U Sarajevskom ratnom teatru SARTR održana je konferencija za medije povodom predstojeće premijere teatarskog performansa ZID2026 istaknute bosanskohercegovačke umjetnice Šejle Kamerić.

Pored Šejle Kamerić, autorski tim čine: scenograf Numen, kostimografkinja Lejla Hodžić, koreografkinja Sanja Nešković Peršin, kompozitor Kiril Džajkovski, dramaturginja Emina Omerović i video montažer Timur Makarević.

Glumačku podjelu čine Snežana Bogićević, Amila Terzimehić, Emina Topolović i Nika Dinarina Mladić, dok se u video materijalu pojavljuju glumice Varja Đukić, Emina Muftić, Jasna Đuričić, Maja Salkić, Matea Mavrak, Amila Terzimehić, Sanja Nešković Peršin, Dina Vedović Tomić, Andrea Verebes i Natalia Dmitrieva.

Direktorica SARTR-a Maja Salkić izrazila je veliko zadovoljstvo povodom nadolazeće premijere teatarskog performansa ZID2026 autorice Šejle Kamerić.

„Velika nam je radost što je SARTR ostvario saradnju sa Šejlom Kamerić. Naš cilj je da produbljujemo sadržaj, da se pomaknemo od klasičnog dramskog repertoara te da se, posebno uz mlade glumice i glumce, autore i umjetnike, suočimo s novim narativima i drugačijim načinima rada u pozorištu. Upravo nam je to donijela ova saradnja sa Šejlom.

Prije više od godinu dana počeli smo istraživati i raditi na realizaciji ovog projekta. Pratila sam Šejlin rad izvan regiona, širom Evrope, i uvijek sam razmišljala o tome na koji bi način to moglo biti realizirano u Sarajevu. Kada je Šejla došla s idejom da radi u pozorišnim okolnostima, naši putevi su se poklopili i zajedno smo se našli na ovom projektu.

SARTR, kao otvoren prostor hrabrosti, zaista ima sreću da sarađuje sa Šejlom Kamerić. Jedva čekamo da publici pokažemo na čemu smo radili posljednjih nekoliko mjeseci.“

Autorica projekta ZID2026 Šejla Kamerić istakla je da je presretna što sarađuje s tako sjajnom autorskom ekipom i fantastičnim glumicama, kako na video sadržaju projekta, tako i u pripremi performansa.

„Veoma sam sretna što radim u Sarajevu, u svom gradu. SARTR je prostor koji poznajem od djetinjstva – od prvih koncerata i prvih predstava koje sam ovdje gledala. Danas imati priliku da ovdje režiram i predstavim svoj rad za mene je veliko zadovoljstvo i privilegija.

Odavno imam želju da budem vezana za performativni dio umjetnosti. Ideja za ovaj projekat nastala je kroz razgovore s produkcijom SARTR-a i Realstageom, kada smo shvatili da postoji obostrana želja za saradnjom i zajedničkim radom s umjetnicima na različite načine.

Umjetnost je prostor slobode. Ona je korektiv društva, inspiriše nas, pruža nam prostor za promišljanje i zato trebamo biti ponosni na nju i na brojne uspjehe koje ostvarujemo u kulturi.

Performans ZID2026 zasniva se na tekstu Leonida Andrejeva ZID iz 1901. godine, koji sam pročitala još kao tinejdžerka, prije rata, prije podjela i zidova. Taj tekst je tada u meni otvorio velika pitanja i strahove, a kasnije sam zidove i podjele doživjela na vlastitoj koži. Od tada postoji želja da slike i osjećaje iz te kratke priče na neki način materijalizujem.

Kroz različite umjetničke formate pokušavala sam realizirati tu ideju, a sada sam je, zajedno s glumicama i cijelom autorskom ekipom, konačno uspjela razviti. Posebno mi je važna saradnja s dramaturginjom Eminom Omerović, jer je dramatizacija bila ključna. Tekst govori o pitanjima i problemima koji se neprestano ponavljaju. Performans ZID2026 nije samo simbol, već nešto što ostaje kao materijal kojem se vraćamo i iz kojeg učimo.

Naša priča ne završava tamo gdje je Andrejev stavio tačku. Mi otvaramo nove prostore, a dramski tekst koji je nastao bit će objavljen kao knjiga i preveden na jezike regiona. Smatram da je to veliki iskorak i još jedan dokaz da, kada djelujemo otvorenog srca i u prostoru umjetnosti i slobode, možemo pomjerati granice, širiti ljubav i razumijevanje te rušiti zidove.

Veoma važan segment projekta jeste i koreografija. Mnogo smo radili na tom performativnom jeziku, na svojevrsnoj performativnoj partituri koja će moći nastaviti živjeti i nakon ove produkcije – bilo u izvedbi četiri izvođačice ili jedne. Nakon predstave ostat će video-rad, muzički materijal, publikacija i partitura za buduća izvođenja. Na taj način proširili smo granice klasične pozorišne predstave.

Ovo je moj prvi teatarski rad u ulozi rediteljice. Nadam se da će publika uživati i prepoznati da se ne bavimo ovom temom samo iz intimnih razloga, nego prije svega s namjerom da umjetnošću doprinesemo promjeni društva na bolje.“

Dramaturginja Emina Omerović kazala je da je izuzetno sretna što je imala priliku raditi sa Šejlom Kamerić i cijelom autorskom ekipom na ovom projektu.

„Tekst ZID govori o ljudima koji stoje pred zidom – njihov glas se ne čuje. Oni su potlačeni, uplašeni i umorni. Već iz tog kratkog opisa jasno je koliko je snažna metafora koju je Leonid Andrejev kreirao. Upravo u toj jednostavnosti i otvorenosti strukture teksta otvara se ogromno polje kompleksnosti i asocijacija koje svako od nas može ispuniti vlastitim iskustvima.

Kroz cikličnost strukture i repeticiju Andrejev nas neprestano vraća pred zid i postavlja pitanje šta taj zid predstavlja za svakoga od nas, na koje zidove u životu nailazimo i kako se s njima borimo. Na isti način pristupili smo i radu na ovom projektu.

Kao dramaturginji, posebno mi je bilo uzbudljivo to što nismo željeli samo ispričati priču, nego smo tragali za načinom da narativ postane iskustvo. Željeli smo da tekst postane svjedočanstvo svih tihih glasova koje ne čujemo – njihovih vapaja, molitvi i borbi – te da ostavimo otvoren prostor publici da sama prepozna čiji su to glasovi danas, u 2026. godini.

I danas iznova svjedočimo cikličnosti historije, tragedijama i nepravdama. Međutim, istovremeno tragamo za prostorima promjene i nade. Borimo se da se čuju tihi glasovi koji pokušavaju nešto promijeniti, ali često ostaju zatomljeni u buci surove stvarnosti u kojoj živimo. Upravo njima ovaj projekat nastoji dati prostor i glas.“

Glumica Snežana Bogićević istakla je da je, iz glumačkog aspekta, rad na formi koja se zove performans predstavljao posebno iskustvo.

„Mislim da je ljepota našeg posla u tome što je svaki novi proces, pogotovo onaj koji izlazi iz zone sigurnosti, dragocjen. Kada se ne bavimo klasičnim dramskim tekstom, odnosima među likovima i psihološkim realizmom, nego je fokus na tijelu, odnosu prema prostoru i zajedničkom prisustvu na sceni, to za mnoge glumce može biti teško. Takvi procesi dovode u pitanje našu sigurnost, naše samopouzdanje i dosad stečeno iskustvo.

Ali ono što mislim da je najveća vrijednost ovakvih procesa i iskustava jeste to što vas osvijeste da ćete učiti sve dok živite. Sticanje novih iskustava i novih pristupa, posebno u ovakvim procesima, pomaže nam da osvijestimo gdje smo sami sa sobom, koliko smo otvoreni za nova istraživanja i koliko smo u tome hrabri.

Ovakvi nekonvencionalni procesi su dragocjeni upravo zato što održavaju ovaj posao i našu kreativnost živima.“

Glumica Amila Terzimehić naglasila je da je veoma zahvalna što je bila dio ovog procesa, prvenstveno zato što voli pozorište SARTR, koje smatra najhrabrijim pozorištem u Sarajevu, najotvorenijim za nove forme i najsavremenijim pozorištem.

„Sam proces meni nije bio stran jer već imam iskustva s ovakvim načinom rada, ali je bio izuzetno uzbudljiv i zanimljiv zato što nismo imale unaprijed zadatu strukturu, niti jedan tačan odgovor na sva pitanja ili jedno konačno rješenje, na šta smo mi kao glumci uglavnom naviknuti.

Bilo mi je zanimljivo posmatrati kako koncept i ideja dobijaju značenje kroz istraživanje i prisustvo, a zatim se ta značenja na kraju oblikuju kroz slike i različite medije.

Najdragocjenije mi je to što su u ovom procesu muzika, tekst, svjetlo, video i mi, performerke, ravnopravni elementi. Nismo odvojeni jedni od drugih i naš zadatak nije bio samo da budemo prisutni unutar vlastitog medija, nego da se međusobno osluškujemo i zajedno budemo dio tog interdisciplinarnog prostora koji čine iskustvo, atmosfera i emocija.

Posebno mi je bilo interesantno kako tijelo i odnos prema prostoru postaju nosioci ideje, vlastitog odgovora i značenja.“

Glumica Emina Topolović istakla je da joj je ovo prvi angažman u SARTR-u te da joj je rad na ovom projektu donio potpuno novo iskustvo.

„Nakon igranja klasičnih predstava, komedija i dječijih predstava, ovo je za mene jedno sasvim novo i oslobađajuće iskustvo. Zahvalna sam što sam dio kreativnog svijeta Šejle Kamerić, koja je veliku pažnju posvetila vizuelnom segmentu, muzici i pokretu, ali i tome da nama glumicama približi drugačiji način rada.

Dala nam je do znanja da se ne bavimo klasičnim dramskim tekstom, nego da kroz tijelo, pokret i prisustvo publici prenesemo ono što želimo reći i ono što osjećamo.“

Teatarski performans ZID2026 realiziran je u koprodukciji SARTR-a i produkcijske kuće Realstage, uz podršku organizacija Healing Balkans i Logosoft.

Premijera je zakazana za 3. i 4. juli u 20:00 sati.