U vremenu ubrzane proizvodnje i površne razmjene, prostori koji insistiraju na susretu, procesu i autentičnosti postaju sve rjeđi. Upravo takav prostor razvija modna dizajnerica Aida Korman kroz koncept RE: SPACE — mjesto koje prevazilazi ideju klasičnog showrooma i prerasta u živu, promjenjivu zajednicu, u kojoj dizajn nije samo izložen, nego i podijeljen, preispitan i razvijan kroz dijalog s publikom.
RE: SPACE je zajednica autora koja poštuje prirodu i tradiciju, ali je istovremeno okrenuta savremenom izrazu. Autori uče iz tradicije ne samo motive, nego i materijale koji su se nekada koristili, a danas su često zaboravljeni — poput vune, drva, gline, pamuka, lana i kože. Sve to koristi se u modernom i savremenom dizajnu, čuvajući vrijednost starih zanata i kulturne historije, ali u novom, kreativnom kontekstu. U ovom prostoru prisutni su ilustratori, slikari, kipari, autori nakita, svijeća, upotrebnih predmeta za dom, odjevnih predmeta, pa čak i organskog mirisa i drugih inovativnih formi. Cilj je jačanje lokalne scene i povezivanje različitih umjetničkih disciplina kroz autentičan, kvalitetan i promišljen rad.
Kroz razgovor za Urban magazin o nastanku, izazovima i viziji RE: SPACE-a otvara se šira slika o potrebi za novim modelima povezivanja unutar lokalne kreativne scene — onima koji brišu granice između disciplina, autora i publike, vraćajući fokus na proces, saradnju i iskustvo.
RE:SPACE je više od običnog showrooma – kako ste došli na ideju da kreirate ovakav koncept zajednice?
RE: SPACE nastao je iz osjećaja — tihe, ali uporne potrebe za prostorom u kojem se stvari dešavaju spontano i iskreno. Kroz rad i susrete s ljudima iz različitih kreativnih polja, stalno sam osjećala tu prazninu — mjesto gdje se ne dolazi samo da se vidi, nego da se ostane, razgovara i razmjenjuje. Iz te potrebe RE: SPACE je počeo da se oblikuje kao nešto živo i promjenjivo.
To nije običan showroom, nego jedinstven prostor koji na neki način ovdje do sada nije postojao — prvi ovakve vrste. Umjesto klasične postavke, ideja je bila da se izgradi zajednica dizajnera i kreativaca, prostor koji briše granicu između autora i publike. Mjesto gdje se rad ne samo izlaže, nego i dijeli, propituje i razvija kroz susret s drugima.
Šta vam je bilo najvažnije pri oblikovanju prostora koji „živi“ i omogućava neposrednu interakciju između kreatora i publike?
Najvažnije mi je bilo da prostor ne bude konačan, nego otvoren — da može da se mijenja, prilagođava i raste zajedno s ljudima koji u njega dolaze. Nisam ga posmatrala kao nešto što treba završiti, nego kao proces koji se stalno nadograđuje.
Od početka mi je bilo bitno da se u prostoru osjeti sloboda — da posjetioci ne budu samo posmatrači, nego da imaju potrebu da priđu, pitaju, započnu razgovor. Ta neposrednost je ključna, jer upravo u tim spontanim susretima nastaje prava vrijednost.
Htjela sam da RE: SPACE „živi“ kroz ljude — kroz njihove reakcije, pitanja, pa čak i kroz način na koji se kreću kroz prostor. Tek tada on prestaje biti mjesto i postaje iskustvo.
Kako vidite ulogu RE:SPACE-a u jačanju lokalne kreativne scene i povezivanju različitih umjetničkih disciplina?
RE: SPACE vidim kao mjesto susreta — gdje se različite prakse prirodno dodiruju i povezuju. Kod nas se dizajn, umjetnost i savremeno zanatstvo ne razdvajaju strogo, nego ulaze u dijalog kroz zajednički prostor i vrijeme.
Lokalna scena ima ogromnu energiju i potencijal, ali često nedostaju upravo ti međuprostori u kojima ljudi mogu da se upoznaju, razmijene ideje i spontano započnu saradnje. RE: SPACE tu ima ulogu pokretača — kroz otvaranje prostora za susret.
Vjerujem da se najvrjednije stvari dešavaju upravo između disciplina, u tim neplaniranim preklapanjima. Ako RE: SPACE uspije da bude mjesto gdje se takvi susreti dešavaju prirodno, onda već ima svoju svrhu.
Prostor je zamišljen kao dinamičan i promjenjiv, s rotirajućim autorima i sadržajima. Kako to utiče na vaš lični kreativni proces?
Ta promjenjivost prostora me stalno pomjera iz zone komfora. Nekad je to zahtjevno, jer traži da se odrekneš kontrole, ali me istovremeno podsjeća zašto uopšte stvaram. Moj proces je postao otvoreniji — više slušam, manje forsiram.
Kroz rad u takvom okruženju naučila sam da prihvatim nepredvidivost kao dio procesa i da upravo u tim promjenama često nastaju najiskrenije ideje.
Koji su najveći izazovi u organizaciji takvog multifunkcionalnog i inkluzivnog prostora?
Najveći izazov je održati ravnotežu između slobode i strukture. Želim da prostor bude inkluzivan i otvoren, ali da ne izgubi svoj identitet. To je stalno pregovaranje — sa sobom, s ljudima i s idejama.
Rad s različitim ljudima uvijek nosi i određene izazove — različite energije, pristupe i očekivanja. Kroz to sam naučila koliko je važno ne birati samo kvalitet rada, nego i kvalitet odnosa. Dugoročno, RE: SPACE može funkcionisati samo ako se gradi na međusobnom povjerenju, poštovanju i iskrenosti.
Zato mi je jednako važno ko je osoba iza rada, kao i sam rad koji predstavlja.
Koliko vam znači neposredna interakcija s publikom i posjetiocima, te kakav uticaj to ima na vaš rad i inspiraciju?
Neposredna interakcija s publikom za mene je od izuzetne važnosti. Ti mali razgovori, komentari ili tišina u kojoj neko samo posmatra — sve to ulazi u moj rad i često mijenja pravac razmišljanja. Veoma je bitan taj feedback, jer kroz njega shvatamo šta ljudi zapravo žele. RE: SPACE je ipak prostor namijenjen određenoj niši, nije za mase, i zato nam je važno da slušamo i prilagođavamo se.
Ljudi su oduševljeni što postoji ovakav prostor u gradu. Ne dolaze samo posjetioci iz Sarajeva, nego i stranci, kao i naši ljudi koji žive u inostranstvu. Reakcije su uvijek izrazito pozitivne i inspirativne. Pokazuje se da postoji stvarna potreba za ovakvim mjestom — samo treba da se još više pročuje i pokaže široj zajednici.
RE:SPACE nudi radionice, tematske susrete i edukativne programe. Koji su ciljevi ovih inicijativa i šta želite da učesnici ponesu iz njih?
Radionice i susreti nastali su iz želje da se znanje ne zadržava za sebe, nego da se dijeli i inspiriše druge. Volim kada ljudi odu s osjećajem da nešto mogu pokušati, bez straha da mora biti savršeno. Važno mi je da prostor bude otvoren za istraživanje, gdje svako može isprobati svoje ideje i kreativno rasti.
Cilj ovih inicijativa je da učesnici ponesu više od tehnike ili informacija — da ponesu samopouzdanje, radoznalost i osjećaj da su dio zajednice koja ih podržava. Željela bih da odlaze s uvjerenjem da kreativnost nije privilegija nekolicine, nego nešto što svi mogu razvijati i dijeliti.
Kako balansirate između prezentacije dizajna i edukativnog dijela zajednice?
Ne razdvajam dizajn i edukaciju — za mene su to isti proces. Sve što izložimo već je komunikacija: priča, ideja, iskustvo. Edukacija je dublji ulazak u tu priču, način da publika osjeti ne samo kako i zašto nešto nastaje, nego i da prepozna vrijednost umjetničkog, zanatskog i ručnog rada.
Važno mi je da ljudi vide koliko ljubavi, truda i pažnje je utkano u svaki komad. Sve je unikatno, spora moda, gdje je svaki detalj promišljen i rađen s namjerom. Ovdje ljudi uče da cijene proces, kvalitet i vrijednost stvari koje nastaju polako, pažljivo i sa svrhom, u skladu s prirodom i etikom.
Postoje li posebni momenti ili priče iz RE:SPACE-a koje su vas posebno inspirisale i zadržale vašu pažnju?
Najviše me dirnu trenuci kada vidim reakcije ljudi koji dolaze. Ljudi ulaze, ostanu, polako pregledaju prostor, razgovaraju s nama i dopuštaju da ih inspiriše ono što vide. Posebno me raduje kada upoznam kreativce koji godinama rade u tišini, kod kuće, i tada konačno imaju priliku da podijele svoj rad i razgovaraju o njemu.
Trenuci kada neko prvi put pokaže svoj rad, ili kada iz razgovora nastane nova saradnja, posebno me inspirišu. To su ti tihi, ali snažni momenti — kada ideje i ljudi spontano pronalaze jedni druge i zajednički stvaraju nešto novo.
Gdje vidite RE:SPACE za nekoliko godina – kao lokalni hub ili i međunarodnu platformu za kreativce?
RE: SPACE vidim kao prostor koji ostaje intiman i blizak ljudima, čak i kako raste i razvija se. Voljela bih da se povezuje s drugim gradovima i kreativnim scenama, kako bismo razmjenjivali ideje i iskustva, ali da pri tome ne izgubi neposrednost i iskrenost koja ga čini posebnim.
Cilj mi je da RE: SPACE postane platforma koja podržava i inspirira kreativce, kako lokalno, tako i međunarodno, ali uvijek zadržavajući duh zajednice i autentičnost koja ga je oblikovala.
Koje su nove ideje ili projekti koje planirate u sklopu ovog prostora?
U budućnosti želim još više kolaboracija i gostovanja, kako bi prostor stalno iznova dobijao novu energiju i otkrivao drugačije perspektive. Zanimaju me formati koji brišu granicu između izložbe i događaja, gdje publika može aktivno učestvovati, a kreativci zajedno stvarati.
Svaki naš susret i radionica donose posebnu atmosferu — opuštenu, ispunjenu smijehom i zajedništvom. Te interakcije djeluju gotovo terapijski i inspirišu nas da stalno istražujemo nove ideje. RE: SPACE u tim momentima postaje živo mjesto kreativnog susreta i stvaranja.
Aida Korman | Foto: Nikola Blagojević
