Eternal Flame Fest za četiri godine postojanja prerastao je okvire lokalnog koncertnog događaja i izgradio prepoznatljivo mjesto na regionalnoj metal sceni. Njegovo četvrto izdanje, najavljeno za mart 2027. godine, okupit će međunarodna imena poput Tima „Rippera“ Owensa, britanskog benda Cancer i nizozemskog Legion of the Damned, uz nastavak podrške domaćim i regionalnim bendovima i ambiciju da Sarajevo pozicionira na evropskoj metal sceni. Pritom, koncept festivala sve više izlazi izvan okvira koncertnog programa, otvarajući prostor za povezivanje muzike s drugim kreativnim industrijama.

O razvoju festivala, izazovima nezavisne festivalske produkcije, finansijskoj i institucionalnoj podršci te potencijalu domaće metal scene razgovarali smo s njegovim organizatorom Kenanom Nizićem. Poseban segment razgovora posvećen je saradnji s kompanijom Saber Interactive i igrom HELLRAISER: REVIVAL, koja povezuje metal muziku s gamingom i horor estetikom. Nizić govori i o dugoročnim ambicijama koje nadilaze koncertni program – višednevnom festivalskom formatu, dva stejdža, izložbama i filmskim sadržajima, koje želi realizirati do 2030. godine.

U martu 2027. godine Sarajevo će ponovo biti domaćin Eternal Flame Festa. Šta za vas predstavlja ovo četvrto izdanje i u kojem pravcu želite dalje razvijati festival?

Četvrto izdanje za nas je od posebnog značaja. I treće je trebalo biti ključno za dalji razvoj festivala, ali smo zbog tragičnih okolnosti morali otkazati cijeli jedan festivalski dan, što nam je donijelo i veliki finansijski gubitak. Zato od četvrtog izdanja mnogo očekujemo. Za sada bilježimo rast od stotinjak posjetilaca sa svakim novim izdanjem, tako da očekujem da ćemo do 2030. godine imati jedan respektabilan festival u ovom dijelu Evrope.

Organizacija festivala koji okuplja međunarodne izvođače, domaće bendove i publiku iz različitih zemalja zahtijeva mnogo više od ljubavi prema muzici. Šta danas smatrate najvećim izazovom u organizaciji Eternal Flame Festa i na šta posebno obraćate pažnju tokom priprema?

Kao i u svemu, najveći izazov su finansije. Nažalost, prihodi od prodaje ulaznica dovoljni su tek da pokrijemo honorare izvođača, dok su ostali troškovi organizacije, ne računajući naše honorare, ogromni. Cilj nam je da prije same realizacije festivala osiguramo što veću podršku komercijalnih sponzora i institucija kako bismo zadržali postojeći produkcijski nivo. Po broju prijava bendova iz cijele Evrope, festival kotira prilično visoko.

Sa svakim izdanjem festivala suočavamo se s novim problemima, a samim tim pronalazimo i nova rješenja, tako da učimo u hodu.

Program za 2027. godinu donosi imena poput Tima „Rippera“ Owensa, britanskog Cancer i nizozemskog Legion of the Damned. Koliko je zahtjevno dovesti izvođače takvog renomea u Sarajevo i šta je presudno da međunarodni bendovi prepoznaju Eternal Flame Fest kao festival na kojem vrijedi nastupiti?

Zapravo, nije toliko teško. Uglavnom kontaktiramo sve tour agencije i tražimo najbolju ponudu. Neki bendovi su iznenađujuće jeftini, dok su drugi precijenjeni. Ako je bend posebno zainteresovan za nastup kod nas, cijena se ponekad može i korigovati.

Organizacijski je zahtjevno ispoštovati rider listu, odnosno listu zahtjeva koju bend dostavlja organizatoru. Ako bend traži određenu vrstu pića ili hrane, nastojimo mu to osigurati jer, ako je bend zadovoljan, bit će zadovoljna i publika.

A presudno je da postanemo članica EU. Na primjer, nekad imamo problem s plaćanjem bendova jer izvođačima nije moguće isplatiti honorar u stranoj valuti za nastup u BiH. Također, javljaju se i problemi s ATA karnetom, pa bendovima moramo dodatno naglašavati da imaju sve potrebne papire jer su naši graničari „temeljiti“.

Pri izboru izvođača, koliko prostora ostavljate vlastitom muzičkom ukusu, a koliko se vodite očekivanjima publike i željom da festivalski program donese nešto novo? Kako pronalazite ravnotežu između poznatih imena i bendova koje publika tek treba otkriti?

Nakon svakog festivala provodimo opširniju anketu na Facebooku, u kojoj pitamo posjetioce čime su zadovoljni, čime nisu i koje bi žanrove željeli čuti u narednom izdanju. Drugo izdanje Metal Festa bilo je više orijentisano na death metal, treće na heavy i power metal, a četvrto će biti nešto više thrash metal orijentisano, mada je naredne godine najavljeno i više bendova, pa će samim tim biti i veća žanrovska raznolikost. To je, zapravo, ono što publika traži.

Uglavnom nastojimo imati dva svjetski poznata imena, nekoliko bendova koji tek dolaze na scenu te nekoliko regionalnih i domaćih bendova koje želimo približiti našoj publici, a možda im i pomoći da se probiju na svjetsku scenu.

Posebnu pažnju privlači saradnja sa Saber Interactive i povezivanje festivala s igrom HELLRAISER: REVIVAL, nastalom u saradnji s tvorcem franšize Cliveom Barkerom. Kako je došlo do ove saradnje i šta vas je posebno privuklo ideji da povežete metal, gaming i horor?

Ja sam lično veliki fan franšize Hellraiser, a ideja o saradnji nastala je spontano. Suprug moje prijateljice radio je na toj igri (Enis Čišić), tako da je trebalo samo doći do njegovog kontakta, nakon čega smo se povezali s balkanskim ogrankom kompanije Saber Interactive.

Nakon nekoliko Zoom sastanaka, na kojima sam predstavio ideju, ekipi iz Sabera, koji su dobrim dijelom i sami fanovi metala, svidio se koncept, pa smo nekoliko mjeseci prije izlaska igre Hellraiser: Revival krenuli u realizaciju saradnje.

Inače, Eternal Flame Fest je još od ovogodišnjeg izdanja povezan sa svijetom gaminga. Od Bethesde smo dobili dozvolu da napravimo banner inspirisan igrom Doom. Horor i metal su kao dva polubrata, dvije različite majke, i svakako idu skupa.

HELLRAISER: REVIVAL razvijan je i u sarajevskom studiju Saber Interactive. Koliko vam je značajno što se u ovu priču uključuje kompanija koja iz Sarajeva učestvuje u stvaranju međunarodnog gaming projekta? Vidite li u ovakvim saradnjama priliku za snažnije povezivanje muzičke i drugih kreativnih industrija u BiH?

Već su nam se javili i drugi domaći developeri koji žele promovisati svoje igre u okviru našeg festivala, tako da vjerujem da će se gaming i metal povezivati i u budućnosti na našem eventu. Budući da sam i sam bio gamer, prije nego što mi se sin rodio, posebno mi je stalo do toga da domaći gaming dobije promociju koju zaslužuje.

Metal i horor već decenijama dijele sličnu estetiku, ikonografiju i tematska interesovanja, dok gaming otvara dodatni prostor za interakciju s publikom. Mislite li da festivali danas moraju ponuditi više od koncertnog programa kako bi ostali zanimljivi novim generacijama? Gdje su granice širenja festivalskog koncepta?

Kao organizator, pratim druge festivale i gledam koji bi dodatni sadržaji mogli zanimati posjetioce. Na primjer, Brutal Assault u Češkoj ima horror cinema, gdje se u prostoriji sa stotinjak automobilskih sjedišta prikazuju stari horor filmovi.

Već nekoliko godina imam ideju da organizujemo i izložbu likovnih radova studenata ALU i učenika Umjetničke škole, s nešto mračnijim i morbidnijim motivima u odnosu na radove koje inače možemo vidjeti u galerijama, ali do sada nismo imali uslove za to. Svake godine ćemo nastojati dodavati nove sadržaje jer, razumljivo, ne zanimaju svakoga svi bendovi.

Među najavljenim izvođačima su i domaći i regionalni bendovi Semetra, Dolia, Ludilo i Klapan. Koliko vam je važno da Eternal Flame Fest bude platforma za predstavljanje bendova s ovih prostora, a ne samo prilika da sarajevska publika vidi velika međunarodna imena?

Od samog početka Eternal Flame Fest ima za cilj da „lansira“ domaće bendove u evropske muzičke tokove. Kao i u svakom drugom zanimanju, i bend ima svoj „CV“, tako da se nadam da će im značiti da u svojoj biografiji mogu istaknuti kako su nastupali na našem festivalu.

Također, vodimo se politikom da ne ponavljamo bendove, barem ne još neko vrijeme, što znači da će svaki domaći metal bend prije ili kasnije imati priliku nastupiti na festivalu. To dijelom zavisi i od samih bendova i njihovog kotiranja među lokalnom publikom.

Nažalost, dobar dio domaćih metal bendova ugasi se nakon određenog vremena jer je takva muzika neprofitabilna, zbog čega često dolazi do zasićenja među samim muzičarima. Planiramo se u budućnosti povezati s nekim mnogo većim festivalima od našeg, čime bi se možda otvorila vrata i za nastupe pojedinih domaćih bendova na tim festivalima.

Među izvođačima je i malteški Thy Legion, koji prošle godine nije nastupio zbog otkazivanja drugog festivalskog dana. Koliko vam je važno ispoštovati ranije dogovore s bendovima i publici omogućiti da ipak vidi izvođače čiji su nastupi tada izostali?

Četiri benda došla su u Sarajevo ove godine, ali nisu stigla nastupiti, tako da smo svima poslali poziv za narednu godinu i svi su se odazvali. Teoretski smo mogli dogovoriti potpuno nove bendove, ali smo ipak odlučili pozvati one koji su došli, a nisu stigli nastupiti. Smatrali smo da je to znak uzajamnog poštovanja između njih i nas, da ne kažem – „obraza“.

U prethodnim razgovorima govorili ste o nedovoljnoj podršci domaćoj metal sceni, ali i o problemima s kojima se susreću organizatori, od finansiranja do nedostatka odgovarajuće infrastrukture. Šta se danas promijenilo i imate li osjećaj da metal u BiH dobija ozbiljniji prostor i tretman?

Najveći je problem to što se podrška uopće ne traži. Ako pogledate rezultate bilo kojeg javnog poziva u Kantonu Sarajevo vezanog za kulturu, među dobitnicima ćete vidjeti nas i možda bend Gnu. Previše je papirologije i formulara i razumljivo mi je da je mnogima „mrsko“ time se baviti, ali nema smisla tvrditi da podrške nema ako je niste ni tražili.

Ono što je stvarni problem u organizaciji događaja općenito, bez obzira na vrstu muzike, jesu nameti koje moramo ispoštovati da bismo događaj uopće mogli organizovati legalno. Tako, pored poreza, moramo plaćati i policiju, hitnu pomoć, osiguranje, autorska prava itd.

Festival, dakle, nije samo „prodali karte, platili bendove i ostalo uzeli sebi“, kako se uglavnom misli u javnosti, već podrazumijeva ogromne troškove. Također, u slučaju nepredviđenih okolnosti, cijeli događaj može biti otkazan, a da pritom ne postoji sistem osiguranja na bilo kojem nivou. Organizator, nažalost, taj rizik mora preuzeti na sebe.

Koliko je domaća publika spremna podržati ovakve događaje? Postoji li razlika između interesovanja za velika međunarodna imena i stvarnog odziva na koncertima? Kako privući mlađu publiku i razvijati novu generaciju ljubitelja metala?

Mi već četiri godine imamo najpristupačnije cijene u regiji jer nam je cilj izgraditi bazu publike koja će redovno dolaziti na festival, a čiji će značajan dio dolaziti izvan BiH. Ipak, mislim da je problem u oglašavanju. Nije dovoljno napraviti događaj na Facebooku i „prst u uho“ – potrebno je doći do publike i uvjeriti je zašto napustiti udobnost kauča i TV-a i doći na event.

Mlađu publiku malo je teže privući jer cijena, koliko god bila povoljna za događaj te veličine, ipak nije mala za prosječan džeparac srednjoškolca.

Sarajevo ima bogatu muzičku historiju, ali još uvijek nema razvijenu infrastrukturu za velike međunarodne muzičke događaje izvan najzastupljenijih žanrova. Šta je potrebno da Eternal Flame Fest postane jedan od prepoznatljivih festivalskih događaja grada i može li imati značajniju ulogu u kulturnoj i turističkoj ponudi Sarajeva?

Sarajevo nema adekvatnu koncertnu dvoranu za najveća svjetska imena, čak i kada bi ona imala želju doći kod nas. Na primjer, ne postoji dvorana koja ima parking s priključkom za struju za nightlinere. Rijetko koja ima prostor za prilaz kamionima s opremom, a o teretnim liftovima da i ne govorim. Također, mali broj dvorana u gradu ima adekvatnu akustiku, požarne izlaze, tuševe za izvođače i još mnogo toga što bi zahtijevali ozbiljni muzički događaji. Tako je i ono što vidite od većih muzičkih događaja, bez obzira na žanr, realizovano entuzijazmom organizatora, „na šake“.

Eternal Flame Festu prije svega treba stabilna podrška institucija kako bismo mogli dovoditi što veća imena i tako privući još više publike iz regije i šire. Do sada nas tretiraju kao „mali“ događaj, što trenutno i nije daleko od istine, ali činjenica je da naš festival ima ozbiljan potencijal da privuče veći broj gostiju izvan Sarajeva i BiH te tako doprinese kulturi i turizmu u Kantonu Sarajevo. Mi smo prije svega međunarodni metal festival i jedini takve veličine u BiH, tako da se nadam da će to jednog dana ipak biti prepoznato od nekih viših instanci.

Koliko je teško pronaći finansijsku podršku za festival koji se oslanja na žanr koji još uvijek nije dovoljno zastupljen u kulturnim i medijskim okvirima? Jesu li potencijalni partneri danas otvoreniji za saradnju ili predrasude prema metal muzici i dalje predstavljaju prepreku?

Mi smo vjerovatno prvi u BiH koji su metal doveli u mainstream. Neću reći da je to zato što smo bolji od onih koji su to radili prije nas, nego zato što je danas lakše doći do medija i ostvariti takav oblik promocije. Tako više nismo „underground“ i ljudi znaju za nas.

Kada je riječ o partnerima i sponzorima, uglavnom „zapne“ na komercijalnim sponzorima, jer njima je ipak važniji broj tijela od nekog tamo razvoja kulture i turizma, što je i razumljivo. Ipak, nekoliko grupacija prepoznalo je potencijal za brendiranje svojih proizvoda kroz saradnju s nama, pa ćemo vidjeti kako će se ona dalje razvijati.

Što se tiče institucija, do sada smo imali podršku Turističke zajednice KS, Ministarstva kulture i sporta KS, Grada Sarajeva, Federalnog ministarstva kulture i sporta itd. Naravno, ne u iznosima koji bi bili idealni, ali festival „izguramo“ i s onim što dobijemo. Ipak, želim ponovo naglasiti: ako sam ja mogao naučiti kako se pišu projekti i kako se prijavljuje na javne pozive, može svako.

Šta biste željeli da publika doživi na Eternal Flame Festu u martu 2027, osim nastupa bendova? Kakvu atmosferu i osjećaj zajedništva želite izgraditi i po čemu bi se ovo izdanje trebalo razlikovati od drugih metal festivala u regionu?

Naš moto je: „Ne kupujte ulaznicu da nas podržite, kupite je da vam bude dobro“, i toga se držimo. Očekujemo da se svi koji kupe ulaznicu prije svega dobro provedu, sretnu stare prijatelje, a bendovi će, kao i svaki put do sada, svakako pružiti vrhunske nastupe.

Za naredno izdanje vjerovatno prelazimo i u veći prostor, tako da više nećemo biti ograničeni kapacitetom. Cijena je i ovaj put najpovoljnija u regiji jer nam je jedan od ciljeva privući određeni broj ljubitelja metal muzike iz regije koji će doći u Sarajevo, prošetati gradom, obići znamenitosti i planine, popiti bosansku kafu, pojesti ćevape i, naravno, doći na festival.

Eternal Flame 2027. bit će u duhu Hellraisera. Vjerovatno smo prvi metal festival ikad koji ima tu čast, tako da posjetioce očekuje dobar horror/metal dernek.

Kada pogledate razvoj festivala i sve mogućnosti koje se otvaraju njegovim povezivanjem s drugim kreativnim industrijama, kakve ambicije imate za naredni period? Može li Eternal Flame Fest postati višednevni međunarodni događaj s još širim programom i značajnijim utjecajem na regionalnu scenu?

Eternal Flame Fest sa svakim izdanjem bilježi određeni rast i to nas ohrabruje da nastavimo dalje. Dali smo sebi „fore“ do 2030. godine da napravimo ozbiljan metal festival. Zato rastemo, ali se i ne zalijećemo s dovođenjem bendova poput Amon Amartha ili Dimmu Borgira dok ne budemo imali stabilnu bazu fanova na koju možemo računati.

Moja je vizija imati trodnevni metal festival u periodu zima/proljeće, na dva stejdža, s dovoljno sredstava da angažujemo što više mladih ljudi, kako bi sticali iskustvo, ali i zaradili sebi džeparac. Kao što sam već rekao, povezivanje s gaming svijetom otvorilo nam je neka nova vrata, pa bi bila šteta propustiti priliku da festival proširimo i na te grane.

Također, planiramo redovno organizovati i izložbe likovnih radova, a možda i mini-filmski festival – zašto da ne? Međutim, da bi se išta od toga realizovalo, potrebno je imati stabilan izvor prihoda jer više sredstava znači i kvalitetniju produkciju i program.