Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Almin Zrno
Sara Arslanagić je jedna od najmlađih političarki u Bosni i Hercegovini. Odrastala je u Libiji, a završila srednju školu u Sarajevu – ova mlada liderica nastavila je svoje obrazovanje na Internacionalnom Burch Univerzitetu, gdje se posvetila međunarodnim odnosima i evropskim studijama. Sada, kao studentica doktorskih studija i aktivna političarka, ona balansira između akademskih izazova i političkog angažmana, pokazujući nevjerojatnu posvećenost i strast prema svom radu.
Možete li nam reći nešto više o svom obrazovanju i kako ste se odlučili za međunarodne odnose i evropske studije?
Ja sam se rodila i živjela u Libiji te sam zbog toga išla u međunarodne škole. Kada je počeo rat u Libiji, zajedno sa porodicom sam se vratila u Sarajevo i završila QSI International School of Sarajevo. Nakon završetka srednje škole upisala sam Fakultet i završila Bachelor i Master studij iz međunarodnih odnosa i evropskih studija na Internacionalnom Burch Univerzitetu i trenutno završavam prvu godinu Doktorskih studija, također iz međunarodnih odnosa i evropskih studija.
Interesovanje za međunarodne odnose je počelo kad sam kao srednjoškolac sudjelovala na konferencijama Model United Nations (simulacija Ujedinjenih Nacija). Bila sam fascinirana kompleksnošću globalne politike i važnosti diplomatije u rješavanju konflikata. Akademski, privukla me je multidisciplinarna priroda međunarodnih odnosa, koja obuhvata historiju, politiku, ekonomiju i pravo.
Za budućnost se moramo boriti
Šta Vas je motivisalo da uđete u politiku tako mladi i da djelujete?
Smatram da nije dovoljno piti kafe i kritikovati sistem, nego pokušavati isti poboljšavati iznutra. Ne vjerujem u opciju „od ponedjeljka pravna država“! Ali, vjerujem da sve – općina, mjesna zajednica, svaka ćelija društva – uz rad i dobru volju, može od ponedjeljka biti malo bolja… I tako, od svakog ponedjeljka sve bolja i bolja. Svima su puna usta mladih, ali kad dođe do konkretnog djelovanja onda se svi povuku. Shvatila sam da se niko za moju budućnost i budućnost moje generacije neće boriti, nego da to moramo sami.
Kako balansirate svoje akademske obaveze s političkim, profesionalnim angažmanom?
Mislim da se balans akademskih obaveza i političkog djelovanja može postići dobrom organizacijom, a najbitnije je znati se koncentrisati tačno na ono što radiš u tom trenutku. Kad se dobro organizujete onda imate vremena za politiku, akademske obaveze, porodicu i prijatelje.
Mladi i politika
Koje su najveće prepreke s kojima ste se suočili kao mlada političarka u Bosni i Hercegovini?
Osim rodne diskriminacije doživljavam i diskriminaciju na osnovu mojih godina. Kao vijećnica i dopredsjedvajuća Općinskog vijeća Centar bilo je situacija u kojima su me oslovljavali kao „mala Sara“. Smatram da je to neprimjereno za date okolnosti. Uvijek se očekuje neko uzajamno poštovanje među kolegama i kolegicama, ali nažalost mi još nismo došli do tog nivoa. Za patrijarhalno društvo, kakvo jesmo, to i nije iznenađujuće, tako da sam bila spremna na to. Ipak, nadam se da će ovo društvo početi razmišljati drugačije i vremenom razviti poštovanje prema mladima jer smatram da je njihov doprinos opštem razvoju jako bitan.
Koji su, po Vašem mišljenju, glavni izazovi s kojima se Bosna i Hercegovina trenutno suočava na međunarodnom planu?
Naša zemlja se prije svega suočava s neophodnošću da se, nakon desetljeća propuštenih prilika, konačno fokusira na vlastiti napredak. Čini mi se da je pogrešna percepcija da pridruživanje Evropskoj uniji znači samo olakšan pristup EU fondovima. Naravno da to znači i dolazak EU fondova koji bi mogli značajno poboljšati kvalitet života građana, ali je jednako važno i to što će BIH na putu pridruživanja, kroz izmjene zakonodavstva i njihovu primjenu, samu sebe poboljšati. Također, Bosna i Hercegovina je relativno mala zemlja, malo tržište i toga moramo biti svjesni kada je riječ o međunarodnim odnosima. Problem je naravno i apatija stanovništva koja i nije iznenađujuća. Proveli smo desetljeća u jednoj atmosferi stagnacije tako da pojedincima u ovom momentu napredak, posebno segmentarno posmatran, možda ne djeluje kao nešto nebitno. No, činjenica je da je bitna svaka izmjena koja nas i približava EU i poboljšava kvalitet naših života, od onih malih, poput dovoljnog broja kanti za smeće na šetalištima, do oni malo većih, poput konačne nabavke novih tramvaja u Sarajevu.
Kako je Vaše znanje engleskog, francuskog i arapskog jezika doprinijelo Vašoj karijeri? Koje još vještine i hobije možemo izdvojiti iz Vaše biografije?
Znanje jezika znači puno, prije svega jer ljudi jako cijene kada se trudite s njima komunicirati na njihovom jeziku ili na nekom stranom jeziku koji i ta osoba govori. Poznavanje jezika prilično se cijeni i u evropskim institucijama. Meni je naročito korisno kada idem u Brisel i učestvujem u različitim panel diskusijama i samitima, što mi omogućava da predstavim našu državu u najboljem svjetlu.
Takođe, volim da istražujem i pišem naučno-istraživačke članke, pogotovo iz oblasti ljudskih prava i mladih. Volim i da se bavim sportom, kao što su snowboard i tenis.
Želim ići dalje
Šta radite u slobodno vrijeme kada niste zauzeti političkim i akademskim obavezama?
Bitno mi je da putujem i učim o različitim kulturama. Pored toga pratim i Formulu 1 jer je to nešto što porodično radimo, moji roditelji, moj brat i ja.
Koji bi bio Vaš savjet mladima koji razmišljaju o ulasku u politiku? Kako mladi mogu aktivno doprinositi političkom životu u Bosni i Hercegovini?
Mladima bih prvenstveno sugerisala da ne posmatraju politiku kao karijeru i da ne zanemaruju obrazovanje. Mislim da problem BIH i jesu ljudi koji znaju samo da se bave politikom, a neophodno je politiku posmatrati kao način da se doprinese društvu, ali u situaciji u kojoj postoji karijerna alternativa.
Koji su Vaši planovi za budućnost nakon završetka doktorskih studija?
Želim ići dalje. Dakle, nakon završetka doktorskih studija plan je da upišem postdoktorske studije, ostanem na univerzitetu i prenosim svoje znanje na buduće generacije.
