Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Dženat Dreković

Sanja Kulenović je interdisciplinarna dizajnerica čiji rad se ne da svesti u jednu formu, medij ili stil. Diplomirala je industrijski dizajn u Veneciji, gradila iskustvo u Italiji i Sarajevu, a danas kroz vlastiti dizajn studio SANJA KU spaja znanje iz različitih oblasti – od grafičkog i produkt dizajna, preko prostornog i izložbenog dizajna, do specijalizacije u drvnoj industriji. Njeni projekti odražavaju duboko razumijevanje prostora, materijala i poruke koju dizajn prenosi – bez suvišne dramatike, ali s jasnim stavom. U razgovoru za Urban magazin, govori o profesionalnim počecima, izrazu koji se stalno mijenja i važnosti povjerenja, istraživanja i upornosti u kreativnom radu.

Vaša karijera obuhvata različite oblasti dizajna – kako je tekao Vaš profesionalni put i na koji način ste gradili tako širok spektar znanja i iskustva?

Diplomirala sam industrijski dizajn 2008. godine na Univerzitetu IUAV di Venezia, u Italiji. Nakon nekoliko radnih iskustava u toj zemlji, odlučila sam da se vratim u Sarajevo. Tokom godina sam radila na različitim projektima i pozicijama – od visual merchandisinga i store designa u modnoj industriji, grafičkog dizajna u agencijama, medijima i javnim ustanovama iz oblasti kulture – do dizajna namještaja i rukovodećih pozicija u drvnoj industriji, dizajna privatnih i poslovnih interijera, ali i drugih vrsta prostornog dizajna, poput postavki muzeja, scenografija izložbi i sajmova.

U želji da dodatno proširim znanje iz oblasti jedne od ključnih industrija u BiH – drvne industrije – upisala sam magistarski studij Tehnologije drveta na Mašinskom fakultetu u Sarajevu.

Godine 2021. otvorila sam interdisciplinarni dizajn Studio Sanja Kulenović – SANJA KU, gdje danas objedinjujem sve ono što sam kroz godine naučila na svom atipičnom akademskom i profesionalnom putu.

Gdje počinje, a gdje završava Vaša definicija dizajna?

Dizajn je sveprisutan i neodvojiv od čovjeka i njegovog postojanja i djelovanja. Počeo je i završiti će sa nama. Može raditi u službi produženja naše vrste, a može dovesti i do kraja našeg postojanja – do nas je. Dakle, dizajn je sve oko nas, od nas i, idealno, za nas.

Kada pomislite na početak svog profesionalnog razvoja – da li je sve ovo bilo slučajnost, intuicija ili jasno zacrtan plan? Postoji li trenutak, neki rani projekat ili situacija, kada ste prvi put pomislili – “ja sam dizajnerica”?

Oduvijek sam znala da ću se baviti nekom vrstom dizajna. Još kao djevojčica sam sanjala da ću biti modna dizajnerica, neprestano sam crtala, pa i “prekrajala” svoju odjeću. Pred kraj gimnazije, shvatila sam da industrijski dizajn nudi najširi spektar obrazovanja o svim aspektima dizajna, te sam ipak upisala taj smjer. Nisam požalila. Slučajnost je bio moj urođeni talenat, intuicija moja rana strast prema kreaciji, a nakon čega sam ipak poduzela prave korake da ispunim svoj dječiji san. Dakle, od svega pomalo.

Radite u više medija – drvo, papir, digitala. Kako odlučujete u kom obliku neka ideja treba da se rodi? Da li Vam je danas, s iskustvom i godinama rada, lakše da kažete “ovo je moj izraz”? Ili je to i dalje proces traganja?

Proces traganja, uvijek. Svaki projekat počinjem istraživanjem, dakle, moje znanje raste sa svakim novim projektom, te samim time i moj izražaj svakodnevno evoluira.

Sloboda je odgovornost

Kako ocjenjujete razvoj dizajna u regionu – i koliko Bosna i Hercegovina prati trendove?

U regionu i državi imamo odlične dizajnere, jak potencijal – no klijenti često ne uzimaju profesionalce, tako da ponekad zaostajemo ne zato što nemamo kapacitete, nego zato što potencijal nije iskorišten. Još uvijek se naša struka ne cijeni dovoljno da bi rad stručnjaka iz oblasti došao do potpunog izražaja. U svakom slučaju, smatram da napredujemo iz godine u godinu.

Sanja, Vaš rad za MESS obuhvata prepoznatljive vizuale i dizajn kampanja koje su postale dio festivalskog identiteta. Kako se rađa kreativna ideja za festival koji traje decenijama i ima jak kulturni značaj?

Ideja se rađa na osnovu teme koja se timski osmišlja iz godine u godinu. Sam proces izgleda tako da se, na osnovu prethodno urađenog istraživanja i konsultacija sa kolegama/icama, osamljujem i dovodim svoj um u stanje potpune imerzije u temu, gdje se svi ti aspekti “slegnu” i nastaje prva skica ideje.

MESS je poznat po promišljenim temama i angažovanom programu. Kako se te teme reflektuju u Vašem dizajnu i kako ih prenosite publici? Kako vidite ulogu dizajna u društvenim promjenama i podizanju svijesti o važnim temama, posebno u kontekstu Bosne i Hercegovine?

Moj rad je, jednostavno rečeno, vizuelna reprezentacija onoga što mi, kao organizacija, želimo poručiti. Data mi je velika slobodu u radu, a sloboda je, prije svega, odgovornost. Trudim se da na najbolji mogući način realizujem ideje našeg malog tima. Upravo je dugogodišnje djelovanje MESS-a i njegova prepoznatljivost odličan primjer uspješne uloge dizajna u podizanju svijesti o važnim temama.

Na čemu trenutno radite?

Kao i obično, radim više poslova paralelno, iz raznih oblasti dizajna. Od većih projekata bih izdvojila jedan ugostiteljski interijer, branding novog bijenala vizuelnih umjetnosti Subdokumenta Sarajevo, te pripreme za predstojeći festival MESS. Također radim i svom na magistarskom radu, dizajn jednog multifunkcionalnog, održivog komada namještaja.

Ne odustajte

Kako balansirate između lične umjetničke vizije i potreba klijenata ili organizacija s kojima radite? Da li se ikada dešava da se te dvije strane sukobe i kako to rješavate?

Sukob nastaje samo kada ne postoji povjerenje, pa se trudim da ga svojim stalnim zalaganjem stvorim. Trudim se da “isključim” svoj ego, podsjećajući samu sebe da ne dizajniram za svoje potrebe. Naime, uvijek imam na umu potrebe ciljne skupine, odnosno šta bi se budućim korisnicima/publici moglo svidjeti i biti za njih korisno. Ponekad klijenti poznaju svoje tržište bolje od mene i, u tom slučaju, učim od njih u procesu rada, a u slučaju da smatram da poznajem njihove potrebe bolje od njih, potrudim se da im to i argumentovano objasnim.

Koji su vam omiljeni izvori inspiracije – da li to više dolazi iz vizuelne umjetnosti, književnosti, ličnih iskustava ili možda nekog drugog polja?

Sva inspiracija dolazi iz mog svakodnevnog života, a volim da živim svaki dan punim plućima. Volim da socijaliziram, trudim se da što više putujem i općenito da “upijem” što više svijeta oko sebe, svim čulima. Pretpostavljam da se sve te informacije na neki način “mariniraju” u mom umu i da tu nastaje magija zvana inspiracija.

Za kraj, kada biste mogli poslati jednu poruku mladim ljudima koji tek ulaze u svijet dizajna i kreativnosti – šta biste im najvažnije poručili?

Ne odustajte.