Šesto izdanje festivala queer umjetnosti i aktivizma Kvirhana, koje se održava pod sloganom „Uprkos svemu“, i ove godine kroz umjetnički i diskurzivni program otvara prostor za promišljanje otpora, zajedništva i solidarnosti unutar LGBTIQ+ zajednice, ali i šire društvene stvarnosti. Festival se razvija kao platforma koja ne nudi samo kulturne sadržaje, već i prostor susreta, dijaloga i razmjene iskustava, u kojem se preispituju savremeni društveni izazovi i načini na koje zajednice odgovaraju na njih.

Kroz različite formate – od izložbi i performansa do razgovora i predavanja – Kvirhana nastoji obuhvatiti višeslojna značenja otpora, naglašavajući njegovu prisutnost kako u javnom i političkom djelovanju, tako i u svakodnevnim praksama brige, podrške i zajedničkog opstanka. U tom kontekstu, festival se pozicionira kao važan kulturni prostor koji spaja umjetnost i aktivizam te otvara mogućnost za stvaranje inkluzivnijeg i sigurnijeg društvenog okruženja.

Povodom ovogodišnjeg izdanja Kvirhane za Urban magazin razgovarali smo s Aminom Imamović, organizatoricom festivala i koordinatoricom programa u Sarajevskom otvorenom centru, o konceptu festivala, temama koje ga oblikuju i značaju kulturnog i društvenog angažmana.

Ovogodišnja Kvirhana održava se pod sloganom „Uprkos svemu“. Šta ta poruka znači za vas lično, ali i za festival u cjelini?

„Uprkos svemu“ za mene govori o istrajnosti zajednice koja nastavlja stvarati, voljeti, graditi odnose i zauzimati prostor bez obzira na prepreke s kojima se suočava. To je poruka koja prepoznaje izazove, ali ih ne stavlja u centar priče. U centru su ljudi, zajednica i naša sposobnost da se okupljamo, stvaramo i zamišljamo bolje i pravednije društvo.

Tema ovogodišnjeg izdanja je otpor i borba. Na koji način ste je nastojali predstaviti kroz umjetnički i diskurzivni program?

Temu smo nastojali predstaviti široko, jer otpor ne postoji samo u protestu ili političkom djelovanju. Kroz umjetnički program govorimo o iskustvima, emocijama, identitetima i zajednici, dok kroz razgovore i predavanja otvaramo pitanja historije pokreta, savremenih izazova i strategija za budućnost. Željeli smo pokazati da otpor može biti i glasno zauzimanje prostora, ali i svakodnevno preživljavanje, briga i međusobna podrška.

Zašto je važno govoriti upravo o tim oblicima otpora?

Zato što su to oblici otpora koji se dešavaju svakodnevno i često prolaze neprimijećeno. Prijateljstvo, solidarnost, briga za sebe i druge, stvaranje zajednice i sigurnih prostora nisu sporedne stvari, nego temelji na kojima zajednica opstaje. Važno je da ih prepoznamo i vrednujemo kao politički i društveno značajne prakse.

Koliko je danas važno stvarati takve prostore u Bosni i Hercegovini?

Izuzetno je važno. Sigurni i afirmativni prostori nisu samo mjesta okupljanja nego i mjesta podrške, povezivanja i osnaživanja. Oni su važan dio aktivističkog pokreta, ali i način da održimo zajednicu, nadu i osjećaj pripadnosti. Takvi prostori pokazuju da nismo sami i da je moguće graditi odnose zasnovane na prihvatanju i solidarnosti.

Koliko su susret i dijalog važni za rušenje predrasuda i bolje međusobno razumijevanje?

Lični susreti često imaju veći uticaj od bilo koje kampanje ili statistike. Mnoge predrasude nastaju iz nepoznavanja i distance. Kvirhana pruža priliku ljudima da kroz umjetnost, razgovor i zajedničko iskustvo upoznaju različite priče i perspektive. Upravo takvi susreti stvaraju prostor za razumijevanje i empatiju.

Na koji način program reflektuje povezanost prošlih iskustava, savremenih izazova i budućih perspektiva?

Program okuplja različite generacije, iskustva i perspektive. Kroz razgovore se prisjećamo historije pokreta i iskustava koja su oblikovala zajednicu, istovremeno razgovaramo o izazovima s kojima se danas suočavamo, ali i o tome kakvu budućnost želimo graditi. Upravo ta povezanost prošlosti, sadašnjosti i budućnosti čini jednu od okosnica ovogodišnjeg festivala.

Amina Imamović

Kako umjetnost doprinosi razgovoru o identitetu, slobodi i društvenim promjenama?

Teško je govoriti o identitetu bez kulture i umjetnosti. Umjetnost nam omogućava da izrazimo iskustva koja ponekad nije moguće prenijeti kroz politički ili akademski jezik. Ona otvara prostor za emociju, imaginaciju i dijalog te nam pomaže da drugačije promišljamo društvo i odnose koje gradimo.

Koliko je izazovno osmisliti program koji će istovremeno biti angažovan, edukativan i pristupačan široj publici?

Izazovno jeste, ali istovremeno i inspirativno. Kvir kultura i umjetnost nude ogromno bogatstvo tema, formata i perspektiva. Najveći izazov često nije pronaći sadržaj, nego odabrati šta uvrstiti u program u okviru dostupnih resursa i vremena.

Šta publika može očekivati od šestog izdanja Kvirhane i postoje li programi kojima se posebno radujete?

Publika može očekivati raznovrstan program koji uključuje umjetničke sadržaje, razgovore, predavanja i prilike za druženje. Posebno me raduju događaji koji okupljaju različite ljude i otvaraju prostor za razmjenu iskustava, jer upravo tada festival najviše pokazuje svoju snagu kao prostor zajednice.

Koliko je važno dokumentovati i čuvati takve priče kroz umjetnost i kulturu?

Vrlo je važno jer bez dokumentovanja mnoge priče ostaju nevidljive. Umjetnost i kultura omogućavaju da sačuvamo sjećanja, iskustva i borbe koje su oblikovale zajednicu, ali i da ih prenesemo novim generacijama.

Kakvu ulogu danas imaju kulturni događaji poput Kvirhane u oblikovanju inkluzivnijeg društvenog prostora?

Oni stvaraju prilike za susret, dijalog i vidljivost. Kultura ima moć da poveže ljude koji se inače možda nikada ne bi sreli i da otvori teme o kojima se rijetko razgovara. Zato kulturni događaji mogu biti važan pokretač društvenih promjena.

Kako vidite daljnji razvoj Kvirhane?

Voljela bih da Kvirhana nastavi rasti kao prostor umjetnosti, zajednice i kritičkog promišljanja društva. Također bih voljela vidjeti još veću regionalnu saradnju, veći broj umjetnika_ca i širenje programa na nove publike.

Amina Imamović

Na koji ste segment festivala posebno ponosni?

Najviše sam ponosna na zajednicu koja se kroz godine formirala oko festivala. Kvirhana nije samo niz događaja, nego prostor kojem se ljudi vraćaju, u kojem se osjećaju dobrodošlo i u kojem nastaju nova prijateljstva, saradnje i ideje.

Kako se interes publike mijenjao kroz godine?

Vidimo kontinuiran rast interesa i sve veću raznolikost publike. Posebno raduje dolazak novih generacija posjetitelja_ica koje donose nove perspektive i energiju.

Može li kultura biti prostor povezivanja i međusobnog razumijevanja?

Apsolutno. Kultura nam omogućava da upoznamo iskustva drugih ljudi, da razvijemo empatiju i da pronađemo zajednički jezik čak i kada dolazimo iz različitih sredina i iskustava.

Kako poruku otpora kao prakse postojanja i brige prenijeti mladim ljudima?

Važno je pokazati da otpor ne mora uvijek izgledati spektakularno. Nekada je otpor traženje podrške, postavljanje granica, briga o sebi i drugima ili stvaranje zajednice. To su prakse koje mladim ljudima mogu biti bliske i koje mogu primjenjivati u svakodnevnom životu.

Koliko je važno da festivali poput Kvirhane budu prisutni tokom cijele godine?

Veoma je važno jer promjene ne nastaju tokom nekoliko festivalskih dana. Razgovori, saradnje i inicijative koje festival pokrene imaju smisla samo ako se nastavljaju i nakon njegovog završetka, što i mi u Sarajevskom otvorenom centru njegujemo kroz svoj redovan rad i angažman.

Na koji način ovogodišnji program odgovara na savremene izazove?

Program otvara prostor za razgovor o pitanjima koja direktno utiču na živote LGBTIQ+ osoba danas – od društvene i političke klime do pitanja zajednice, mentalnog zdravlja i solidarnosti. Nastojali smo povezati umjetnički izraz sa stvarnim iskustvima ljudi.

Postoji li neki trenutak koji vam je posebno ostao u sjećanju?

Posebno me dirnu trenuci kada nam ljudi kažu da su se na Kvirhani prvi put osjećali potpuno prihvaćeno ili da su upravo na festivalu pronašli zajednicu i podršku. Takve reakcije podsjećaju zašto je ovaj festival važan.

Šta vas najviše motiviše i inspiriše?

Ljudi. Kreativnost, otpornost i međusobna podrška koju vidim unutar zajednice iz godine u godinu najveći su izvor motivacije.

Šta biste poručili nekome ko do sada nije posjetio Kvirhanu?

Dođite otvorenog uma i radoznalosti. Kvirhana je prostor susreta, umjetnosti, razgovora i zajedništva. Nije potrebno prethodno znanje ni iskustvo, samo spremnost da upoznate nove ljude i perspektive.

Koliko je podrška međunarodnih partnera značajna?

Veoma je značajna jer omogućava razvoj programa, međunarodnu razmjenu iskustava i dugoročnu održivost festivala. Istovremeno, važna nam je i zato što potvrđuje da je borba za ljudska prava i ravnopravnost zajednička odgovornost.

Kakvu biste Kvirhanu voljeli vidjeti za pet godina?

Voljela bih da bude još prepoznatljivija kao regionalni prostor susreta kvir umjetnosti, kulture i aktivizma, ali da istovremeno zadrži osjećaj bliskosti i zajedništva koji je oduvijek karakteriše.

Koju glavnu poruku želite da posjetitelji ponesu sa sobom?

Da nijedna osoba nije sama i da zajednica ima snagu da stvara prostor slobode, podrške i nade čak i u izazovnim okolnostima.

Ako biste ovogodišnju Kvirhanu morali opisati u nekoliko riječi?

Otpornost, zajedništvo, solidarnost, kreativnost i radost. Zato što upravo te riječi najbolje opisuju način na koji zajednica nastavlja postojati, stvarati i okupljati se uprkos svemu.