Piše: Sadžida Jerlagić

Roman Jasne Šamić “Deveti val” je naprosto djelo od kojeg se čitalac teško može odvojiti kad ga počne čitati, kao što se teško od njega rastaje kad ga završi. Duše koje „lutaju“ ovom knjigom, a mi s njima, nose nas daleko s jednog kraja svijeta na drugi, iz jedne epohe u drugu; toliko su kompleksne da i mi neizostavno postajemo njihov pratilac, a na neki način i njihov zatočenik.

Enigma koja je sve vrijeme prisutna, prvenstveno ona o potrazi Aljošinog oca — a Aljoša je jedan od glavnih junaka knjige oko koga se sve isprepliće — ta intriga uspijeva da čitaoca drži do kraja vezanog za ovo djelo i za sudbine njenih junaka.

Vremenski, knjiga obuhvata mnogo više od jednog vijeka: dvadeseti u potpunosti, sa svim njegovim ratovima, revolucijama i agresijama, sa svim njegovim istinskim junacima i njegovim zločincima, sa svim njegovim ideologijama, počev od „crvene“, boljševičke, preko nacističke, do balkansko-barbarske i islamističke.

U geografskom pogledu, radnja se proteže gotovo preko cijele planete, od ruskih gradova i Novosibirska do Amerike i Vankuvera. A gradovi su ovdje isto toliko važni kao i ličnosti romana. To su osobe iz raznih krajeva svijeta, koje su, bježeći, jedni od Revolucije, kao Ruskinja rodom iz Kazanja, Liza Kaznaskaya, drugi napuštajući rodna mjesta u potrazi za blagostanjem, poput Grete Tzschiep, Bečanke, ili njenog muža, sudetskog Nijemca, našle se u jednom času istorije u Sarajevu, da bi ih ratovi i druge nedaće opet raspršile po svijetu.

Roman se u stvari sastoji od tri romana, gdje u prvom tri žene govore o svojim životima, a u drugom i trećem, Lena o svom. Sva ova četiri ženska lika, i Lizu, i Gretu, i Irinu, i naratorku Lenu, povezuje jedan isti muškarac, Aljoša, ali i njegov otac, inženjer austrijskog porijekla, koji je u Drugom svjetskom ratu nestao. On je i te kako prisutan svojim odsustvom u romanu i u vezi je s osnovnom intrigom: potragom za izgubljenim ocem. Sve te ličnosti iz romana, bilo da su Rusi, Sudetski Nijemci, Austrijanci ili Bosanci i Aškenazi, postali su dio jedne velike porodice, povezani Aljošinom sudbinom i njegovim nestalim ocem.

To je knjiga o lutanju, ali i o patnjama nevinih, žrtava, ili onih drugih.

Roman je istovremeno hommage svim bosanskim Rusima, o čemu nikad do sada niko nije pisao na Balkanu. To je hommage i svim onim Bosancima njemačkog i austrijskog porijekla, koji su postali žrtve na svim stranama, kao i hommage Jevrejima, tim Leninim drugim roditeljima, tetki i tetku. Povod za pisanje ove knjige bila je, najvjerovatnije, patnja Leninog saputnika — paćenika, čija patnja nije poštedila ni Lenu.

Ovaj roman se bazira na istinitim događajima, iako je fikcija, po svemu što fikcija podrazumijeva.

Vjerujem da se svaki čitalac tu može naći, jer će prepoznati mnogo toga što je i sam doživio u vrtlozima prošlog vijeka i početka ovog milenijuma. Jer, čitajući ovaj roman, morao se neprestano pitati: „Da li se, zbilja, istorija uvijek ponavlja?“

Izvor: www.enheduana.com