenutak isključiti iz svakodnevne buke i ponovo povezati sa sobom i prirodom. Tokom tih vikenda, ograničeni broj posjetitelja imat će priliku boraviti u Obećanoj Zemlji, učestvovati u radionicama, aktivnostima ili jednostavno biti, bez žurbe i bez potrebe da se išta „radi“. Nalazimo se na svega 15 minuta hoda od izvora rijeke Bunica, jedne od najljepših i najčistijih rijeka u Hercegovini, prepoznatljive po svojoj smaragdnoj boji, gdje je moguće kupanje, boravak uz vodu ili lagana vožnja čamcem. Za one koji žele istraživati tu su biciklističke ture kroz Blagaj, uspon na tvrđavu Herceg Stjepan Kosače, kao i sportsko penjanje na Rebru, gdje se održava Blagaj Climbing Festival, dok za one koji traže mir ostaje prostor Obećane Zemlje i Festival 7 rijeka koji će se ove godine održati od 19. do 21. juna.

Ako biste morali izdvojiti jednu stvar koju želite da ljudi ponesu sa sobom nakon boravka u Obećanoj Zemlji – šta bi to bilo?

Sebe: sretnog, nadahnutog, smirenog i povezanog.

Kako vidite razvoj ovog projekta u narednim godinama – kao lokalnu inicijativu ili kao ideju koja može inspirisati šire promjene u načinu na koji razmišljamo o prostoru, prirodi i zajednici?

Obećanu Zemlju ne doživljavamo kao veliki projekat koji treba promijeniti svijet, već kao jedan mali zupčanik u nezaustavljivom mehanizmu planetarne promjene koja će postaviti temelje za ljepši, pravedniji i prirodniji budući svijet, pa ako može biti jedno od mjesta koje podsjeća na najljepše osobine ljudskog bića – ljubav, brigu, poštovanje, jednostavnost i povezanost s prirodom – vjerujem da u tom procesu, bez obzira na veličinu, igra važnu ulogu.

Ako biste u jednoj rečenici morali objasniti šta je zapravo Obećana Zemlja, kako biste je opisali?

Obećana Zemlja je ideja koja živi u svakom srcu koje se usudi vjerovati.