Razgovarala: Elma Fišić
Modni dizajner Armin Osmančević nije svoj put prema međunarodnoj modi gradio pravolinijski. Promijenio je četiri karijere prije nego što je pronašao ono što danas prepoznaje kao svoj životni poziv. Danas iz Sarajeva gradi AROS, luksuzni brend čiji klijenti dolaze iz različitih dijelova svijeta, ali čiji identitet ostaje duboko vezan za mjesto iz kojeg je potekao. U njegovom razumijevanju mode nema mnogo prostora za prolaznost. Govori o materijalima koji traju, dizajnu koji ne pripada nijednoj sezoni i luksuzu koji ne počiva samo na cijeni, već na rijetkosti, zanatu i osjećaju da je nešto napravljeno upravo za vas. Istovremeno, ne želi praviti „bosanski“ dizajn niti Bosnu svoditi na očekivane motive i stereotipe. Želi pokazati šta možemo napraviti kada prestanemo pokušavati biti neko drugi. Za njega je AROS upravo to – spoj svjetskog standarda i sarajevskog karaktera, ali i lična priča o tome da je najuspješniji put onaj koji vodi prema onome što zaista jesmo.
Danas imate međunarodnu karijeru i vlastiti luksuzni brend. Da li ste, kada ste počinjali, uopće mogli zamisliti da će Vaš put izgledati ovako?
Kada bih ponovo imao dvadeset godina, postavio bih sebi samo jedno pitanje: Šta bih radio kada novac ne bi bio važan? I tome bih se odmah u potpunosti posvetio. Moj put, međutim, nije bio tako jednostavan. Promijenio sam četiri karijere prije nego što sam došao do onoga što danas radim. Sada znam da nijedna od njih nije bila pogrešna. Svaka me je nečemu naučila i, na svoj način, dovela ovdje. Nisam mogao zamisliti da će moj put izgledati ovako. Ali možda i nije važno znati gdje ćemo završiti. Važno je prepoznati ono što je zaista naše i imati hrabrosti da tome ostanemo vjerni. Na kraju, najuspješniji put je onaj koji vodi prema onome što zaista jesmo.
Šta je bilo najteže napraviti – postati dizajner ili napraviti od svog imena i rada prepoznatljiv brend?
Mislim da je mnogo lakše postati dizajner nego izgraditi brend koji ima stvarnu vrijednost.
Danas gotovo svako može dobiti prostor da nešto dizajnira, ali dobar dizajn sam po sebi nije dovoljan. Brend mora imati jasan identitet, vlastiti jezik i nešto važno da kaže. Mora biti relevantan, ali ne zavisiti od prolaznih trendova. Upravo tako gradimo AROS. Najbolji materijali, prelijepi dizajnerski detalji i elegancija koja ne pripada nijednoj sezoni. Danas 80% naših klijenata dolazi izvan regije, što mi je možda najbolja potvrda da autentična priča ne poznaje granice. Brend ne nastaje kada vas ljudi prepoznaju. Nastaje kada vas više ne mogu zamijeniti ni sa kim drugim.
Koliko je u Vašem radu važan perfekcionizam? Postoji li trenutak kada sebi kažete: „Dovoljno je dobro“?
Perfekcionizam je važan dio mog rada, ali ga ne doživljavam kao potrebu da sve bude savršeno, već kao odgovornost da svaki detalj ima razlog svog postojanja. Kada dizajniram sako ili kaput, ne razmišljam samo o tome kako izgleda danas, već kako će izgledati za deset, dvadeset ili pedeset godina. Umjesto detalja koji privlače pažnju jednu sezonu, radije ću pomjeriti naramenice nekoliko milimetara, promijeniti visinu džepa ili poziciju dugmeta dok proporcije ne budu perfektne. Pri tome moram razmišljati o različitim tijelima, načinu života, vremenskim uslovima, udobnosti i o tome kako će se taj komad kombinovati s onim što klijent već ima u ormaru. To je mnogo više od mode, to je garderoba koju ćete imati cijeli život.

Foto: Sanjin Manov
Šta za Vas zapravo znači luksuz? Je li to materijal, ručni rad, cijena, ekskluzivnost ili nešto potpuno drugo?
Mislim da je riječ „luksuz“ posljednjih godina izgubila svoje pravo značenje. Kvalitetan materijal, dobar dizajn i visoka cijena mogu napraviti premium proizvod, ali sami po sebi nisu luksuz. Za mene luksuz počinje tamo gdje prestaje masovnost. To je rijetkost, ograničena dostupnost, način izrade i osjećaj da imate nešto što je napravljeno za vas. Kada sam posljednjih mjeseci dizajnirao svoju prvu kolekciju za žene, koristio sam kragne od američkog nerca, a zatim zamolio Loro Piana da mi oboje kašmir kaputa u potpuno istu nijansu. Neke modele sam napravio kao piece unique, samo jedan komad, u jednoj veličini, koji funkcioniše na različitim tijelima i različitim životnim dobima. To je za mene istinski luksuz. Ne zato što košta, već zato što je izuzetno rijetko i neponovljivo. Pravi luksuz je imati ono što se više neće ponoviti, kao prva ljubav.

Foto: Sanjin Manov
Moda je mnogo više od kulturne diplomatije
Kada neko prvi put susretne AROS, šta želite da prepozna – prije nego što uopće zna da iza brenda stoji dizajner iz Bosne i Hercegovine?
Volio bih da prvo prepoznaju ono što ja osjećam kada dizajniram svaki dio kolekcije: ljubav prema dizajnerskim detaljima sa svrhom, nevjerovatne materijale i ono unutrašnje zadovoljstvo koje čovjek osjeti kada obuče nešto što mu zaista dobro stoji. AROS je nastao u Sarajevu, inspirisan Mediteranom, ali je u njega utkano i sve što sam godinama vidio i učio putujući od Skandinavije, preko Bliskog istoka do Japana. Svako od tih mjesta ostavilo je neki trag – u proporciji, detalju, načinu izrade, ali prije svega u iskrenom pristupu poslu. Ovo što radim nije posao, već životni poziv. Život je kratak, ali je nevjerovatno zanimljiv. Ako već trošim vrijeme koje ne mogu vratiti, želim ga potrošiti radeći najbolje što mogu. Nije poenta napraviti odjeću, već ostaviti trag koji ljudi osjete kada je nose.

Foto: Sanjin Manov
Bosna i Hercegovina je vrlo snažan motiv u Vašem radu. Da li ste Vi pronašli način da Bosnu uvedete u svijet mode ili je Bosna cijelo vrijeme bila prisutna u Vašem dizajnu, čak i kada je niste svjesno koristili? Zašto Vam je važno da međunarodnoj publici pokažete odakle dolazite?
Bosna i Hercegovina je za mene kao majka kojoj se uvijek vraćamo. Ona nas zagrli, ali nas i naruži kada nešto nismo uradili kako treba. Ovdje ne možete biti diva. Niko vas neće tapšati po ramenu samo zato što mislite da ste važni. To vas, na neki način, nauči skromnosti i predanom radu. Nismo Italijani, Englezi ni Francuzi i nemamo potrebu da se takmičimo s njima. Naša snaga je upravo u onome što imamo – prelijepoj zemlji na granici istoka i zapada, različitih kultura, religija, karaktera i predivnih kontrasta.
Od samog početka Bosna i Hercegovina je DNK brenda koji gradimo. Kada uđete u naš atelje, vidjet ćete elemente inspirisane sarajevskom Vijećnicom, njene mustre na vunenim i svilenim šalovima, a namještaj koji su dizajnirali međunarodno nagrađivani dizajneri proizveden je u Tešnju. To je spoj Bosne kakvu poznajem i svijeta u kojem sam živio i radio. Zato mi je bitno da međunarodna publika zna odakle dolazim. Ne da bih dokazao da možemo biti kao neko drugi, već da pokažemo šta možemo napraviti kada ostanemo svoji. AROS je moje ogledalo moderne Bosne, otvorene prema cijelom svijetu, ali sigurne u sebe.

Foto: Sanjin Manov
Postoji li opasnost da se Bosna i Hercegovina u međunarodnom predstavljanju svede na rat, tradiciju, orijentalne motive i stereotipe? Kako Vi pokušavate izbjeći tu zamku? Kada neko ko nikada nije bio u Bosni pogleda Vašu kolekciju, šta biste voljeli da prvo osjeti ili pomisli?
Mislim da je ta opasnost već trideset godina prisutna i da je krajnje vrijeme da izađemo iz uloge osobe kojoj se život samo dešava. Vrijeme je da zauzmemo mjesto koje nam pripada, kao ljudi koji svojim radom, toplinom i ozbiljnošću mogu ponuditi najbolje od sebe, iz srca Evrope. Bosna i Hercegovina ima hiljadugodišnju historiju. Zašto bismo se onda osjećali kao da moramo nekome objašnjavati ko smo ili se predstavljati kroz tuđe stereotipe? Zato ne pokušavam praviti „bosanski“ dizajn. Ono što želim prenijeti jeste samopouzdanje, karakter i kvalitet koji svi mi nosimo po svijetu, ma gdje bili. Volio bih da osoba koja nikada nije bila u Bosni, kada obuče AROS, prvo osjeti ponos i toplinu zemlje iz koje dolazimo, i tek onda poželi da je upozna.

Foto: Sanjin Manov
Može li moda biti oblik kulturne diplomatije?
Moda je, po mom mišljenju, mnogo više od kulturne diplomatije. Ona može promijeniti način na koji cijeli svijet doživljava jednu zemlju. Pogledajte šta je „Made in Italy“ uradilo za Italiju, šta je skandinavski dizajn uradio za Skandinaviju ili šta je Ralph Lauren uradio za Ameriku. Nisu samo prodavali proizvode. Prenijeli su određeni način života, vrijednosti i karakter svojih zemalja. Mislim da i mi imamo tu odgovornost. Ako već predstavljamo Bosnu i Hercegovinu svijetu, zašto je ne bismo predstavili kroz ono najbolje što imamo – znanje, kreativnost, toplinu i kvalitet u svakom pogledu? To smo vidjeli i kroz naše fudbalere. Nakon Svjetskog prvenstva interesovanje za Bosnu i Hercegovinu poraslo je u ogromnim procentima. Sport je pokazao koliko jedan uspjeh može promijeniti sliku zemlje. Moda može učiniti isto, ali dugoročno. Zato vjerujem u sporu modu. Ne samo kao poslovni model, već kao način da naša zemlja napravi nešto trajno, svoje i veoma prepoznatljivo.
Revija na Starom mostu bila je poseban događaj – ne samo zato što je riječ o modi, nego zato što je to bilo prvo modno predstavljanje na mostu u njegovoj dugoj historiji. Šta je za Vas Stari most predstavljao u tom trenutku?
Još uvijek sam pod veoma snažnim utiskom te revije. Možda upravo zato što AROS tada nije imao ni godinu dana, a ja sam imao osjećaj da pred sobom imam nešto mnogo veće od jedne modne revije. Ako je Bosna i Hercegovina majka kojoj se uvijek vraćamo, onda je Stari most poput oca pred kojim želimo da se dokažemo. Želimo da nas pogleda i da bude ponosan na nas.
Stari most je ove godine napunio 460 godina, AROS jednu, a ja punim 50. Zato je ta revija bila moj poklon Mostaru, mojoj zemlji, ali i samom sebi. Nakon svega što sam radio i učio širom svijeta, želio sam sebi dokazati da možemo napraviti događaj svjetskog nivoa upravo ovdje, na mjestu koje pripada svima nama. Ali još važnije mi je bilo da moje kolege iz domaće modne industrije vide da možemo dovesti svijet ovdje i odavde dokazati svoju vrijednost. Ako sam ovom revijom nekome otvorio vrata, dao trunku samopouzdanja ili pokazao da granica nije tamo gdje smo je mi sami postavili, onda je moj cilj ostvaren.

AROS revija na Starom mostu
Muška moda često je konzervativnija od ženske. Mislite li da se muškarci danas plaše eksperimentirati sa stilom?
Muška moda je po svojoj prirodi često suzdržanija od ženske, što ne mora biti loše. Problem nastaje kada ta suzdržanost preraste u potpunu nezainteresovanost za stil i modu. Iz mog iskustva, savremeni muškarac koji drži do sebe ne mora biti eksperimentalan niti pratiti trendove. On jednostavno zna šta mu se dopada, razumije svoje tijelo i bira odjeću koja mu odgovara za različite prilike. To vidim i među našim klijentima. Sve više muškaraca ne želi da ih odjeća pretvori u nekog drugog. Žele da izgleda prirodno, da odgovara njihovom karakteru i da im daje sigurnost i samopouzdanje. Zato mislim da se ne radi o tome koliko ste modno hrabri, koliko novca trošite ili koliko odjevnih predmeta imate u ormaru. Radi se o tome da li ste dovoljno zainteresovani za sebe da napravite vlastiti izbor.

Armin Osmančević | Foto: Metier





































