Deca imaju običaj da kvare svoje igračke,

jer traže u njima srce.

Vade lutkama oči da vide kako radi vid.

Izvrću pajace na naličje da opipaju obe strane dodira.

Medvedima i tigrovima paraju plišane glave

da im otvore misao i razumeju namere.

Ona znaju majstoriju disanja unatraške,

od: posle smrti, do: pre rođenja.

Zato, kada kidaju oblik da dođu do njegovog unutra,

znači da, jednostavno, ne trpe završene stvari.

Deca u sebi imaju nešto od božjeg načina:

preveliku radoznalost početka.