Razgovarala: Elma Hodžić
Željko Škarić Pancho nosi titulu najboljeg tonskog snimatelja u regiji. Počeo je djelovati na sarajevskoj muzičkoj sceni 80-ih godina. Već od početka, Škarićeva karijera je vezana uz značajne bendove, muzičke festivale i programe. Snimanje i obrada tona za Željka Škarića predstavlja čistu alhemiju, meditaciju i radost. U ovom razgovoru otkrivamo kako zapravo izgleda radni proces obrade zvuka, na kojim projektima je sa zadovoljstvom radio i koji su izazovi savremene muzičke scene u Bosni i Hercegovini.
Foto: Dženat Dreković
Nosite titulu najboljeg tonskog snimatelja u regiji. Možete li nam, pogotovo za mlađe čitatelje Urban magazina, reći kako je započela Vaša karijera?
Još dok sam bio jako mlad, sa 13–14 godina, svirao sam i želio to snimiti. Imao sam kasetofon, ali to nije bilo dovoljno, pa sam posudio još jedan. Na prvom kasetofonu snimio bih osnovicu, a zatim bih na drugom dodavao ono što je bilo bitno, recimo bas-liniju, i tako redom, sve dok sam imao inspiraciju. Tada još nisam znao šta znači aranžman. Osamdesetih sam prvi put ušao u studio i osjetio njegovu čar. Devedesetih sam se zaposlio na BHRT-u i prva misija bila mi je snimiti sve grupe koje su tada egzistirale. Eto, to je bio početak.
Foto: Privatna arhiva
Svaki dan je svoj
Radili ste na brojnim, važnim muzičkim projektima. Možete li nam reći nešto više o nekim velikim susretima, ljudima s kojima ste radili? Na šta ste posebno ponosni?
Učestvovao sam u snimanju mnogih poznatih i slavnih osoba. Teško je razdvojiti Papu od neke velike filharmonije. Imao sam sreću da budem dio tima na svim tim velikim događajima – od posjete pape Ivana Pavla II i Clintona do ceremonije otvorenja Starog mosta, pa nadalje. Izdvojio bih koncert Joséa Carrerasa u Zetri. S njegovom ekipom proveo sam tri dana i to je za mene bio najveći „upgrade“ u psihološkom smislu.
Kako izgleda zapravo Vaš posao? Koji su Vaši radni zadaci i izazovi?
Moji radni zadaci zavise od dana do dana. I upravo je to sreća – nemam, recimo, ponedjeljkom ovo, utorkom ono. Svaki dan je svoj. Ekipa, muzičari, muzički producent i mi, snimatelji, dogovorimo se šta nam je plan i koji je cilj.
Foto: Privatna arhiva
Snimanje zvuka je zajednički čin
Kakav je proces oblikovanja zvuka, od prvog koraka do kraja? Imate li neki poseban metod?
Snimanje i obrada tona, proces poznatiji kao miks, odvijaju se postepeno. Snimanje i obrada zvuka moraju biti zajednički čin. A ono osnovno je: instrument, kabl, mikrofon, kabl, konzola – mnogi kažu mikseta, ali ja volim reći konzola. To je jako kompleksan posao. Nemam neku posebnu šifru. Svaki zadatak je novi početak.
Ne mogu a da se ne osvrnemo na situaciju u Vašoj matičnoj kući, BHRT-u. Mjesecima prijeti opasnost gašenja javnog servisa. Možete li nam reći kako izgleda rad na BHRT-u, šta bi značilo gašenje programa?
Što se tiče situacije u medijskom prostoru, a pogotovo odnosa između BHRT-a i FTV-a, neželjeno se stvara napetost. Sve države članice EU imaju javne RTV servise – to je stub jedne države. Međutim, Bosna i Hercegovina je država s posebnim potrebama i teško je sve uskladiti.
Foto: Privatna arhiva
