Zulejha Kečo rođena je u Sarajevu 1997. godine. Završila je Srednju muzičku školu, Odsjek za klasični balet, i Drugu gimnaziju Sarajevo. Od 2009. aktivno sudjeluje u repertoaru Baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, gdje je od 2015. profesionalno angažovana. Do sada je ostvarila brojne uloge u baletnom, dramskom i opernom repertoaru Narodnog pozorišta Sarajevo. Od 2017. član je Balkan Dance Projecta. Peto izdanje ovog projekta koje je pred nama bilo je povod da s ovom mladom balerinom, pred kojom je još mnogo uspješnih uloga, razgovaramo o njenom životu i karijeri.

Piše: Duška Amidžić
Foto: Eugénie Sophie Berger/Zoran Lešić

Za početak, o početku. Odakle ljubav prema baletu i kako je sve krenulo?

Odmalena sam neumorno plesala po kući, tako da je ljubav prema plesu oduvijek postojala. Ljubav prema baletu desila se zapravo sasvim slučajno. Došla sam na prijemni ispit za klavirski odsjek u Osnovnu muzičku i baletsku školu „Novo Sarajevo“, dok je istovremeno bila audicija za klasični balet. Moja mama me upitala da li bih htjela pokušati, i tako sam na kraju dana bila upisana na oba odsjeka. Ljubav prema baletu razvijala se tokom mog školovanja i ona je u konačnici odredila moj životni poziv.

Balet je kombinacija talenta, dugoročnih napora i stalnih treninga. Bez obzira na talent, ne možete dobiti mjesto na sceni bez dobrog baletnog treninga. Gdje ste usavršavali tehnike modernog i klasičnog baleta?

Pored redovnog školovanja na baletskom odsjeku pri osnovnoj i srednjoj muzičkoj školi u Sarajevu bila sam dio Genesis: Dance Theatrea. Ta organizacija mi ja omogućila da tokom zimskih i ljetnih raspusta intenzivno učim od američkih plesnih predavača različite plesne stilove, pa tako i savremeni ples, jazz, step… Usavršavala sam svoje znanje na mnogim master classovima. Pohađala sam ljetnu plesnu školu u Francuskoj. Predstavljala sam BiH na plesnom odsjeku World Scholar Athlete Gamesa i na World Youth Peace Summitu u Americi. Sarađivala sam i s plesnom kompanijom Carolyn Dorfman Dance u New Yorku i potom sudjelovala u njihovoj predstavi koja je održana i u Narodnom pozorištu Sarajevo. Od 2017. godine sam članica Balkan Dance Projecta, koji mi omogućava usavršavanje u savremenom plesu.


Vi ste jedna od najmlađih članica baleta Narodnog pozorišta Sarajevo, u kojem ste profesionalno angažovani. Kako je raditi u Narodnom pozorištu?

Pozorište je za mene mjesto magije. Raditi u Narodnom pozorištu Sarajevo doista je ostvarenje sna. Naravno, posao balerine je naizgled lagan i lijep, ali suštinski veoma težak i naporan i iziskuje mnogo provedenog vremena u baletnoj sali. Sretna sam što me je ansambl baleta od početka srdačno primio i što su mi kolege uvijek spremne pomoći.

Do sada ste ostvarili brojne uloge u baletnom, dramskom i opernom repertoaru Narodnog pozorišta. Počeli ste ulogom u Pepeljugi.

Pošto sam preskočila jedan razred u osnovnoj baletskoj školi, pohađala sam jednu godinu baletni studio pri Narodnom pozorištu. Tadašnja direktorica Baleta Edina Papo prepoznala je moj talent i angažovala me u predstavi „Pepeljuga“ 2009. godine. Nakon te predstave postepeno sam dobijala sve veće zadatke u baletima Narodnog pozorišta, tako da sam igrala u čitavom baletnom repertoaru i prije nego što sam formalno završila svoje srednjoškolsko obrazovanje.

Angažovani ste i u predstavi „Ljepotica i zvijer“ Pozorišta mladih Sarajevo.

Mnogo me raduju projekti koji su posvećeni ili vezani za djecu. Zaista uživam u tim predstavama i smatram da su djeca naša najiskrenija publika. Neophodno je odgajati djecu da posjećuju pozorište, tako ga zavole i na taj način se stvara publika koja će u starijoj životnoj dobi pratiti pozorišnu scenu. Drago mi je da sam dio te predstave koja usrećuje kako mlade tako i starije gledaoce.

Život balerine poznat je kao veoma zahtjevan i rigorozan. Kako izgleda jedan dan balerine kada imate predstavu?

Predstava je zapravo krajnji rezultat našeg rada, puno više posla imamo tokom svakodnevnih višesatnih proba prije nego što dođe dan izvedbe. Naše pripreme izgledaju tako što dan ranije imamo scensku probu s orkestrom ili bez njega, zavisno od oblika predstave, gdje posljednji put probavamo predstavu u cijelosti. Na dan predstave imamo ujutro vježbe da pripremimo tijelo i radimo na našoj tehnici. Nakon vježbi imamo eventualno posljednje korekcije u slučaju da je takvo što neophodno. Slobodni smo nekoliko sati da odmorimo i potom slijede pripreme za predstavu – šminkanje, frizura i kolektivno zagrijavanje da bismo bili spremni za izlazak na scenu.


Kako biste opisali svoj plesni stil nekome ko vas nikada nije vidio na sceni?

Plesni stil balerine mijenja se u zavisnosti od koreografije i od zamisli koreografa. Svakako da postoji razlika između klasičnog i modernog baleta, i svaka predstava ima na neki način svoj poseban stil, poseban koreografski izraz. Kao plesač uvijek nastojim da ispunim zadatak koji je postavljen pred mene, što iziskuje da se moj plesni stil konstantno mijenja i nadograđuje.

Vremena se mijenjaju, mislite li da koreografi, umjetnički direktori, ljudi iza scene moraju konstantno raditi na novim idejama i kada je riječ o klasičnom baletu?

Naravno. Sve u svijetu napreduje, pa tako i klasična baletska tehnika. Dosta se istražuje i radi na proučavanju kako se što dugoročnije, uspješnije i bez povreda baviti plesom. Naravno, klasika će uvijek biti neprikosnovena, ali se uveliko uvode inovacije koje osvježavaju postojeće klasike, pa tako uočavamo različite koreografije, kostime, scenografska rješenja unutar već postojećih bijelih baleta… Također, prave se nove predstave koje objedinjuju više različitih plesnih tehnika. Mnogi književni i filmski naslovi počinju da žive i u baletnom obliku.

Voli li publika balet? Ima li ova vrsta umjetnosti zasluženo mjesto u bh. kulturi?

Želim da vjerujem da voli. Naravno, svaka predstava je drugačija i smatram da se u našem repertoaru može pronaći bar jedna predstava za svakoga. Balet nažalost nema zasluženo mjesto u bh. kulturi jer nema popularnost i afirmaciju kao druge umjetnosti, iako je veoma specifična, lijepa i teška umjetnost. Često se susrećem s tim da ljudi uopšte nisu upućeni da profesionalni balet u našoj državi postoji ili da godinama nisu posjetili neku baletnu predstavu. Vjerujem da kvalitetnim predstavama i promocijom baletne umjetnosti možemo dovesti više publike u gledalište.

Pored klasičnog baleta, bavite se i savremenim plesom. Je li za oboje potrebna ista vrsta energije i emocije, ili vas savremeni ples oslobađa u smislu vlastite kreativnosti i slobode izražavanja kroz pokret?

Interesantno je kako se klasični balet razvija i kako savremeni ples nastaje kao logičan slijed razvoja baletne umjetnosti. Klasični balet je moja prva ljubav i on je zbog svoje tehnike i čistoće osnova za sve ostale plesove. Klasični balet prate pravila koja se ne smiju kršiti i ona iziskuju posebnu vrstu discipline i lakoće pri izvođenju. Savremeni ples je, za razliku od klasičnog baleta, dosta prirodniji i slobodniji, također podstiče razvoj sopstvene kreativnosti, ali i navodi na razmišljanje o tome kako nastaje pokret i šta nas zapravo pokreće. U savremenom plesu se više pažnje posvećuje stvaranju plesa i pokreta, dok je u klasičnom baletu akcent na tehničkom usavršavanju pokreta.

Iako ste i sami veoma mladi, svoje znanje prenosite drugima. Kako je raditi s djecom?

Da, držim časove klasičnog baleta i savremenog plesa. Sretna sam što djeca i mladi rado dolaze na moje časove i što su veoma uspješni i osvajaju nagrade. Vjerujem da ću se u budućnosti još više posvetiti pedagogiji, jer stvarno volim da prenosim svoje znanje. Rad s djecom me ispunjava i ja redovno učim od njih koliko i oni od mene.


U saradnji s Eugénie Sophie Berger, fotografkinjom francusko-austrijskog porijekla, realizirali ste projekt „Sarajevo Ballerina“. Vaša saradnja se razvila nakon vašeg prvog susreta na Instagramu.

Eugenie Sophie mi se obratila putem Instagrama i ubrzo smo se upoznale i pokrenule „Sarajevo Ballerina“ projekt. Živjela je nekoliko mjeseci u Sarajevu i željela je napraviti seriju urbanih baletskih fotografija koje prikazuju svu ljepotu, historiju i raznolikost Sarajeva povezanu s gracioznom umjetnošću baleta. Zajedno smo razmišljale o lokacijama, pa smo tako radile šutinge na krovu Doma mladih, Baščaršiji, u bečkom tramvaju… Ostvarile smo divnu saradnju, tako da smo pored otežavajućih okolnosti, jer su fotografije nastale u novembru, uspjele napraviti seriju fotografija koje prikazuju Sarajevo u drugom svjetlu. Ona se ubrzo potom preselila u Beč, tako da smo spontano realizovale projekt i tamo. Prošle godine smo napravile seriju fotografija ispred Karlove crkve u Beču i planiramo da nastavimo i dalje sarađivati na „Sarajevo Ballerina“ projektu i u Sarajevu i u Beču.

Od 2017. ste članica Balkan Dance Projecta, međunarodne plesne platforme čiji je cilj razvoj i promocija savremenog plesa na području šire regije. Pred nama je peto izdanje Balkan Dance Projecta čiji cilj je povezati plesne umjetnike iz susjednih zemalja, ovaj put Bosne i Hercegovine, Slovenije, Srbije i Hrvatske.

Balkan Dance je regionalni plesni projekt koji ima za cilj promociju i umrežavanje plesača i koreografa na području Balkana. Godine 2017. položila sam audiciju i učestvovala u predstavi „Balkan Dance Project Vol. 3“. Trenutno radimo na novoj predstavi „Sjeti se uspomena“, koja je zapravo sastavljena od dvije odvojene koreografije. Prva je u potpisu slovenskog koreografa Gaja Žmavca, a druga u potpisu hrvatskog koreografa Ognjena Vučinića. Predstava je bazirana na motivima kulturne baštine i folklora. Prikazuje starinski život na selu i zajednicu kakva je prije postojala i iz koje se razvila sva naša tradicija i folklor. Veoma je interesantno kako se ta tematika oživljava u savremenom plesnom stilu, vjerujem da će se publici svidjeti koliko i nama plesačima.

Baletni plesači neprestano rade i teže ka savršenstvu. Šta bi za Vas bilo savršenstvo u ovoj profesiji?

Da, težimo ka tome iako smo svjesni da je nemoguće dosegnuti to savršenstvo. Savršenstvo se za mene očituje u tome da što duže radim ono što volim – bavim se plesom, tako da bih voljela što više vremena provoditi na sceni.

Sljedeća uloga na matičnoj sceni…

U martu me očekuju dvije predstave u Narodnom pozorištu, potom premijerno izvođenje novog izdanja Balkan Dance Projecta. Predstava „Remember the memory“ (Sjeti se uspomena) svoju premijeru će imati 27. marta u Sloveniji, potom 29. marta u Domu mladih u Sarajevu.