Razgovarala: Elma Hodžić

Pop Art Festival godinama donosi svježe izložbe, performanse i javne formate – ali i ljude koji su autentični, angažovani, talentovani. Oko PAF-a se okupljaju mladi, ali i oni koji s njima znaju raditi. Program Novi talasi, pod okriljem PAF-a, donio je priliku mladim umjetnicima iz Bosne i Hercegovine da predstave svoj rad u profesionalnom kontekstu, uz kustosku podršku i mentorstvo, a ujedno i šansu da budu prepoznati kroz nagradu Anur Hadžiomerspahić – koja promoviše angažiran, autentičan i društveno relevantan umjetnički izraz. U razgovoru sa Zlatkom Novakovićem, ispred Udruženja Pogon koje organizira PAF, dotakli smo se važnih pitanja: kako biti slobodan u nesigurnom kulturnom sistemu, šta znači izgraditi umjetnički kontinuitet, te zašto je Sarajevo i dalje beskonačan izvor inspiracije, čak i kad realnost ponekad djeluje obeshrabrujuće.

Ove godine Pop Art Festival obilježio je još jedno izdanje – šta vam je ovaj put bilo najvažnije postići i jeste li u tome uspjeli?

Deveti PAF po redu vratio se na mjesto odakle je sve krenulo u našem Udruženju Pogon. Prethodnih godina imali smo prekrasne saradnje s divnim ljudima i institucijama, uspjeli smo obići razne prostore, ali konačno smo se stigli tamo gdje i pripadamo – u Historijski muzej BiH.

Foto: Nedim Omeragić

Gledati radove mladih ljudi je najveća radost

Festival njeguje spoj savremene umjetnosti, urbane kulture i pop izraza. Kako balansirate između umjetničke ozbiljnosti i pop pristupačnosti?

Bez mnogo mudrovanja i bez sujete – angažujemo struku. Uključujemo obrazovane ljude koji vole svoj posao. A kad neko voli to što radi, mnogi vole gledati kako se to radi – šta god da je u pitanju. Analogno tome, sve je po sebi izbalansirano i pristupačno.

Program “Novi talasi” postaje sve prepoznatljiviji. Šta vas najviše raduje kada gledate radove mladih umjetnika iz BiH?

„Novi talasi“ su zapravo doveli Pop Art Festival do preokreta. Imaju ogroman potencijal koji smo mi u Udruženju Pogon prepoznali. Zbog toga nam je bilo važno da se postavka realizuje upravo u Historijskom muzeju BiH – da postane dio kulturnog naslijeđa. Gledati radove mladih ljudi koji na svojim počecima već ispisuju historiju je najveća radost.

Sarajevo je grad jakih kulturnih slojeva, ali i društvenih pukotina. Kako vi vidite ulogu festivala u tom prostoru između inspiracije i realnosti?

Imamo neku vjeru. Imamo ljude koji vjeruju u nas. Ta mala doza dobrovoljne vjere koju nosimo sa sobom – sasvim je dovoljna da prihvatimo realnost. A ako nešto ne nedostaje Sarajevu, onda je to inspiracija.

Koliko je teško zadržati nezavisnost u kuriranju i organizaciji festivala u sistemu koji često ne podržava kontinuitet kulturnih projekata?

Ono što je nama najvrijednije, sistem često doživljava kao mit. A mi, s druge strane, mitologiziramo neke sasvim druge stvari. Držimo se svog ekosistema – i unutar njega djelujemo.

Ostati bez riječi pred snagom umjetnosti

Na koji način publika reaguje na manje komercijalne, eksperimentalne sadržaje koje festival nudi? Da li se Sarajevo uči slušati i gledati drugačije?

Publika koja dolazi na izložbe poput „Novih talasa“ je informisana, svjesna publika. Oni slušaju sebe. Njima je malo dovoljno da se zabave i da ostanu – PAF. A nama je drago što je barem na jednoj takvoj izložbi u Sarajevu publika spremna gledati – drugačije.

Kakav trag želite da Pop Art Festival ostavlja – ne samo u srcima posjetilaca, već i u gradskoj kulturi, pa i u politici prema umjetnosti?

Ostati PAF znači ostati bez riječi pred snagom umjetnosti. PAF sam po sebi ostavlja trag u gradskoj kulturi. Danas, 2025. godine, više i ne znamo ko je tada vodio politiku prema umjetnosti, kad smo prije deset godina organizovali prvi PAF. Kad smo pokrenuli „Nove talase“, nismo ni željeli znati ko vodi tu politiku. Mi se sklanjamo od toga – i izbjegavamo susrete gdje nas može dočekati eventualni makijavelizam.

Nagrada Anur Hadžiomerspahić postaje iznimno važan segment festivala. Šta za Vas lično znači njegovo naslijeđe i kako birate dobitnike u duhu onoga što je Anur predstavljao? Koliko je Anurova poetika važna u kontekstu reagiranja na izazove savremenog društva?

Za mene lično, Nagrada Anur Hadžiomerspahić je najvažniji segment festivala. Njegovo naslijeđe je direktno vezano za reagovanje na izazove savremenog društva. Danas su nam, nažalost, sve moguće reakcije i intervencije prijeko potrebne. Dobitnike bira žiri koji – osim stručnosti – svakodnevno i odgovorno proživljava društvene tokove.

I konačno – da imate neograničen budžet i otvorena vrata bilo koje lokacije u svijetu, kako bi izgledalo idealno izdanje Pop Art Festivala?

PAF se ne može svesti na klasičan oblik festivala. On ima za cilj da postane osjećaj u pojedincu, ritam zajednice i trajni odjek u svijesti nakon susreta s umjetnošću. Taj osjećaj – ko želi, nosi sa sobom. I u Sarajevu, i u Ljubljani. PAF kao takav je već idealno, autonomno izdanje.