Amna Geljo: Intimna estetika svakodnevice u objektivu mlade fotografkinje

Fotografija za Amnu Geljo nije samo način bilježenja trenutaka, nego prostor emocije, intuicije i ličnog pogleda na svijet. Kroz kadar koji često djeluje filmski, nostalgično i spontano, ova mlada fotografkinja istražuje odnose između svjetla, pokreta, ljudi i svakodnevnih scena koje u njenom objektivu dobijaju novu atmosferu i značenje. Inspirisana dokumentarnom estetikom, analognom fotografijom i nepredvidivim momentima stvarnosti, Amna gradi autentičan vizualni izraz u kojem tehnička preciznost nikada ne potiskuje emociju.

U razgovoru za Urban magazin govori o svojim prvim susretima s fotografijom, kreativnom procesu, važnosti spontanosti i autentičnosti, ali i o tome kako kroz objektiv pokušava zadržati osjećaje, priče i trenutke koji bi inače prošli nezapaženo.

Šta je u tebi probudilo strast prema fotografiji i na koji način je taj prvi impuls oblikovao tvoj umjetnički put?

Moj deda je imao strast prema fotografiji koju je nesvjesno prenio na mene i sve je zapravo krenulo iz te potrebe da zadržim trenutke koji prolaze. Uvijek sam obraćala pažnju na ljude, njihove izraze lica, interakcije, svjetlo u sobi koje pada kroz prozor, način na koji grad diše u određenom trenutku dana. Fotografija mi je postala način da emociju i bitan trenutak pretvorim u nešto opipljivo. To me nekako naučilo da ne fotografišem samo ono što vidim, nego ono što osjećam. Kroz objektiv sam počela graditi svoj pogled na svijet, a fotografija je postala prostor u kojem se osjećam najviše svojom.

Kako bi definisala svoj fotografski stil i pristup radu kroz objektiv?

Svoj fotografski stil bih opisala kao eklektičan, pomalo mističan spoj dokumentarne spontanosti. Privlače me fotografije koje u sebi nose određenu dozu te mistike, emocije i suptilne priče. One fotografije koje izgledaju kao kadar iz filma, čak mrvu nostalgično, intimno, ali i estetski promišljeno.

Koji motivi, teme ili vizualni elementi te najviše inspirišu pri stvaranju fotografija?

Najviše me inspirišu ljudi, moda, pokret i neka naša svakodnevica. Često me privuče neka usputna scena, način na koji svjetlo pada na lice, ali i energija osobe ispred mog objektiva, to kad se poklapa imam osjećaj da bih mogla fotkati unedogled. Veliku inspiraciju pronalazim i u analognoj fotografiji, njenim teksturama, bojama i samom procesu razvijanja fotografija; to ima svoju posebnu magiju.

Na koji način biraš subjekte, scene ili trenutke koje odlučuješ zabilježiti?

Najčešće biram trenutke intuitivno. Nekada me privuče svjetlo, nekada energija osobe, a nekada osjećaj da će određeni trenutak nestati ako ga odmah ne zabilježim. Često prilazim nepoznatim ljudima koji me privuku svojom energijom, šarmom i za koje smatram da bi mogli na autentičan način iznijeti neku moju viziju.

Koliko tvoji lični doživljaji i iskustva oblikuju vizualni izraz tvojih fotografija?

Moji lični doživljaji imaju definitivno ogroman uticaj na moj rad. Fotografija mi često služi kao način razumijevanja emocija, prostora i ljudi oko mene. Sve što proživim na neki način se reflektuje kroz način na koji gledam i bilježim svijet.

Koji je tvoj kreativni proces kada razvijaš ideju za novu fotografiju ili seriju radova?

Moj kreativni proces zna nekad početi i sa konkretnom idejom, desi mi se često da se kroz san pojavi neka vizija i onda ustajem iz kreveta kao luda da bih to zapisala u svoje bilješke. (smijeh) Nekad i unaprijed razvijem moodboard i vizualni pravac, ali najzanimljiviji momenti mi se skoro uvijek dese spontano tokom samog snimanja.

Koliko i na koji način eksperimentiraš s tehnikama, kompozicijom i svjetlom?

Eksperimentisanje mi je jako važno jer ne volim da fotografija djeluje previše sterilno ili predvidivo. Uvijek gledam da se igram pokretom, zrnastom teksturom, prirodnim svjetlom i kadrovima koji možda nisu tehnički “savršeni”, ali imaju emociju i karakter i kroz to zapravo dajem taj svoj lični pečat.

Koji fotografski mediji, stilovi ili pristupi ti pružaju najveću slobodu u izražavanju?

Najveću slobodu mi pruža dokumentarna i lifestyle fotografija, jer dopuštaju autentičnost i spontanost. Također volim kombinovati modne elemente sa realnim životnim momentima, jer upravo u tom spoju nastaje nešto zanimljivo i iskreno.

Kako balansiraš tehničku preciznost i spontanost u radu s kamerom?

Pokušavam pronaći balans tako što tehniku koristim kao alat, a ne kao cilj. Mnogo mi je važnije da moja fotografija prenese osjećaj, taj spontani, emotivan kadar je vrijedniji od savršeno tehnički izvedene fotografije.

Koji je do sada bio tvoj najizazovniji fotografski projekt i šta si iz njega naučila?

Jedan od izazovnijih projekata bio je rad na pričama koje zahtijevaju emocionalnu bliskost sa ljudima koje fotografišem. Tada sam naučila koliko je povjerenje važno i koliko fotografija može biti intiman prostor između fotografa i osobe ispred objektiva.

Koliko ti je važna autentičnost i lični pečat u svakom snimku koji praviš?

Autentičnost mi je vjerovatno najvažnija stvar u radu. Mislim da ljudi osjete kada je fotografija iskrena. Trudim se da svaki rad ima moj lični senzibilitet i emociju, čak i kada radim različite vrste projekata.

Kako kroz objektiv kamere istražuješ emociju, atmosferu i priču trenutka?

Emociju pokušavam pronaći u detaljima, u pogledu, pokretu ruke, prostoru, sjenama. Volim kada fotografija ne govori sve odmah, nego ostavlja prostor da je posmatrač osjeti na svoj način.

Koje fotografske inspiracije, umjetnici ili pokreti oblikuju tvoj rad?

Inspirišu me fotografi koji bilježe stvaran život na intiman i sirov način, ali i filmska estetika, moda, streetstyle kultura i analogna fotografija. Često inspiraciju pronađem kad putujem negdje, u razgovorima ili slučajnim momentima koje primijetim tokom dana.

Koliko ti je važna percepcija publike i kako ona utiče na tvoj rad?

Važna mi je povezanost sa publikom, ali trudim se da ne stvaram isključivo prema očekivanjima drugih, jer sam svjesna da ne može sve svakome da se svidi. Najviše mi znači kada neko osjeti emociju fotografije ili se čak i prepozna u njoj. Mislim da tada sve dobije svoj pravi smisao.

Koji je tvoj omiljeni trenutak u procesu stvaranja – priprema, snimanje ili postprodukcija?

Najviše volim trenutak samog snimanja jer tada nastaje ona nepredvidiva energija koju je nemoguće isplanirati do kraja. Upravo ti spontani momenti najčešće postanu moje najdraže fotografije.

Kako vidiš ulogu fotografije u savremenom društvu i kulturi?

Mislim da fotografija danas ima ogromnu moć da dokumentuje vrijeme, otvara dijalog i povezuje ljude kroz emociju i iskustvo. U ovom našem svijetu brzog sadržaja, rapidnih trendova, fotografija i dalje može natjerati čovjeka da zastane i osjeti nešto stvarno, da zaledi određeni trenutak.

Koji je primarni cilj tvojih fotografija – izazvati emociju, potaknuti razmišljanje, otvoriti dijalog ili nešto drugo?

Moj cilj nije samo napraviti lijepu fotografiju, nego prenijeti osjećaj. Volim kada fotografija izazove emociju, nostalgiju ili trenutak razmišljanja. Ako neko zastane duže gledajući moj rad mislim da je fotografija ispunila svoju svrhu. Želim da ljudi sami osjete i interpretiraju fotografije, da iskoriste tu slobodu i maštu.

Kako zamišljaš svoj fotografski razvoj i rad u narednih pet do deset godina?

Baš bih voljela da moj rad nastavi evoluirati prema još autentičnijem i prepoznatljivijem vizualnom izrazu. Zamišljam sebe kako spajam modnu i dokumentarnu fotografiju kroz projekte koji imaju emociju, atmosferu i priču, nešto što ljudi neće samo pogledati, nego i osjetiti.