Alex Saša Glušac: Tao studio Sarajevo – mjesto gdje tijelo, duh i energija pronalaze ravnotežu

Tao studio Sarajevo nije samo prostor za fizičko vježbanje – to je mjesto gdje se tijelo, duh i energija susreću u skladnom balansu. Osnivač studija, Alex Saša Glušac, vodi jedinstveno putovanje koje spaja bogatu tradiciju kineske medicine, energetske terapije i tjelesni rad s umjetničkim senzibilitetom. Njegova priča počinje još u osamdesetima kroz studij scenografije i kostimografije u Italiji, ali i kroz intenzivan rad na sebi i dugogodišnje iskustvo u borilačkim vještinama.

Godine učenja, susreti s majstorima različitih disciplina i duboka osobna praksa doveli su do ideje Tao studija – mjesta gdje se ljudi mogu vratiti sebi, naučiti osluškivati svoje tijelo i duh te pronaći ravnotežu u svakodnevnom životu.

U razgovoru za Urban magazin, Glušac otkriva kako se iz umjetničke strasti rodio holistički pristup, koliko je važan lični rad na sebi, te kako kroz različite terapijske metode i energetske prakse ljudi mogu osjetiti unutrašnji mir i vitalnost. Intervju otvara vrata njegovoj filozofiji, a kroz priče o iskustvima s klijentima, pokazuje koliko je strpljenja, discipline i prisutnosti potrebno da bi se zaista došlo do harmonije uma i tijela.

Tao studio Sarajevo predstavlja se kao prostor holističkog blagostanja. Kako je nastala ideja da se objedine tradicionalna kineska medicina, energetske terapije i tjelesni rad na jednom mjestu?

Tao studio je sažetak dugog puta, često bolnog, ali i neobičnog. Početkom osamdesetih odlazim u Italiju, gdje završavam srednju umjetničku školu, a potom i Likovnu akademiju – Accademia di Belle Arti u Bariju, smjer scenografija i pozorišni kostim. Iz Sarajeva sam, međutim, ponio naviku treninga, a tamo, pod suncem juga, doživljavam snažnu kreativnu ekspanziju, posebno u oblasti kostima. Tada sam bio siguran da je to ono čime ću se baviti cijeli život. Ali, kako se često kaže, život piše romane. Sjećam se da sam uz sate crtanja stalno slušao muziku engleske grupe Japan. Bio je to suptilan početak puta prema unutra. I danas ih slušam; i dalje me vode duboko u sebe.

Oni koji me poznaju sjetiće se 2003. godine i otvaranja fitness kluba Gym Sfera u ulici Kotromanića. Ideja iza imena bila je jasna: vanjština se oblikuje kroz sport i borilačke vještine, a unutrašnjost kroz meditaciju. Osnivači smo bili Srle Bašić, moj dugogodišnji učenik, Giovanna Paparella, tadašnja supruga, koju sam učio kick boksu i bosanskom jeziku, i ja. Trebalo bi mi mnogo prostora da objasnim više od četrdeset godina treninga i putovanja u srž borilačkih vještina – ne sporta – sa svim padovima i ustajanjima, jer i to je dio treninga, kao i susreti s velikim majstorima koje sam imao čast upoznati.

Od italijanskog majstora Antonija Bosne, s kojim sam 1995. godine započeo proces čišćenja svega onoga što sam nosio iz perioda opsade Sarajeva, preko povratka i otvaranja fitness centra, pa do Oshovog centra i svega što je Gym Sfera nudila – ništa od toga ipak nije bilo dovoljno. Tražio sam dublje odgovore u sebi. U tom periodu moj učitelj bila je tadašnja supruga. Oduvijek sam vjerovao da su svi koji dolaze u naš život, a i odlaze, tu sa svrhom – da postanemo bolji. Možda bih, osim „Ljekovitih priča o Zmajevom srcu“, trebao napisati i jednu dobru autobiografsku knjigu.

Kako god, Tao studio nastaje nakon studijskog boravka u Beogradu, susreta s prosvijetljenim učiteljima i majstorima, te dugog i upornog rada na sebi. Sjećam se da sam tada imao izuzetno jasan osjećaj da trebam naučiti kako liječiti i pomagati ljudima, nakon svih godina učenja kako ih savladati.

Nakon te kristalno jasne odluke, ljudi su počeli dolaziti na moj put učenja – od učitelja Zhineng Qigonga i mog starog prijatelja Vlade Vidovića, preko Mohanđija, Branka Lovrenčića, Anande Vdović, do Velikog majstora Smaje Serhatlića, kod kojeg sam „ispekao zanat“ i radio kao prvi asistent, kao i njegovog najboljeg učenika, sifua Gorana Kostadinova – pravog Džedaja, divnog čovjeka i veterinara.

Ubrzo je došlo vrijeme za povratak kući. Uz pomoć kćerke Iman della Lune, iz svega toga se izrodio Tao studio – novi početak.

Balans uma i tijela često se spominje, ali rijetko precizira. Kako ti taj balans razumiješ kroz svakodnevni rad s klijentima?

Balans je ključ. To je, naravno, putovanje ka sve većoj svijesti. Moj zadatak je razumjeti, odmjeriti i kroz terapije utjecati mekano, ali uporno, kako bi se Bića koja osjete potrebu da se vrate sebi predala s povjerenjem. Priznajem, nije lako u civilizaciji površnih rješenja i traženja brzih odgovora pronaći pravi balans – između jasne želje Bića da se pokrene i njegove odluke da zatraži pomoć. Do tog trenutka ja čekam, u svojoj tišini i miru.

Akupunktura, Kundalini Reiki, kristaloterapija, core pilates, borilačke vještine – tvoj rad obuhvata širok spektar disciplina. Kako procjenjuješ šta je pojedincu u određenom trenutku zaista potrebno?

Priča o akupunkturi zahtijeva duboku spoznaju hiljadugodišnje kineske mudrosti i nepreglednog mora znanja. Energetski rad, s druge strane, podrazumijeva učenje o ličnoj zaštiti od potencijalnih negativnosti pacijenta. Treba naglasiti da smo svi mi elektromagnetna bića, i ako se ne poznaje zaštita tokom polaganja ruku ili rada s iglicama, lako se može “pokupiti” negativnost – bukvalno kao prehlada.

Kristaloterapiju sam učio od Velikog majstora i vastu arhitekte Branka Lovrenčića, kojeg sam upoznao u Zrenjaninu, i uz pomoć njega i divne instruktorke Himalajske škole yoge, Maje, tada smo zajedno napravili Lavirint ljubavi u dvorištu Yoga centra. Kristali su se pokazali kao divan alat za pomoć ljudima i bili su usputna, ali vrlo vrijedna škola.

Core pilates je došao zbog potrebe za jačanjem, ali i zbog balansa tijela, koji se gradi kroz vrlo efikasne vježbe, posebno za probleme s leđima koje sam stekao pretjeranim treninzima. Borilačke vještine su stara strast, duboko usađena, toliko da sam bukvalno “operisan” od drugih sportova – čak i od skijanja – a rođeni sam Sarajlija.

Kako procjenjujem šta je kome potrebno? Prvo temeljito razgovaram o problemima koje pacijent ima, a potom dolazi rješenje, zahvaljujući mom dugogodišnjem iskustvu. Najbolji primjer je moj prijatelj Troko, koji se potpuno prepusti akupunkturi, a vrijeme terapije proleti u šali i njegovim dogodovštinama, uz obaveznu vruću neskafu i kolače koje njegova fenomenalna supruga uvijek rado pripremi.

Koliko je lični pristup presudan u holističkom radu i po čemu se on razlikuje od klasičnih wellness i fitness programa?

Lični pristup je najbitniji. Volim pojednostaviti koncept da bi ga ljudi lakše shvatili: na primjer, u fudbalu će se tražiti trener s mnogo iskustva, dok je, nažalost, u mnogim sportovima ili fitness centrima često važnija vanjština – lokacija, izgled trenera – nego njegovo stvarno iskustvo. To znači da se iskustvo stavlja u sekundarni plan.

Umjetnost je znati postavljati prava pitanja, pogotovo sebi, i tražiti realne odgovore, umjesto da mislimo kako možemo časkom doći u formu ili nabildati se do ljeta. To je proces, i ako nije temeljit, posljedice se osjećaju kasnije – poslije pedesete, kada tijelo počne da „škripi“ zbog previše treninga ili pogrešno izvedenih vježbi. Dobro je zapamtiti: mjera je bitna – znači ne pretjerivati, ali istovremeno imati disciplinu.

U radu s ljudima susrećeš se i s fizičkim i s emocionalnim izazovima. Šta primjećuješ kao najčešći problem savremenog čovjeka?

Najčešći problem savremenog čovjeka je fizička i mentalna lijenost, koja dolazi djelomično zbog društvenih mreža koje nude instant rješenja. Primjerice, kruži propaganda o super nabildanim kineskim majstorima Tai Chi Chuana i obećanjima da će rezultati biti vidljivi za par mjeseci. To je čista iluzija. Da bar kažu „par godina“ – već bi bilo realno, ali većina ljudi želi sve odmah, bez znoja.

To posebno važi za unutrašnje stilove, poput Tai Chija ili različitih stilova Qigonga, gdje je za pravi napredak potrebno minimalno desetak godina upornog treninga. Meni lično je trebalo svih devet godina vježbanja Zhineng Qigonga da bih shvatio koncept. Naravno, ne mora biti tako za svakoga.

Suština je prihvatiti da se kreće u proces koji traje kroz vrijeme. Ljudi zaborave koliko im je trebalo da nauče pisati u osnovnoj školi, a žele sutra postati bolji, jači ili savladati nove vještine. To je proces, i kratka rješenja jednostavno ne postoje.

Stres se danas često normalizira. Kako razlikuješ prolaznu napetost od stanja koje već zahtijeva dublji terapijski rad?

Razlika između akutnog i hroničnog stresa ogleda se u lakoći rješenja. Stres je najčešći uzrok problema, a dugoročni stres, posebno iz mladosti, često postavlja snažan temelj hroničnim problemima, uz psihosomatsko razumijevanje uzroka.

Prolazna napetost može se prevazići spoznajom da naše tijelo bukvalno pamti sve – sloj na sloj, oduvijek. Zato je važno omogućiti sebi lagane šetnje prirodom i puno tišine, kako bismo shvatili i otpustili probleme koje ljubomorno čuvamo u tamnim podrumima svijesti. Nekada ih zadržavamo i ne želimo otpustiti, pa nam isisavaju životnu energiju, poput sidra koje vučemo sa sobom. Iako bismo ponekad željeli zaboraviti, to sidro nas i dalje opterećuje.

Energetske terapije i alternativni pristupi zdravlju često nailaze na skepticizam. Kako se odnosiš prema takvim reakcijama i da li osjećaš da se svijest ipak postepeno mijenja?

Naravno, energetske terapije i alternativni pristupi često nailaze na skepticizam, posebno u ubrzanom dobu u kojem ljudi traže instant rješenja. Možda ste primijetili kako apoteke danas liče na supermarkete, a reklame stalno poručuju: „Pitajte svog apotekara“. U stvarnosti, to je biznis.

Slično je i s reklamom nezdrave hrane ili gaziranih pića – tu se stvaraju veliki novci. Što smo više izloženi nezdravoj hrani, to više toksina nakupljamo u tijelu. Pogledajte samo šta djeca kupuju u prodavnici: kroasani koji ostaju svježi godinama, energetska pića i slično. Posljedica je tromost i nedostatak energije, dok je fizičko vaspitanje, koje bi trebalo biti temelj, sve manje relevantno.

Svi ovi faktori pokazuju koliko je potrebno promijeniti svijest – i polako se ona mijenja, jer ljudi počinju shvatati da zdravlje nije roba za brzu konzumaciju, već proces koji zahtijeva pažnju i odgovornost prema sebi.

Borilačke vještine čine važan dio tvog profesionalnog puta. Na koji način su oblikovale tvoj odnos prema disciplini, fokusu i tijelu?

Početak borilačkih vještina bio je gotovo klasičan. Kada sam imao oko 13–14 godina, jedan vršnjak mi je stvarao probleme, pa sam odlučio krenuti na treninge kung fua. Šta je zapravo bio okidač moje promjene? Već sam trenirao sportove, konkretno karate u KK Bosna, kada mi je taj isti komšija rekao: „Možeš ti biti karatista, ali ima cigla iza ćoška.“ To mi je otvorilo um – sport i realnost sukoba su sasvim različite stvari.

Tada sam se okrenuo kick boksu. Nakon iskustva s nedodirujućim karateom, vrlo brzo sam „dobio po nosu“ i shvatio koliko je važno učiti različite stilove i vještine koje zaista mogu pomoći u samoodbrani. Sve to uz fanatizam i upornost svakodnevnog treninga. Čak i danas, kada izađem na Vilsonovo, tijelo me „vuče“ da ga stalno testiram i provjeravam svoje sposobnosti.

Tu je, naravno, i baza dugogodišnja meditacija i vježbanje, inspirisana divnim primjerom moje majke Azre, koja cijeli život praktikuje yogu – svaki dan.

Često govoriš o energiji kao osnovi zdravlja. Kako taj pojam objašnjavaš ljudima koji se s njim prvi put susreću?

Često spomenem ljudima da je lako održavati vlastito auto i da se tu trudimo, a ko nas održava? Energija je ono što pokreće naše tijelo i um. Kada je slobodna i uravnotežena, osjećamo vitalnost, jasnoću i unutrašnji mir.

Koliko je povjerenje klijenta važno u terapijskom procesu i šta se dešava kada ono izostane?

Povjerenje se gradi kroz iskren razgovor, naravno, ako je klijent spreman za takav pristup. Taj dio zavisi od čovjeka – od njegove spremnosti da prepozna šta je dobro za njega. Ja, na primjer, svoj stresan dan mogu očistiti mentalno kroz meditaciju, ali ako ostane u tijelu, tada sam na sebi primjenjujem akupunkturu ili energetsko čišćenje iz Zhineng Qigonga, tehnike koje svako može naučiti.

Iako danas djeluješ primarno u oblasti holističkog zdravlja, iza tebe je i obrazovanje iz kostimografije. Da li vidiš poveznicu između rada s tijelom, energije i kreativnog izraza?

Da, ja sam umjetnička duša. Oduvijek – još od osnovne škole – gajim duboku strast prema umjetnosti. Od pozorišne scenografije do kostimografije, koja je jedna od mojih strasti, došli su novi horizonti kroz pisanje „Ljekovitih priča o Zmajevom srcu“, bajki za odrasle. To je isplivalo iz mene veoma snažno i strastveno.

Radim i energetske slike – Lavirinte – koje su lične i izrađuju se direktno za naručioca, jer u njih ugrađujem njegove podatke, a slika potom djeluje na njegov lični boljitak. Idealno je stvarati Lavirinte u šumi ili, još bolje, u urbanom prostoru, jer tada imaju utjecaj i na zajednicu. Nije slučajno što se Lavirinti nalaze i na podovima katedrala i crkava – oni nas vraćaju u bit, u srž. Ipak, za njihovo potpuno shvatanje potrebno je vrijeme i dublje promišljanje.

Kako prepoznaješ trenutak kada je osoba spremna da aktivno učestvuje u vlastitom procesu ozdravljenja?

Ljudi koji zaista žele da se izliječe – vjerujte mi, to se osjeti. Primijetim to u njihovom tonu glasa, stavu tijela, raznim drugim signalima, ali i kroz vlastitu intuiciju.

Postoji li neka česta zabluda o holističkom pristupu koju bi volio razjasniti?

Zabluda je očekivanje, tj. dolazak u Tao studio sa sopstvenim idejama i programom za koje pacijent misli da ih treba primijeniti. Dobro je biti blago skeptičan, ali tijelo će poslušati ako mu se pruži pravi put. Iscjelitelj tada samo otvara kanale Energiji da vas, kao Viša sila, posloži. Naravno, to nije jednostavno jer u glavi vlada haos misli i stalni protok pitanja i odgovora. To se može rješavati molitvom, tihovanjem, meditacijom ili jednostavnim vođenjem dnevnika – gdje se prepustite i izvučete iz sebe sve što vas tišti. Nakon nekog vremena primijetit ćete razliku između mjesta gdje ste bili i mjesta gdje ste sada. Tako da je mit o brzom i jednostavnom rješenju upravo to – mit. Svemu treba vrijeme, pa i da ova zima prođe.

Kako ti lično održavaš ravnotežu između rada s drugima i brige o vlastitom mentalnom i fizičkom zdravlju?

Moje mentalno stanje je temelj mog rada, i stalno ga gradim i održavam. Klijenti ne ulaze u moj unutrašnji svijet, jer je ključno da ostanem objektivan i prisutan u miru i tišini. To ne isključuje suosjećanje – naprotiv. Ipak, svi smo mi Jedno.

Šta bi volio da ljudi ponesu sa sobom nakon iskustva u Tao studiju Sarajevo – ne kao informaciju, već kao unutrašnje stanje?

Šta bih volio da ljudi ponesu iz Tao studija? Prije svega mir u srcu. Zdrav Shen, odnosno duh, je najbitniji – po kineskoj tradicionalnoj medicini on obitava u srcu i funkcioniše kao general koji vodi cijelo tijelo.

Tao studio se nalazi u Vrazovoj ulici, u samom srcu Sarajeva, a za sve informacije možete se obratiti na broj telefona 060 307 6337 ili putem e-maila: alex63sasa.g@gmail.com.