Muzika za Noor Esmeray nije samo način izražavanja nego prostor u kojem godinama zapisuje, prerađuje i razumije vlastite emocije. Njene pjesme nastajale su iz potrebe da razgovara sama sa sobom, često mnogo prije nego što bi pomislila da će ih neko drugi čuti. Danas, nakon nekoliko objavljenih pjesama i više od hiljadu napisanih, sve jasnije prepoznaje šta želi sačuvati kao svoje – od prve emocije i inspiracije do konačnog zvuka i slike.

Nova pjesma „Razglednica“ u tom smislu predstavlja i nastavak i svojevrsnu prekretnicu. Nastajala je godinama, mijenjala se zajedno s njom, njenim iskustvima i životom u Parizu, a sada je dobila i vizuelni svijet koji je sama osmislila. U razgovoru za Urban magazin, Noor Esmeray govori o odrastanju kao autorice, učenju da vjeruje vlastitom radu, odnosu prema sugestijama i saradnicima, utjecajima koji su oblikovali njen muzički jezik, ali i o potrebi da njen rad bude važniji od nje kao javne ličnosti. „Razglednica“ je tako povod za razgovor o pjesmi, ali i o procesu kroz koji jedna mlada umjetnica tek otkriva vlastiti glas.

Uskoro objavljujete novu pjesmu i spot, a ovoga puta potpisujete tekst i muziku, kao i cjelokupan koncept spota. Šta je bilo prvo – pjesma ili vizuelna priča koju ste oko nje počeli graditi?

S uzbuđenjem čekam da podijelim pjesmu i spot za „Razglednicu“, moj novi singl, pjesmu za koju sam do sada uložila najviše truda, kako u muzičkom, tako i u vizuelnom smislu. Kada pitate šta je bilo prvo, pjesma ili vizuelna priča, moram da kažem da je tu uvijek prva emocija. Iz emocije se rađa želja za umjetničkim izražajem. Kao muzičarki, a i studentici vizuelnih umjetnosti, jednako su mi važni svi elementi jednog djela, elementi koji se kroz emociju međusobno dopunjuju sve do kraja rada na jednom projektu.

Od „Mediterranean Mermaids“, preko „Vala“ i „Nostalgije“, do ove nove pjesme „Razglednica“, iza Vas je nekoliko različitih autorskih poglavlja. Kada danas pogledate taj put, šta Vam se čini da se najviše promijenilo u Vama kao muzičarki?

Mnogo toga sam naučila od početka rada na svojoj prvoj pjesmi, ali imam još puno toga da naučim. Ono što se najviše promijenilo jeste da sam se više uživjela u ovu ulogu i počela više da poštujem svoj rad. Kada ste mlada osoba i radite kreativni projekt sa ljudima koji su profesionalci sa dugogodišnjim iskustvom, nije lahko odvojiti se od svog rada i ideje, a pogotovo je teško misliti da morate prihvatiti sve sugestije koje vam ne odgovaraju. Svaki umjetnik, pa i onaj u nastajanju, ima veliki ego kada je u pitanju njegov rad, no važno je znati kako ga kontrolisati i prihvatiti važne kritike, a istovremeno znati kako zadržati integritet svog rada.

„Mediterranean Mermaids“ pisali ste i dorađivali godinama prije objavljivanja, „Val“ je bio Vaš naredni korak, a „Nostalgija“ je donijela drugačiji muzički izraz. Gdje se u tom nizu nalazi nova pjesma – jeste li njome nastavili istraživati ili ste pronašli nešto što ste dugo tražili?

Poput „Mediterranean Mermaids“, također sam dugo radila i na ovoj pjesmi. Štaviše, ovo je pjesma koju sam još duže oblikovala, čak od zime 2020. godine, kada sam je prvobitno napisala na engleskom. „Razglednica“, u kojoj su stihovi: „U sjenama grada svjetlost, kad java zaslijepi, tu ćeš me naći“, prvobitno je nosila naslov „Shadows Of The City Of Lights“, ali ta verzija je bila nedovršena. Prvobitno inspirisana željom za Parizom tokom doba korone, a zatim je kao „Razglednica“ dobila novi sjaj poslije mog ličnog emotivnog doživljaja, ali i života u Parizu. A što se tiče pjesama „Val“ i „Nostalgija“, one su nastale jako brzo prije mog odlaska u Pariz prošle godine. Iako sam imala veliku želju da pišem na bosanskom, imala sam i pritisak sa strane kako bi to trebalo da izgleda i zvuči. Nažalost, nisam imala dovoljno vremena da više oblikujem ove pjesme, pogotovo pjesmu „Nostalgija“, koja je definitivno zahtijevala više moje pažnje.

Vaš autorski doprinos ovom projektu proteže se i na vizuelni dio spota. Šta ste željeli postići njegovim izgledom i atmosferom?

Imala sam želju da ispričam vizuelnu priču, jer je i sama pjesma priča za sebe. Kroz detalje i kostimografiju, koju sam sama osmislila i dizajnirala, te kroz lokacije, željela sam da pokažem jedan živopisni svijet mašte i emocije.

Koliko Vam je bilo važno da spot ne bude samo pratnja pjesmi nego da ima vlastiti umjetnički identitet?

Vizual uvijek ima drugu najvažniju ulogu, ljudi većinom prvo obrate pažnju na ono što vide. Dugo sam sanjala o snimanju jednog ovakvog spota na dobrim lokacijama koje izgledaju super na kameri, prostorima u kojima se pojavljujem u nekom imaginarnom svijetu ili snu.

Kada ste ranije govorili o svom radu, rekli ste da želite da u prvom planu bude ono što stvarate, a ne Vi kao javna ličnost. Sada sami oblikujete sve više elemenata jednog projekta. Koliko Vam je važna ta mogućnost da sami određujete kako će Vaš rad izgledati i zvučati?

Kada ste na početku svoje karijere i prvi put se pojavljujete u javnosti, publika traži da se „dokažete“, pa da odgovorite na pitanje da li je to što radite vrijedno njihove pažnje. Muzika kojom se ja bavim i način na koji se bavim njom drugačiji su od moderne popularne balkanske muzike i to ljudi i primijete. Jako mi je važno što ja sama gradim sliku o sebi i što imam tu priliku. Voljela bih kada bi se u mojoj kantautorskoj karijeri uspjeh gradio na kvaliteti mog rada, a ne na osnovu moje privatnosti i načina na koji ja živim svoj život iza scene.

Kroz dosadašnje pjesme imali ste priliku sarađivati s različitim autorima, producentima i muzičarima. Šta ste kroz te saradnje naučili o tome kako svoju ideju prenijeti drugima, a pritom sačuvati ono što je u njoj autentično Vaše?

Kroz svoje saradnje sa različitim muzičarima i producentima sam trenirala jednu od najtežih vrsta timskog rada, u kojoj moram da imam povjerenje u saradnike koji su mi u ovom slučaju muzički autoriteti po znanju i iskustvu. Teško je podijeliti rad koji je nastao iz vaših ličnih emocija i pustiti da neko drugi u njega unosi dio sebe, ali kada znam da će producent dati sve od sebe za cjelokupnu dobrobit pjesme jer prepoznaje kvalitet mog rada, to mi može biti samo dodatni vjetar u leđa. Producent je tu da mi daje sugestije, a ja donosim zadnju odluku. Svaku ideju producenta, pa i svoje želje, mnogo analiziram. Imam potrebu da se zahvalim svim profesionalcima sa kojima sam do sada radila. Ovaj put bio je to maestralni Dino Šukalo i njegov tim. Ono što će mi posebno ostati u sjećanju je vjera gospodina Šukala u moj rad i u „Razglednicu“, koja je u saradnji s njim dobila konačnu formu, ali i dušu.

Kada ste prvi put govorili o svom stvaralaštvu, rekli ste da su pjesme Vaš dnevnik, ali i utočište za maštu. Da li je i nova pjesma nastala iz nečega ličnog ili Vas je ovoga puta više vodila želja da izgradite određeni svijet i atmosferu?

Definitivno. Moje pjesme su i dalje poput zapisa mog dnevnika. Mislim da je skoro svaki pjesnički izražaj sklop mašte i ličnih doživljaja. Ova pjesma je prošla kroz metamorfozu od prve inspiracije pa sve do sada, kada se trebam odvojiti od nje i pustiti je u javnost. U toj metamorfozi upravo je prešla put od ličnih doživljaja do određenog svijeta i atmosfere u koje je smještena.

Od 2020. godine napisali ste više od 1.000 pjesama i vodili osam svezaka svojih tekstova i ideja. Da li danas drugačije prepoznajete koju ideju vrijedi pretvoriti u pjesmu koju ćete zaista objaviti?

Znam da se taj broj pjesama čini malo nestvaran, ali jako puno sam pisala tokom korone. U takvom jednom periodu biti adolescent bilo je jako komplikovano mojoj čitavoj generaciji. Stoga sam morala toliko da pišem i pisala sam svaki dan. Prvu sam gitaru dobila u martu i do decembra sam popunila skoro tri sveske pjesama. Svaku pjesmu bih numerisala i ponekad bih i dodala neku ilustraciju pored nje. I dalje pišem svaki dan, jednostavno tako procesuiram sve svoje doživljaje, ali od prvobitne inspiracije mogu da osjetim koliko mi je neka pjesma vrijedna. Kvalitet moje inspiracije zavisi od toga koliko mi je stalo da neki osjećaj prenesem u pjesmu, a upravo su to pjesme za koje odlučim da ću ih objaviti.

Da li Vam se ikada dogodi da se vratite nekoj staroj pjesmi i shvatite da je u njoj već bilo nešto što ćete tek kasnije razumjeti?

Kada ste pripremali pitanja, kao da ste znali da je upravo ova pjesma nastala na taj način.

Nisam sigurna kako da opišem taj osjećaj, ali dok sam radila na ovoj pjesmi imala sam osjećaj kao da sam sarađivala sama sa sobom iz prošlosti. Sada imam jaču emotivnu snagu, ali prije sam puno inspiracije dobivala kada sam bila jako tužna i jedini izduvni ventil su mi bili muzika i poezija. Sada razumijem koliki je bio intenzitet tih emocija i stihova.

Još kao djevojčica ste pisali pjesme, sa 12 godina komponovali prvu pjesmu na engleskom, a tokom pandemije sami naučili gitaru. Kada danas pogledate tu djevojčicu koja je pisala pjesme bez ideje da će ih jednog dana objavljivati, koliko je ona još uvijek prisutna u Noor Esmeray?

U suštini, ja se i dalje osjećam isto i prema svojim pjesmama se odnosim jednako kao kad sam bila mala. Potreba iz koje su nastajale pjesme tada je ostala ista – preraditi emocije, kroz stihove razgovarati sama sa sobom. U spotu ćete prepoznati tu moju energiju koja se proteže od djetinjstva pa sve do danas. Nadam se da će trajati u meni dok sam živa. Ono što mi je danas objaviti spot, to mi je tada bilo izložiti svoju pjesmu u školi.

Nova pjesma donosi još jedno poglavlje u Vašem autorskom radu. Kada pišete, koliko razmišljate o tome kome se obraćate, a koliko jednostavno slijedite vlastitu potrebu da nešto izrazite?

Pjesma, kao i svaki umjetnički rad, ima najviše emocije i sentimentalnog značenja za autora u trenutku kada se dobije inspiracija pa sve dok se ne završi rad. U svakoj pjesmi se nekome obraćam, ali uvijek stavljam svoj umjetnički izražaj u prvi plan.

Ranije ste rekli da ste na engleskom jeziku slobodniji jer svaku riječ na maternjem jeziku stavljate „pod mikroskop“.

Na engleskom je mnogo lakše pisati i smišljati rime. Gramatika bosanskog jezika dosta podrazumijeva i sva je u detaljima koje nećemo olahko primijetiti u svakodnevnom razgovoru. Osim toga, vani se mnogo manje jezički seciraju pop i rock pjesme, što ovdje nije slučaj.

Da li ste danas naučili biti manje strogi prema sebi kada pišete na bosanskom?

Ne, nisam. Kako sam tek zakoračila u autorstvo na maternjem jeziku, preda mnom je dug put istraživanja i učenja. Postoji još nešto što me je davno udaljilo od pisanja na bosanskom jeziku. Da se to nije desilo, možda bi moj put bio značajno drugačiji. Naime, na početku osnovne škole bila sam član literarne sekcije. Napisala sam jednu pjesmu i pokazala je nastavnici koja je vodila sekciju. Ta nastavnica je odbacila moju pjesmu uz komentar da mi ju je napisala mama.

„Nostalgija“ je donijela drugačiji muzički izraz od onoga što ste do tada radili. Koliko Vam je važno da se ne ponavljate i da svaka nova pjesma otvori nešto novo u Vašem izrazu?

Iskreno, to nije nešto čemu pridajem puno značaja. Slušam mnogo različitih žanrova muzike, tako da nekada mogu biti inspirisana jednom vrstom muzike više nego nekom drugom. Meni je bitno da slijedim svoj osjećaj, tu emociju koja je dala iskru za pjesmu. Od samog početka osjećam kako bi pjesma trebala zvučati na kraju, a kroz proces njenog razvijanja osvijestim njenu jedinstvenost.

Kada stvarate, razmišljate li uopće o tome kako bi Vaša muzika mogla biti žanrovski određena ili Vam je važnije da pjesma dobije zvuk koji joj prirodno pripada?

Kada su u pitanju žanrovi, ja nisam pretjerano opterećena. Mada mislim da ću uvijek biti tu negdje između pop i rock muzike u kantautorskom stilu djevojke koja piše pjesme uz gitaru.

Među Vašim uzorima su Sade, Lana Del Rey, Amy Winehouse, Duffy, Patti Smith, The Strokes, Björk i Indexi. Da li danas već prepoznajete koji su utjecaji ostali trajni dio Vašeg autorskog jezika, a koji su bili važni samo u određenoj fazi odrastanja?

Da, naravno, navedeni muzičari su prisutni u mojoj muzičkoj sferi inspiracije. To su već ozbiljniji i karakterističniji uzori. Sade, Lana, The Strokes, Indexi su možda najvažniji, iako se sve i svi spomenuti prožimaju i dalje.

Uz muziku Vas od početka privlači i vizuelna umjetnost. Kada biste zanemarili granice između muzike, videa, kostima i drugih oblika umjetničkog izražavanja, postoji li još neki medij ili forma u kojoj biste se voljeli okušati?

Umjetnica sam u nastajanju sa širokim spektrom umjetničkih interesovanja. Volim umjetnost u svakom smislu, studiram vizualne umjetnosti i komunikacije i na zadnjoj sam godini fakulteta. Oduvijek sam se posebno željela baviti produkt dizajnom, ali i animacijom. Mislim da će i za ove vrste umjetnosti biti prostora u budućnosti.

Ranije ste govorili o tome da ne želite biti dio muzičke industrije na način koji od izvođača traži da u prvi plan stavi sebe kao poznatu ličnost, već svoj rad. Da li danas, nakon iskustva objavljivanja vlastite muzike, i dalje jednako snažno osjećate tu potrebu?

I dalje sam istog mišljenja – moj rad javnosti treba biti važniji od mene kao, recimo, poznate ličnosti. Ljudi u društvu iz različitih oblasti razvijaju nevjerovatne karijere, pri čemu je njihovo bavljenje profesijom to što o njima govori. Ipak sam svjesna da ću vjerovatno morati praviti kompromise između te dvije krajnosti, jer vas bavljenje muzikom, gdje se pojavljujete u ulozi kantautorice, što podrazumijeva i izvođenje vlastitih pjesama, na neki način primorava da budete prisutniji u široj javnosti.

Društvene mreže su danas gotovo neodvojive od muzičkog rada, a ranije ste govorili o nelagodi zbog toga što publika želi upoznati ne samo umjetnikov rad nego i njegov privatni život. Jeste li u međuvremenu pronašli granicu koja Vam odgovara između prisutnosti i privatnosti?

Nisam. Još uvijek je tražim. Za sada društvene mreže povremeno koristim kao platforme za muzički izražaj i, naravno, kao svako od nas, u potrazi za odgovarajućim sadržajima. A kao što sam već ranije kazala, vjerovatno ću jednog dana izaći iz svoje zone komfora.

Kada danas slušate „Mediterranean Mermaids“, čujete li prvenstveno svoju prvu javno objavljenu pjesmu ili u njoj prepoznajete Noor koja je tada tek počinjala otkrivati vlastiti glas?

Čujem oboje. Ova pjesma je možda ona koja najbolje odslikava moj unutrašnji glas i nisam je slučajno izabrala da njom otkrijem i svoj interpretativni izražaj. Žudila sam za trenutkom kada će moći biti puštena od mene do slušatelja.

Kada pjesmu završite i objavite, mijenja li se Vaš odnos prema njoj? Ostaje li Vam jednako bliska kao u trenutku kada je nastala?

Bliskost između mene i pjesme je najjača u trenutku njenog nastajanja, dok između nas ne postoji niko i ništa osim gitare. Kada radim u studiju, taj osjećaj bliskosti moram dijelom podrediti njenom konačnom interesu. No, mislim da, ukoliko je pjesma nastala iz čiste emocije, nije generisana, nije pisana sa ciljem da zadovolji svačiji ukus, bliskost s njom je konstantna.

Ako biste morali izdvojiti jednu stvar po kojoj se ova nova pjesma i spot razlikuju od svega što ste do sada uradili, šta bi to bilo?

Teško je na ovo pitanje odgovoriti tako što bih izdvojila jednu stvar. Zato bih voljela da Vi i publika to prvo procijenite, a da nekom drugom prilikom o ovome razgovaramo.

Ako je svaka nova pjesma još jedan korak u otkrivanju Noor Esmeray kao autorice, šta ste ovom pjesmom otkrili o sebi što ranije niste znali?

Otkrila sam jednu opuštenost za koju nisam vjerovala da postoji kada su u pitanju ljubavne pjesme koje sam do sada napisala. Pjesme koje sam do sada objavila su buntovničke. „Razglednica“ je prva pjesma koja govori o mladalačkoj čežnji i ljubavi, a inspirisana je ličnim osjećajima.