Ovogodišnje izdanje Bookstana još jednom je potvrdilo Sarajevo kao regionalni centar književnog dijaloga i susreta autora, izdavača i čitalaca. Tokom četiri festivalska dana, grad je bio mjesto razgovora o književnosti, te susreta autora iz Bosne i Hercegovine, regije i svijeta s brojnom publikom. Kroz temu ovogodišnjeg festivala „Gluho doba“, Bookstan je još jednom pokazao da književnost ostaje važan prostor kritičkog promišljanja, dijaloga i povezivanja ljudi, potvrđujući svoju ulogu jednog od najznačajnijih književnih festivala u regiji.

Piše: Lamija Milišić, izvršna direktorica festivala

Festivalska reportaža Federalne televizije

Posebno smo zahvalni što je i ovogodišnji festival Bookstan ispraćen od strane našeg glavnog medijskog pokrovitelja – Federalne televizije: Jedan festival. Desetine autora. Stotine ideja. Hiljade riječi. I jedna emisija koja sve povezuje. Ekskluzivni razgovori. Zanimljivi susreti. Bookstan 2026 – specijalna emisija u programu Federalne televizije.

Jednosatnu reportažu FTV – ispunjenu kvalitetnim intervjuima s međunarodnim i domaćim gostima festivala, komentarima publike i produkcijskog tima festivala – pogledajte na linku.

Program prvog dana: Otvorenje i nagrada za Semezdina Mehmedinovića

U srijedu 1. 7. započeo je program 11. izdanja Bookstana, i to u 14 sati u Mladom kutku gdje je Lamija Begagić s najmlađima razgovarala o stripu Animal Jack – Srce šume u izdanju Agarthi Comicsa. U ovoj fantastičnoj i pustolovnoj priči, Kid Toussaint i Miss Prickly donose spoj humora, napetosti i emocija. Strip Animal Jack  govori o važnim temama poput različitosti, porodičnih odnosa i zaštite prirode, na način koji podstiče razmišljanje i razgovor s djecom.

Glavni festivalski program započeo je u 16 sati promocijom prvog romana bh. književnice Naide Mujkić, pod naslovom Stravaruše, a sagovornice Šejla Džindo i Edisa Gazetić su zajedno s autoricom razgovor provele u tumačenju naslovnog pojma u kontekstu lokalne i regionalne kulture, tradicije i književnosti.  Stravaruše su tako prepoznate kao gotovo feminističke figure u strogom patrijarhalnom sistemu koji dobro poznajemo, zapravo finansijski nezavisne žene koje su zbog te nezavisnosti i izvjesne mističnosti njihove djelatnosti protjerane na margine društva kao gotovo „zabranjeno voće“,  kao žene-iscjeliteljice koje salijevanjem strave / daruju olakšanje, a ništa ne traže zauzvrat. Edisa Gazetić je, kao recenzentica romana, posebno istakla ovu publikaciju kao važan dokument o neispričanoj povijesti ovog, tradicionalno ženskog, poziva i specifičnog oblika borbe za nezavisnost.

 

Pošto je riječ o dnevniku, pristup je bio drukčiji u smislu totalnog otklona od fikcije. Bilježio sam svoju svakodnevicu, neku vrstu kombinacije privatnog života i uvida u svakodnevne pojave i neke trajnije fenomene. I usput se trudio da sve bude vjerodostojno – da me ne povuče gravitacija fikcije na koju sam navikao pišući uglavnom prozu. Može se reći da sam ostavio otisak jednog kraćeg ličnog razdoblja, sa svim što me je u manjoj ili većoj mjeri okupiralo“, rekao je autor Nikola Nikolić povodom nedavnog intervjua za Montenegro magazin, upravo uoči objavljivanja Crnogorskog ljeta u okviru Buybookove edicije Dnevnik, a čija je promocija upriličena prvog dana 11. Bookstana. S autorom je razgovarao Goran Samardžić, duhovitim osvrtom tumačeći dešavanja od početka do kraja ljeta 2024. godine obuhvaćena ovim dnevnikom. Sagovornici su se posebno dotakli žanra ove publikacije i same edicije, iskustva bilježenja svakodnevice i iskušenja fikcionalizacije iste.

Jedan od najčitanijih hrvatskih autora Zoran Ferić festivalskom programu se pridružio putem Zooma. Zajedno s književnom kritičarkom i urednicom Jagnom Pogačnik razgovarao je o zbirci priča Spiderman, planiranoj i za objavu u bh. izdanju. Spiderman donosi provokativnu i duhovitu priču o odrastanju, identitetu, društvenim devijacijama, ispreplićući crni humor s mračnim realizmom, te istražuje granice između fikcije i stvarnosti, ostavljajući čitatelja s neizbrisivim dojmom.

Faruk Šehić je predstavio svoju novu knjigu Krajina Mars, koju kritika opisuje kao „knjigu traganja kroz predjele sjećanja, gdje se stvarno i izmaštano više ne mogu sasvim razdvojiti, gdje je posljednji trag ranjavanja oličen u smajliću, kao da rat u pantalonama od šatorskog krila provocira čovjeka koji gorki talog i ljutu pjenu nikad sa sebe do kraja nije skinuo“. U razgovoru s novinarkom Hanom Vranac, autor se dotaknuo i specifičnog ritma knjige, koji je Vranac prepoznala kao ključni manir pripovijedanja. Šehić je istaknuo i svoj manir „estetizacije užasa“ i svođenja jezika na izraz koji mu je pristajao dobro u ovoj, kako je opisao, tehnički „jednostavnoj“ i „politički nekorektnoj“ knjizi

Festival je zvanično otvoren 1. 7. u 20 sati, u dvorištu knjižare Buybook u Radićevoj ulici. Publici se najprije obratila Bookstanova dugogodišnja saradnica i novinarka Šejla Džindo. Osvrnuvši se na tradiciju festivala, ovogodišnju temu „Gluho doba“ kojom su se rukovodili kuratori programa, te koncept nagrade „Buybookova knjiga godine“, Džindo je ubrzo riječ predala direktoru festivala Bookstan i izdavačke kuće Buybook Damiru Uzunoviću. Uzunović je saopćio prisutnima da je direkcija Buybooka za laureata ovogodišnje nagrade odabrala autora i knjigu koji su ostavili neizbrisiv trag u protekloj izdavačkoj godini, te književnom i kulturnom prostoru BiH i regije za proteklu i godine što dolaze  –  Mali roman o tišini Semezdina Mehmedinovića. Uzunović je autoru predstavio nagradu koja je djelo bosanskohercegovačkog umjetnika Fikreta Libovca i zahvalio se na dugogodišnjoj uspješnoj saradnji sa Mehmedinovićem, istaknuo njegovu važnost za čitateljstvo u Bosni i Hercegovini i šire.

Publika je cijeli događaj i obraćanje Semezdina Mehmedinovića ispratila gromkim aplauzom.U nastavku programa je upriličen razgovor urednika Selvedina Avdića i autora Semezdina Mehmedinovića o njegovoj nedavno objavljenoj knjizi Kuća za pisanje. Svečano otvaranje 11. festivala Bookstan zaključeno je koktelom i druženjem u Buybooku.

Program drugog dana: Sjećanje na velikane bh. književnosti i inicijativa za povratak knjiga u Vijećnicu

U četvrtak, 2. jula, festivalski program su ponovo otvorili najmlađi čitatelji u Mladom kutku, učeći o svjetskom književnom fenomenu Grafalo i Grafalovo dijete autorice Julije Donaldson. Radionicu je održala prevoditeljica knjiga za djecu i upravo ovih dviju slikovnica – Sandra Mehmedović.

Drugi dan festivala obilježio je i program „In memoriam“ u kom smo se prisjetili dvojice velikana bosanskohercegovačke književnosti koji su nas napustili, ali čija djela i dalje ostaju važan dio našeg kulturnog i književnog naslijeđa. Ove godine odali smo počast Irfanu Horozoviću i Aliji Hasagiću Dubočaninu. Irfan Horozović bio je jedan od najznačajnijih savremenih bosanskohercegovačkih pisaca, autor prepoznatljiv po bogatom pripovjedačkom svijetu, imaginaciji i inovativnom književnom izrazu. O stvaralaštvu Irfana Horozovića kao začetnika postmodernizma u jugoslavenskoj književnosti na Bookstanu je govorila redovna profesorica na Univerzitetu u Bihaću Šeherzada Džafić, koja je inače i autorica monografije Post/modernistička poetika Irfana Horozovića. Alija H. Dubočanin ostavio je značajan doprinos bosanskohercegovačkoj književnoj i kulturnoj sceni kroz svoj književni rad, novinarsko djelovanje i angažman u javnom životu. O njegovom stvaralaštvu na Bookstanu je govorio redovni profesor na Univerzitetu u Sarajevu Muhidin Džanko, posebno se dotaknuvši djela Behar u Sarajevu i njegovog značaja za sadašnji kulturni kontekst glavnog grada BiH. Program „In memoriam“ bio je prilika da se prisjetimo njihovog stvaralaštva, odamo počast njihovom doprinosu književnosti i otvorimo prostor za razgovor o djelima koja nastavljaju oblikovati naše razumijevanje književnosti i kulture.

Dnevnik pisca, prevoditelja i kolumniste Sinana Gudževića pod naslovom Sarajevosti predstavila je Jagna Pogačnik drugog dana 11. Bookstana, počevši razgovor s opaskom „da Sinana Gudževića nema, mi bismo ga trebali izmisliti“.  Autor je govorio o problematici ustrojenosti strukture ovog dnevnika, koji je opisao kao zapise koji se odnose na njegov odnos sa Sarajevom; imenica „sarajevosti“ vezana je za riječi koje zvuče slično, poput „radosti“ itd. Autor je Sarajevo opisao kao grad koji je možda jedino mjesto u njegovom životu za koji se njegova radost odlaska u toku dugog vremenskog perioda nije smanjila i da je to glavna oznaka njihova odnosa. Pogačnik je istaknula nelinearnost uslovno rečeno „radnje“ ovog dnevnika, ali i polemičan ton publikacije, proistakao iz znamenitog pogleda na prošlost koji forma dnevnika omogućava. Sagovornici su se pred kraj razgovora dotakli i fotografija uključenih u Sarajevosti, kao segmenta koji odlikuje sve knjige Buybookove edicije Dnevnik i doprinosi njihovoj prepoznatljivosti.

Na ovogodišnjem Bookstanu, „jedan od razgovora bio je posvećen Srđanu Valjareviću, piscu čija se književnost već decenijama opire velikim pozama i lakim objašnjenjima. S Valjarevićem je razgovarao Đorđe Krajišnik, književnik, kritičar i urednik, a povod nije bila samo jedna knjiga nego čitav književni put autora koji je od ranih romana i dnevničke proze, preko ‘Koma’, do novijih knjiga o Fricu i Dobrili, izgradio prepoznatljiv svijet malih pomjeranja, hodanja, gradova, svakodnevnih poraza i neočekivanih vedrina. (…) Najtačniji opis Valjarevićeve poetike možda je došao onda kada je govorio o samom pisanju. Rekao je, u suštini, da zna otprilike kraj, ali ne zna put od prve rečenice do tog kraja. I što je još važnije, ne želi da ga zna. Kada bi unaprijed znao sve, pisanje bi izgubilo smisao.“ – navela je Mirela Dautbegović za Antiportal.

Prvi, gotovo slučajan susret Marca Casalsa s Bosnom i Hercegovinom prerastao je u trajnu fascinaciju, višegodišnje vraćanje i, naposljetku, život u Sarajevu. Knjiga Kamen ostaje izrasla je iz dugogodišnje, duboke povezanosti autora s tom zemljom i njenim ljudima – a predstavljena je drugog dana 11. Bookstana u razgovoru autora s književnom kritičarkom i novinarkom Ivanom Golijanin. Prije samog razgovora, publici se obratila Ambasadorica Kraljevine Španije u BiH, Maria Molina Álvarez de Toledo, budući da je Ambasada bila ujedno i pokrovitelj ovog događaja na Bookstanu. Ambasadorica je istaknula važnost prevoda i povezivanja španjolske i bosanskohercegovačke kulture, za što je pravi primjer upravo autor i prevoditelj Marc Casals. U nastavku razgovora, Golijanin je postavila pitanje o načinu na koji je Bosna promijenila život samog autora i motisivala ga da napiše knjigu Kamen ostaje. Casals je knjigu opisao kao rezultat njegove dugotrajne fascinacije Bosnom i Hercegovinom i vrlo detaljno i studiozno upoznavanje sa Bosancima i Hercegovcima koje je konačno oblikovao u književni narativ. Autor se posebno dotaknuo osjetljivog procesa preoblikovanja živih ljudi u fiktivne likove, te autorske obzirnosti i odgovornosti koje se pridržavao. Golijanin se osvrnula na pitanje identiteta autora i mogućnosti njegovih mijena upravo radi kompleksnog bh. identiteta o kom je odlučio pisati. Autor je priznao da sebe smatra dijelom i Bosancem, i Kataloncem, i Bugarinom, i Hrvatom – spojem svih ljudi i narativa koje je prevodio, o kojima je pripovijedao, s čijim mentalitetom se saživio.

Jedan od najnovijih naslova Buybookove edicije Sandook predstavljen je krajem drugog dana 11. Bookstana. Radi se o knjizi Saz u Sarajevu jednog od najznačajnijih predstavnika savremene sevdalijske scene u Bosni i Hercegovini, Damira Imamovića. U razgovoru s autorom su bili urednik edicije Selvedin Avdić, etnomuzikologinja, radijska i televizijska urednica, muzička spisateljca, muzička pedagoginja  Tamara Karača Beljak, a Zoom linkom se razgovoru iz Hrvatske priključila i etnomuzikologinja Naila Ceribašić. Studija Saz u Sarajevu (studija o društvenom životu starih tambura) predstavlja historiju muzičkog instrumenta po imenu saz na području grada Sarajeva. Knjiga donosi analitički pregled mnoštva dokumentarnih i materijalnih nalaza o sazlijskoj kulturi, obogaćenih intervjuima sa više desetina aktera tradicionalne muzičke scene Sarajeva. Zasnovana je na magistarskom radu autora odbranjenom na Odsjeku za muzikologiju i etnomuzikologiju Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu. Predstavlja prvu studiju ove vrste na našem jeziku.

Kako je navedeno na portalu Radio Sarajevo, „Uz predstavljanje značajnih djela eminentnih autora, ovogodišnji Međunarodni festival književnosti Bookstan – No East. No West. obilježilo je sinoć, 2. jula, i značajno otvaranje pitanja povratka knjiga u sarajevsku Vijećnicu, kroz posebno obraćanje pod nazivom ‘Vratimo knjige u Vijećnicu’. O pitanju povratka Vijećnice u središte kulturnog života Sarajeva govorili su bosanskohercegovački pisac Semezdin Mehmedinović, pjesnik, esejist i teoretičar umjetnosti i kulture prof. dr. Senadin Musabegović, pjesnikinja Ferida Duraković, književnik, pjesnik i prevoditelj Sinan Gudžević, te novinar i publicista Faruk Vele. (…) Damir Uzunović, direktor i jedan od osnivača izdavačke kuće Buybook, te direktor festivalskog programa, kazao je da je ovo prvi trenutak u kojem se na Bookstanu otvoreno progovara ‘o knjigama kojih više nema’. ‘Dakle, postoji jedna zgrada iz koje su knjige istjerane, spaljene, nestale… Bookstan je platforma s koje želimo skrenuti pažnju na to koliko je ovo važno i šta ono znači. To su stvari koje se napokon moraju riješiti. Moramo vratiti makar dio zgrade koja se zove Vijećnica. Mnogo je, istina, knjiga izgorjelo. Ali nešto se može i mora vratiti, jer je odatle protjerano naše pamćenje. Ako stvari ostanu ovakve kakve jesu, možemo se pozdraviti sa svojim pamćenjem’, kazao je, uz ostalo, Uzunović, ističući simboličku vrijednost Vijećnice, ali i važnost zajedničke odgovornosti za očuvanje kulturnog naslijeđa Bosne i Hercegovine.“

Program trećeg dana: Od sarajevske opsade do savremenog češkog romana

Petak, 3. juli, donio je bogat dječiji program uz radionicu Sandre Mehmedović o serijalu slikovnica Jedan dan na našoj plavoj planeti, koja potiče empatiju, ljubav prema životinjama i razumijevanje svijeta u kojem živimo.

Ovog dana je također održana radionica „Patuljak-Crtuljak“ s Leilom Kulenović. Na radionici je voditeljica zajedno s djecom ispričala novu autorsku priču „Začarana Mrkva i pape Mede Šape“. Zatim su djeca pravila likove iz priče – Mrkvu i pahuljicu, a potom odglumila predstavu uz malu pozorišnu scenu od kartona. U svojim igrokazima, djeca su smišljala kraj priče.

Ismet Prcić, čitalačkoj publici poznat po romanu Krhotine koji je dobio brojne pozitivne kritike i bio uvršten u stotinu najboljih knjiga 2011. godine od strane New York Timesa, na ovogodišnjem Bookstanu je predstavio svoj novi roman Daleko mi lijepa kuća. Riječ je o pustolovnom romanu koji, kroz sjećanja glavnog protagoniste Izzyja o djetinjstvu pod granatama, raspadu veza i mukotrpnoj borbi s alkoholizmom, spaja fragmentiranu naraciju i osakaćenu dušu. Prcić je u romanu, ali i na festivalskoj promociji koja je protekla u duhotivom tonu, razotkrio psihološku cijenu egzila i srama, ispisujući roman nemirne energije i pun pronicljivog humora. Hana Vranac se u razgovoru s autorom dotakla i samog procesa fikcionalizacije autora u književnog lika, načina na koji su ironično nazvane „Strana A“ i „Strana B“ romana (vezane za državu na početno slovo „A“ – Ameriku i državu na „B“ – Bosnu) u priču uokvirile njegov bračni život i druge veze s ljudima koji su ostali u prošlosti ili pak opstali u autorovoj sadašnjosti. Autora je na promociji odlikovao visok stepen iskrenosti prema publici, te je otvoreno govorio o potrebi za pisanjem i krhotinama života koje njime ispunjava.

Kako je navedeno na portalu Radio Sarajevo:

„Na ovogodišnjem izdanju festivala Bookstan, u petak 3. jula, predstavljena je muzikološka studija ‘Wake Up, Europe! Sarajevo Calling: Sarajevska rock-scena za vrijeme opsade (1992–1995)’, autorice Aide Adžović, magistrice muzikologije i etnomuzikologije, koordinatorice Koncertne sezone Muzičke akademije Univerziteta u Sarajevu i izvršne direktorice festivala savremene umjetničke muzike SONEMUS Fest. Knjiga se bavi jedinstvenim fenomenom sarajevske rock-scene koja je nastajala i razvijala se tokom opsade grada, u uslovima svakodnevnog granatiranja, nestašica i stalne neizvjesnosti. Autorica Aida Adžović istražuje ulogu muzike kao sredstva preživljavanja, otpora i očuvanja psihološke stabilnosti u jednom od najtežih perioda novije historije Sarajeva. Poseban fokus stavljen je na činjenicu da je tadašnja rock-scena bila oslobođena komercijalnih pritisaka, te da je nastajala iz autentične potrebe za umjetničkim izražavanjem i potvrdom života uprkos ratnim okolnostima. Koncerti, probe i muzička okupljanja postali su mjesta na kojima su građani pronalazili tračak normalnosti, ali i priliku da strah, tugu i frustracije pretvore u kreativnu energiju. Rock muzika je tokom opsade, ističe autorica, predstavljala i svojevrsno utočište te jedan od rijetkih oblika bijega od ratne svakodnevice, istovremeno čuvajući duh grada i njegov kulturni identitet. Studija ‘Wake Up, Europe! Sarajevo Calling’ donosi vrijedno svjedočanstvo o kulturnom životu opkoljenog Sarajeva, podsjećajući da umjetnost i muzika mogu opstati i u najtežim vremenima te postati simbol otpora, nade i ljudske izdržljivosti.“

Trećeg dana 11. Bookstana predstavljen je i bh. prevod romana Radio Sarajevo autora Tijana Sile. U razgovoru s autorom, moderatorica i književnica Adisa Bašić osvrnula se na specifičan status autora u dijaspori, autora poput Tijana Sile, za koje je važno da se vraćaju u domovinu sa svojim djelima. Autor je nadalje govorio o kontekstu u kom je ovaj roman o djetinjstvu u ratu nastao, te da ima više emocije od njegovog prethodnog romana slične tematike, naslova Zvjerčica Unlimited. Na pitanje o popularnosti „priča o uspjehu“ koje rado čitamo o dijaspori (a što nije slučaj sa romanom Radio Sarajevo) autor je rekao da govorio o iskustvu egzila kao kanceru koji je zarazio njegov i život njegove porodice. Asimilacija u njemačko društvo njega i njegovog brata je protekla dosta lakše nego njihovih roditelja, kojima je autor posvetio dobar dio razgovora. Tijan Sila govorio je i o posljedicama na njegov identitet koje je imalo osmišljavanje pseudonima „Tijan Sila“ nakon objave njegove debitantske knjige u Njemačkoj. Na koncu je autor najavio da će u martu 2027. godine objaviti svoj novi roman.

Kristian Novak jedan je od najčitanijih i najnagrađivanijih hrvatskih autora. Poznat je po romanima Ciganin, ali najljepši, Črna mati zemla, a samo za posljednji, Slučaj vlastite pogibelji, dobio je neke od najznačajnijih regionalnih nagrada – „Ksaver Šandor Gjalski“, „Meša Selimović“, „Fric“ i „Vladimir Nazor“. Taj roman je u razgovoru s Jagnom Pogačnik predstavio na ovogodišnjem Bookstanu, a povodom objavljivanja bh. izdanja od strane izdavačke kuće Buybook. Budući da Slučaj vlastite pogibelji prati par likova koje bismo mogli okarakterisati kao savremene Antigone, razgovor je velikim dijelom protekao u interesantnoj priči nastanka ovog romana zasnovanog na istinitoj priči. Autor je govorio o spisateljskom porivu da prepozna i u narativ uobliči ključne ideale, poroke i protivrječja našeg doba (ali i ljudskog roda uopće, u svim dobima), odražavajući tako sliku pojedinca rastrzanog „između zakona i morala, pravde i nepravde, žrtve i silnika“ – kako upravo stoji u jednoj od najava knjige. Govorio je o susretu s čovjekom čiju je sudbinu već ispisao u rukopisu romana, a koja je tada preživjela sudar činjenica i književnosti, fakcije i fikcije. Iz ovog razgovora se mogla prepoznati važna tema motiva pisanja književnog djela, tema važnosti trenutka u kom je to djelo ispisano i objavljeno i svih načina na koje opstaje njegova važnost (uz mogućnu promjenu značenja) u vremenima koja dolaze.

Program trećeg dana 11. Bookstana smo imali čast zaključiti razgovorom sa najčitanijom i najprevođenijom češkom autoricom, čiji su romani do sada prevedeni na više od dvadeset jezika i samo u Češkoj do sada prodani u više od pola miliona primjeraka – Alenom Mornštajnovom. Na festivalu su predstavljena njena dva romana koja su se dosad pojavila u bh. izdanju – Šuma u kući i Mali hotel. Iako je između pisanja i objavljivanja prvog izdanja ovih romana proteklo šest godina, autorica je zajedno sa moderatoricom, književnicom Senkom Marić, kroz razgovor nastojala uočiti izvjesne poveznice njihovih radnji i likova, čime je Marić posebno istaknula značajke poetike Alene Mornštajnove. Sagovornice su se posebno dotakle tematike laganja i razloga zbog kojih ljudi lažu (s posebnim osvrtom na Šumu u kući), ali i načina na koji porodični odnosi, također puni laži, nastoje preživjeti porodične i vanporodične / društvene mijene (s posebnim osvrtom na Mali hotel). Autorica se u nekoliko navrata u toku razgovora dotakla i načina na koji dobija inspiraciju za pojedine likove ili scene u svojim romanima, detalja života koji postaju klice priče. Publika je mogla prepoznati naročito interesovanje autorice za ljudsku narav i odnos prema istoj koji je ispunjen svojevrsnom znatiželjnom ironijom. Njome se ne traži puki spas za ljudski rod, već (vjerovatno na koncu spasonosnu) istinu o njemu.

Program četvrtog dana: Svjetski bestseleri i emotivna završnica festivala

Završni dan, 4. juli, otvoren je radionicama o slikovnicama Rupa Emme AdBåge i Hej, hej, hej, taksi!  Saše Stanišića, pod stručnim vodstvom Anele Hakalović, komparatistice i vlasnice prve bh. knjižare za djecu Bajkologija. Slikovnica Rupa jedno je od najzanimljivijih djela savremene književnosti za djecu. Ilustracije Emme AdBåge, rađene vodenim bojama s jasnim linijama, dodatno pojačavaju snagu priče. Njeni likovi nisu idealizirani – oni su stvarni, emotivni i uvjerljivi, a njihovi izrazi lica i stavovi tijela prenose ono što riječi ponekad ne mogu. Prema riječima Sanite Delić, Hej, hej, hej, taksi! jednako očarava djecu, koja svijet otkrivaju prvi put, i odrasle, koji ga ponovo sagledavaju svježim očima čiste radoznalosti i iskrenog interesovanja za stvarno i zamišljeno. U tom prožimanju realnog i fantastičnog nastaju čudesni svjetovi koji ističu vrijednost emocije i kreativnosti kroz implicitne lekcije na planu kognitivnog, emocionalnog i društvenog razvoja, tj. sposobnosti djece da razumiju, izraze se i shvate svijet oko sebe i u sebi.

Posljednjeg dana 11. Bookstana, glavni program je započeo promocijom najnovijeg djela književnika, esejiste i prevoditelja Slobodana Blagojevića. Riječ je o proznoj poemi O prirodi stvari, objavljenoj u okviru edicije Sandook koju za Buybook uređuje književnik Selvedin Avdić. U razgovoru s autorom bio je filozof Nenad Fišer. Moderator je započeo razgovor ističući svoje pedeset godina dugo prijateljstvo s autorom te izrazio veliku sreću i emotivnu ispunjenost što ima priliku predstaviti njegovo najnovije djelo. Fišer ističe da je knjiga O prirodi stvari specifična po tome što se sastoji od filozofskih zabilješki i aforizama – forme koja se opire klasičnom prepričavanju ili analizi kakva se primjenjuje na romane. Autor je kroz čitanje fragmenata predstavio strukturu knjige. Moderator je napomenuo da je knjiga, unatoč prisutnom humoru, ironiji i duhovitosti, iznimno kompleksna, te sadrži vrlo potresne fragmente prožete tragičkim osjećajem svijeta.

Rumena Bužarovska, jedna od najistaknutijih savremenih makedonskih spisateljica, na Bookstanu je u razgovoru s Majom Begtašagić predstavila svoj roman Toni, u kojem donosi brutalno komičnu, ali i duboko tragičnu razradu tema muškosti, tradicije i modernog života, stvarajući djelo koje je u isto vrijeme savremeno i bezvremeno. Razgovor je protekao u osvrtu na motive i način pisanja romana Toni, te društveni značaj ovog romana za balkansko i zapadnjačko društvo. Nakon što se proslavila pričama iz ženske perspektive, Bužarovska je odlučila napisati roman iz vizure antipatičnog, egoističnog muškarca. Kako kaže, kroz lik Tonija željela je prikazati kako funkcioniše toksična muškost i patrijarhalni sklop razmišljanja iznutra, napominjući da žene zapravo vrlo dobro poznaju i prepoznaju muško ponašanje jer su primorane da ga stalno dekodiraju radi vlastite sigurnosti. Bužarovska je u toku ovog razgovora otvoreno govorila o tome da patrijarhat nije nestao, već je samo promijenio oblik. Naglasila je da su žene kroz generacije učene trpjeti, te da se patrijarhalne norme i samoprezir često nesvjesno prenose s majki na kćeri. Posebno se osvrnula na mit da je nasilje prisutno samo među neobrazovanima – naprotiv, istakla je da su intelektualne i srednje klase često podjednako nasilne, ali to vješto prikrivaju snobizmom i društvenim statusom. Na česte optužbe da svojim radom „mrzi muškarce“, Rumena je odgovorila da je riječ o klasičnoj zamjeni teza i manipulaciji. Istakla je da u društvu s visokom stopom femicida, ekonomskih nejednakosti i porodičnog nasilja, takva pitanja služe isključivo za skretanje pažnje sa stvarnih problema i zlodjela.

Na 11. Bookstanu smo imali priliku ugostiti i albansku spisateljicu i univerzitetska profesoricu Leu Ypi. Za biografsku knjigu Slobodna, koju smo ovim povodom predstavili, Ypi je osvojila prestižne nagrade „Ondaatje“ i „Slightly Foxed“, te bila u užem izboru za nagradu „Costa“ u kategoriji biografije. Razgovor autorice s moderatoricom, književnicom Senkom Marić bio je posvećen odrastanju Ypi u Albaniji tokom pada komunističkog režima i prelaska u tranziciono društvo. Ypi objašnjava kako je odlučila da kompleksnu temu slobode obradi iz perspektive djeteta, čime je izbjegla dociranje i akademski ton, omogućujući čitaocima da sami promišljaju šta sloboda zaista znači. Prelazak iz socijalizma u kapitalizam donio je zamjenu jednog ideološkog rječnika (npr. partija,radnička klasa) drugim (npr. civilno društvo, kreditni grantovi, individualna odgovornost). Ypi je naglasila da i savremena tržišna društva funkcionišu na osnovu sopstvene ideologije koja normalizuje postojeći sistem pravila. Autorica je ukazala na licemjerje zapadnog shvatanja slobode kretanja: tokom Hladnog rata, ljudi koji su bježali preko granice proglašavani su herojima, dok su nakon otvaranja granica 1990-ih isti ti migranti preko noći postali „prijetnja“ i predmet rigoroznih graničnih kontrola. Kroz anegdotu o posjeti Francuskinja njenoj majci u Albaniji, uvrštenu u knjiguSlobodna, Ypi je uporedila apstraktne zapadne koncepte rodne korektnosti sa stvarnim, egzistencijalnim borbama žena u postkomunističkim društvima. Pred kraj razgovora, Lea Ypi je istaknula književnost zahtijeva „demokratiju empatije“ – pisac mora pokušati razumjeti i humanizovati čak i najkompleksnije ili moralno spornije likove. Takav je jedan od ključnih likova u njenoj novoj knjizi Indiginity, koji je deklarirani nacista.

Rachel Kushner, američka autorica nagrađivanih romana koji su se našli na listi bestselera New York Timesa, gostovala je u programu 11. Bookstana kako bi u razgovoru s književnicom Rumenom Bužarovskom predstavila roman Jezero postanja, nedavno objavljen u izdanju Buybooka. Roman prati američku tajnu agenticu (Sadie Smith) poslanu u ruralni jugozapadni dio Francuske kako bi se infiltrirala u komunu eko-anarhista i aktivista. Kushner na početku razgovora objašnjava kako je inspiraciju za radnju i glavnu junakinju pronašla u stvarnim skandalima FBI-ja i britanske policije, čiji su se agenti godinama tajno ubacivali u ljevičarske i ekološke grupe, često manipulišući ljudima i uništavajući im živote. Kako je istakla Kushner, za razliku od tipičnih pripovjedača Sadie je izuzetno cinična, hladna i pragmatična – ništa joj nije sveto. Ipak, njena sirova iskrenost, povremena vulgarnost i unutrašnje kontradikcije čine je fokalizatorom kroz koji čitalac posmatra francusko selo, lokalne poljoprivrednike i pariske aktiviste. U nastavku razgovora, Bužarovska spominje specifičan lik Brune, starog intelektualca koji živi u pećini i komuni šalje filozofske e-mailove u formi propovijedi. Kushner kroz njega istražuje ideju da su neandertalci (koji su živjeli u manjim grupama, bez opsesije rječnošću i agresivnim rastom) nepravedno proglašeni „gubitnicima”, dok se u njima možda krije alternativni, mirniji model ljudskog postojanja. Kushner u toku razgovora govori i o važnosti humora, nasilja i seksa u književnosti. Detaljno analizira razliku između muške iluzije o „radikalnoj ranjivosti i bliskosti” tokom intimnih odnosa i hladne, performativne manipulacije njene junakinje, stvarajući sjajne i pomalo nelagodne književne scene. Autorica se osvrnula i na naslov romana. Fraza „jezero postanja“ nosi nekoliko značenja: preuzeta je od naziva pjesme jednog indie-benda, označava čin samostvaranja (kako Sadie, tako i aktivista), ali se odnosi i na stvarne ekološke borbe u Francuskoj oko crpljenja podzemnih voda u gigantske plastične bazene, kao i na Brunovu ideju da se prošlost čovječanstva čuva duboko u zemlji poput zvučnog zapisa. Kushner se pred kraj razgovora osvrnula na svoje dužnosti kao intelektualke u stvarnom svijetu. Govori o svom duboko potresnom iskustvu posjete Zapadnoj obali i istočnom Jerusalemu 2016. godine, ističući svoju moralnu obavezu da otvoreno kritikuje državnu opresiju i pruži podršku palestinskim piscima i narodu, bez obzira na pritiske u zapadnim književnim krugovima.

Predstavom „Kronika nestajanja“ u izvođenju Teatra VeRRdi u kinu Meeting Point zatvoren je ovogodišnji, jedanaesti po redu, Međunarodni festival književnosti Bookstan, ove godine pod nazivom „Gluho doba“. Predstava „Kronika nestajanja“ mala je jednosatna intimna forma u dramaturškoj obradi, režiji i izvedbi Maruške Aras i Lucije Matković koje na suptilan način prikazuju odnos majke i kćeri u procesu starenja i umiranja. Služeći se literarnim djelima Dubravke Ugrešić,Daše Drndić, Slavenke Drakulić i Georgija Gospodinova promišljeno i pažljivo ove dvije glumice razotkrivaju dubine ljudskih odnosa, propuštenih prilika i nemoći u stabilnom pružanju nježnosti koje duboko emocionalno pokreću publiku oživljavajući osjećaj empatije prema svojim bližnjima. Kao rezultat proživljavanja ove kazališne seanse publika je često u suzama, s istaknutom potrebom da nakon predstave zovu svoje majke, bake ili ostale bližnje kako bi im iskazali svoju brigu i nježnost. U tom smislu, osim feminističkog pisma, ova predstava ima jednu jaku društvenu vrijednost produbljivanja pažnje i empatije koja nam je svima potrebna. Gostovanjima u manje dostupnim mjestima razotkrilo se kako ova predstava još i bolje funkcionira izvan uobičajenih produkcijskih kanona kazališnog svijeta opterećenog standardiziranim profesionalnim očekivanjima te da izvan tih okvira još dublje pronalazi put do srca ljudi, vrijednosno i emocionalno obogaćujući društvene zajednice među kojima se izvodi.

Zahvaljujemo se svima koji su podržali 11. Međunarodni festival književnosti Bookstan!