Prije nego što je otvoren razgovor o seksualnosti, partnerskim odnosima i emocionalnim potrebama postao dio javnog prostora, Marijan Košiček već je postavljao pitanja o kojima se dugo šutjelo. Njegovo ime ostalo je povezano s počecima moderne seksologije na prostoru Hrvatske i bivše Jugoslavije, ali njegov stvarni interes nikada nije bila samo seksualnost – nego čovjek, njegovi odnosi, potrebe, strahovi i iskustva koja ga oblikuju kroz život.
Prim. dr. Marijan Košiček (1923–2003), zagrebački neuropsihijatar, bio je pionir istraživanja spolnosti, ljubavi i bračnih odnosa na prostoru bivše Jugoslavije. Iako je u javnosti najčešće ostao zapamćen kao seksolog, njegov rad daleko je nadilazio samu temu seksualnosti. Bavio se čovjekom u cjelini – njegovim emocijama, partnerskim odnosima, porodičnim iskustvima i psihološkim obrascima koji oblikuju način na koji volimo i živimo.
Rođen je 1923. godine u Zagrebu, gdje je 1948. diplomirao na Medicinskom fakultetu. Nakon završetka studija posvetio se neuropsihijatriji, a kasnije i pitanjima mentalne higijene, međuljudskih odnosa i psihologije čovjeka. Posebno ga je zanimalo kako iskustva iz djetinjstva, porodično okruženje i društvene okolnosti utiču na razvoj ličnosti i sposobnost čovjeka da gradi bliske odnose.
Košiček je među prvim stručnjacima u Hrvatskoj koji su se sistematski bavili seksologijom – područjem koje je u to vrijeme tek tražilo svoje mjesto u medicini, psihologiji i društvu. Njegov pristup bio je drugačiji od tada uobičajenog: seksualnost nije posmatrao odvojeno od čovjekovog emocionalnog svijeta, nego kao dio šire priče o identitetu, ljubavi, samopoštovanju i odnosu prema drugima.
Za njega seksualnost nije bila samo pitanje tijela, nego i pitanje bliskosti, povjerenja, komunikacije i emocionalne zrelosti. Zato se nije bavio samo seksualnim teškoćama, nego čitavim spektrom tema koje određuju kvalitet ljudskog života – brakom, ljubavlju, spolnom jednakošću, odnosima muškarca i žene, roditeljstvom, odgojem djece i problemima odrastanja.
U svojim knjigama i stručnom radu otvarao je pitanja koja su u njegovo vrijeme često bila prešućivana – od seksualnih odnosa i homoseksualnosti do problema u partnerskim odnosima, seksualnih teškoća, roditeljstva, školskog neuspjeha i emocionalnog razvoja djece. Pri tome nije ostajao samo na opisivanju problema, nego je pokušavao razumjeti njihove psihološke uzroke i posljedice koje ostavljaju na čovjekov život.
Smatrao je da se čovjek ne može razumjeti odvojeno od njegovih životnih iskustava. Zbog toga je proučavao kako porodica, odgoj i rani odnosi oblikuju kasniju sposobnost čovjeka da voli, vjeruje i gradi odnose s drugima.
Bio je među pionirima bračnog savjetovanja u Hrvatskoj. Smatrao je da problemi između partnera nisu znak neuspjeha, nego teškoće koje se mogu razumjeti i rješavati razgovorom i stručnom pomoći. Do kraja života primao je pacijente u bračno-porodičnom savjetovalištu, ostajući neposredno povezan s ljudima i njihovim stvarnim životnim problemima.
Široka javnost upoznala ga je i kroz njegovu seksološku rubriku u časopisu „Start“, gdje je odgovarao na pitanja čitalaca o ljubavi, seksualnosti i partnerskim odnosima. U periodu kada se o mnogim od tih tema govorilo šapatom, Košiček je ponudio drugačiji pristup – stručan, otvoren i bez osuđivanja.
Njegova prva knjiga „Spol, ljubav, brak“, objavljena 1965. godine, označila je važan trenutak u popularizaciji seksologije na prostoru bivše Jugoslavije. Knjiga je doživjela četiri reprint izdanja i, prema navodima o njenoj prodaji, dostigla izuzetnu čitanost od oko 100.000 primjeraka. Time je Košiček stručne teme približio širokoj publici i otvorio prostor za razgovor o pitanjima koja su do tada uglavnom ostajala privatna.
Košiček je tom knjigom uspio spojiti stručni pristup i jezik razumljiv široj publici. Pitanja ljubavi, seksualnosti i partnerskih odnosa prestala su biti samo privatne dileme pojedinca i postala su legitimne teme javnog razgovora.
Tokom života objavio je tridesetak stručnih i popularnih knjiga, samostalno ili u saradnji, najčešće sa suprugom, psihologinjom Teom Košiček. Njihov zajednički rad bio je posvećen psihologiji ljubavi, braku, seksualnim odnosima, spolnoj jednakosti i porodičnim odnosima.
U svojim djelima istraživao je pitanja koja su bila bliska svakodnevnom životu: zbog čega se partneri udaljavaju, kako nastaju sukobi, šta ljudi očekuju od ljubavi i koliko iskustva iz vlastite porodice utiču na kasnije odnose.
U knjizi „Spol, ljubav, brak“ analizirao je povezanost seksualnosti, osjećanja i društvenih očekivanja koja oblikuju partnerski život. Za Košičeka ljubav nije bila samo romantični ideal, nego složen odnos u kojem se susreću potrebe, strahovi, želje i iskustva dvoje ljudi.
Posebnu pažnju posvetio je mladima. U knjizi „O ljubavi mladih“ govorio je o emocionalnom sazrijevanju, prvim ljubavima, odgovornosti i potrebi da mladi o važnim životnim pitanjima dobiju znanje, a ne da odrastaju kroz strah i neinformiranost.
Jedno od njegovih najvažnijih djela bila je knjiga „U okviru vlastitog spola“ iz 1986. godine, pionirska studija o homoseksualnosti u socijalističkoj Jugoslaviji. U periodu kada je ova tema bila snažno opterećena predrasudama, Košiček joj je pristupio iz ugla psihijatrije i psihologije, nastojeći je objasniti kroz naučno razumijevanje, a ne kroz osudu.
Najveću pažnju javnosti privukla je njegova knjiga „Antiroditelji“, djelo čiji je naslov izazvao brojne reakcije. Međutim, Košiček nije pisao protiv roditeljstva, nego protiv onih obrazaca ponašanja odraslih koji mogu narušiti djetetov razvoj.
U toj knjizi analizirao je roditelje koji dijete ne doživljavaju kao zasebnu ličnost, nego kao produžetak vlastitih želja, ambicija i očekivanja. Pisao je o emocionalnom zanemarivanju, pretjeranoj kontroli i načinima na koje odrasli, često nesvjesno, mogu ostaviti posljedice na djetetov osjećaj sigurnosti i vrijednosti.
Za Košičeka dijete nije bilo vlasništvo roditelja, nego osoba kojoj pripadaju poštovanje, sigurnost i pravo na vlastiti identitet. Upravo zato njegove ideje o roditeljstvu i danas ostaju važne – jer otvaraju pitanja granice između ljubavi i kontrole, brige i posjedovanja.
Bavio se i pitanjima muškarca i žene, spolne jednakosti, promjenama kroz životne faze i društvenim očekivanjima. O tim temama pisao je u knjigama „Muškarac u škripcu“, „Prikraćena žena“, „Ljubav u jeseni života“ i „Mit i seks“, istražujući odnose između biologije, kulture, emocija i ličnog iskustva.
Njegove misli često su prelazile granice stručnih krugova. Novine su citirale njegove kratke, duhovite i provokativne rečenice, među kojima je ostala zapamćena i ona: „Ljubav je u osnovi egoistična jer u drugome čovjeku tražimo sebe.“
Ta rečenica sažima njegov pogled na ljubav kao složen spoj potrebe za drugim čovjekom i istovremene potrage za razumijevanjem vlastitog bića.
Marijan Košiček umro je 12. januara 2003. godine. Za sobom je ostavio opus koji je obilježio razvoj seksologije, bračnog savjetovanja i javnog govora o odnosima na prostoru bivše Jugoslavije.
Nije bio samo stručnjak koji je rušio tabue. Bio je ljekar koji je nastojao razumjeti čovjeka u cjelini – njegova iskustva, strahove, potrebe i težnju za bliskošću.
Kroz sve njegove knjige, stručni rad i javno djelovanje provlačila se jedna duboka poruka: čovjek nije samo ono što pokazuje drugima, nego i ono što je proživio, izgubio, naučio i ponio iz svojih najvažnijih odnosa. Upravo u sposobnosti da iza problema vidi čovjeka, a ne samo simptom, ležala je najveća vrijednost rada Marijana Košičeka.
