Razgovarala: Dragana Brkić-Hodak
Foto: Muna Nazak i Privatna arhiva
U Milanu je početkom aprila ove godine održano 63. izdanje Internacionalnog sajma namještaja i dizajna Milan Design Week 2025, jednog od najvećih i najpoznatijih sajmova ovog tipa u svijetu. Na njemu je izlagalo ukupno 1.900 izlagača, a bitna odlika ovog sajma je učešće najprestižnijih imena međunarodnog dizajna koja na ovoj manifestaciji predstavljaju najnovije trendove i inovacije. Nažalost, sajam je otvoren samo za dizajnere, arhitekte i ljubitelje dizajna koji prate dizajnersku scenu i izlažu, i za one koji nabavljaju namještaj za svoje klijente (kompanije koje su zastupnici i ovlašteni distributeri). Ove godine BiH su predstavljale četiri firme koje se bave proizvodnjom vrhunskog i u svijetu nagrađivanog namještaja. Sajam prate i izlaganja manjih izlagača unikatnog dizajna pokućstva. Na sajmu je učestvovala i Tatjana Kovačević-Vidović iz TAKO studija keramike i grnčarstva iz Sarajeva, sa svojom antiPlastik kolekcijom. Ova produkt dizajnerka i keramičarka je također, sredinom septembra, po drugi put bila pozvana da predstavlja BiH na Internacionalnom festivalu rukotvorina i Međunarodnom forumu keramike u dalekom Uzbekistanu.
Tatjana Kovačević-Vidović
Možete li nam nešto više reći o Vašem učešću na manifeistaciji Milan Design Week-u ove godine?
Početkom aprila ove godine, u sklopu međunarodnog projekta WORTH Partnership Project, imala sam priliku predstavljati antiPlastik kolekciju na Milan Design Week 2025 – najznačajnijem svjetskom događaju posvećenom dizajnu i inovacijama. U okviru izložbenog prostora Isola Design District, radila sam rame uz rame sa drugim evropskim dizajnerima koji su kroz svoje projekte pomicali granice održivog, savremenog i funkcionalnog dizajna.
Najpoznatiji događaj ove manifestacije, Salone del Mobile, ove godine okupio je gotovo 1.900 izlagača, najvećih imena dizajnerske industrije – ali i niz nezavisnih izlagača i studija poput mene, koji kroz autentičan pristup unose svježinu u globalnu dizajnersku scenu. Dodatno bogatstvo Milan Design Weeka čine i brojni prostori širom Milana namijenjeni manjim, originalnim i eksperimentalnim dizajnerskim praksama.
U tom međunarodnom kontekstu, Bosnu i Hercegovinu sam predstavljala kroz ručno rađenu keramičku liniju antiPlastik, nastalu kao odgovor na savremene izazove ekološke održivosti. Bila je to prilika da se pokaže kako i mala, nezavisna studija iz BiH mogu biti dio globalne platforme inovacija.
Foto: Muna Nazak
Kakvi su Vaši utisci o Milano Design Week-u 2025? Šta vas je najviše dojmilo: obim izloženog, kvalitet izrade, inovativne ideje, sama atmosfera sajma?
Milano Design Week 2025 je iskustvo koje mijenja perspektivu. Najviše me dojmio obim i raznovrsnost izloženog sadržaja – od vrhunskog industrijskog dizajna, preko eksperimentalnih prototipova, do ručno rađenih umjetničkih objekata. Kvalitet materijala i pristup detaljima je izuzetan, ali ono što me najviše inspirisalo jeste hrabrost u idejama i način na koji je svaka izložba bila dio šire atmosfere – spoj arhitekture, dizajna, tehnologije i kulture. Posebno je impresivno vidjeti kako se inovacije u održivosti sve više smatraju standardom, a ne izuzetkom.
Kako je sazrijevala ideja za antiPlastik kolekciju i na kakve ste sve izazove naišli prilikom njenog stvaranja?
antiPlastik je nastao kao kritički, ali i poetičan odgovor na masovnu upotrebu plastike i odsustvo svijesti o njenom životnom ciklusu. Ideja nije bila „zamijeniti plastiku“ – već je keramičkim predmetima sličnog oblika (poput jednokratne plastične čaše) podsjetiti korisnika na njegov izbor svaki put kada posegne za predmetom.
Najveći izazov bio je tehnički: kako kreirati dizajn koji nije samo estetski, već i funkcionalan, izdržljiv, pristupačan i spreman za serijsku izradu u malim količinama. Uz to, balansirati ručni rad, ekološku vrijednost, trajnost i troškove proizvodnje nije jednostavno. No, upravo je to bila najveća škola – kako spojiti dizajnersku ideju i stvarnu primjenu.
Da li ste zadovoljni svojim izlaganjem sa Antiplastik kolekcijom, koja je s obzirom na ekološke prilike u svijetu- ogromnu količinu ambalaže i plastike koja se proizvede, posljedice globalnog zatopljavanja, izuzetno aktuelna. Kakve je dojmove ova kolekcija ostavila na posjetioce? Da li ste uspjeli ostvariti određene kontakte i zaključiti buduću saradnju?
Odnos publike prema antiPlastik kolekciji bio je izuzetno pozitivan – naročito zbog ideje koja stoji iza dizajna. Ono što je ljudima bilo zanimljivo jeste način na koji se forma, poruka i materijal spajaju u jedan predmet koji postaje „podsjetnik na izbor“. Dobila sam konkretne upite zasaradnju sa prodajnim galerijama i brendovima, kao i interesovanje za moguća partnerstva u EU.
Da li smatrate da BiH ima šta da ponudi još, kroz izlaganje unikatnog dizajna na ovoj manifestaciji, kako i koliko država treba da stane iza mladih dizajnera kao finansijska podrška? Kakve su mogućnosti da se naš unikatni dizajn prodaje u svijetu? Koliko pratimo trendove i koliko smo aktuelni?
Apsolutno – i to ne samo u segmentu namještaja. BiH ima veliki potencijal u oblasti malog serijskog i ručno rađenog dizajna, kao i u kombinaciji tradicionalnih tehnika sa savremenim pristupom. Ali, potrebna je sistematska i strateška podrška: od finansiranja učešća na ovakvim događajima, do stvaranja platformi za prezentaciju u inostranstvu. Bez institucionalne podrške i kontinuiteta, sve se i dalje svodi na individualni entuzijazam.
Trenutno niste član, ali kako ocijenjujete rad matičnog uduženja ULUPUBiH, da li ima prostora za neke nove ideje, realizacije, promjene?
Iako trenutno nisam član, smatram da bi udruženja poput ULUPUBiH mogla imati važniju ulogu u umrežavanju, vidljivosti i podršci dizajnerima, naročito mladima. Potreban je novi pristup – aktivno povezivanje sa arhitektima/dizajnerima, kompanijama, fondovima, a ne samo organizovanje izložbi. To može i treba biti platforma za razvoj, ne samo za predstavljanje gotovih radova.
Sarajevo, uopšte Bosna i Hercegovina nema muzej primjenjenih umjetnosti i dizajna, barem ne u onom institucionalnom, stručnom, pravnom i fizičkom obliku. Koliko bi postojanje takve institucije i stručna kritika u oblasti dizajna promijenila situaciju ?
Nedostatak fizičkog muzeja primijenjene umjetnosti i dizajna u BiH je ogroman gubitak. Takva institucija ne bi služila samo izložbama, već i edukaciji, istraživanju, arhiviranju i podršci struke. Posebno jer se dizajn ne razvija bez kritičkog okvira, teorije i referentne tačke. Kada nemamo prostor koji nas artikuliše, teško je očekivati da će nas i drugi prepoznati.
Kako izgleda Milano tokom trajanja ove manifestacije? Da li grad nudi i bogatiji kulturni i umjetnički sadržaj, mimo onog svakodnevnog?
Milano tokom Design Weeka postaje grad u stanju potpunog kreativnog uzbuđenja. Sve – od metro stanica do istorijskih palača, od galerija do ulica – pretvara se u pozornicu. Ne postoji dio grada koji u tim danima ne živi dizajn, umjetnost i inovaciju.
Pored službenog sajma u Fiera Milano kao centralnog događaja, cijeli grad postaje mreža različitih dizajnerskih zona, gdje se istovremeno odvijaju stotine nezavisnih izložbi, performansa, instalacija i predstava. Ulice Brere, Tortone, Lambrate, Isola i Porta Venezia pretvaraju se u centar eksperimentalne umjetnosti i okupljanja dizajnera iz cijelog svijeta. Tu se pored izložbi organizuju i paneli, radionice, kokteli, pop-up instalacije, večernja druženja i neformalna okupljanja – pa je teško reći gdje se završava “posao”, a počinje atmosfera festivala.
Sve postaje dio zajedničke energije – kreativnost se vidi u izlozima, čuje u razgovorima, osjeti u atmosferi grada.
Po drugi put učestvujete na Internacionalnom festivalu rukotvorina u Uzbekistanu gdje je izlagalo 300 umjetnika iz preko 70 zemalja svijeta, i na Međunarodnom forumu keramike na kojem su učešće uzeli brojni predstavnici organizacija, stručnjaci iz oblasti nauke i kulture, uzbekistanski umjetnici i autori. Kakva je startegija Uzbekistana kao države i koliko napora i ideja odgovorni ljudi ulažu u svjetsku promociju i dalju afirmaciju svojih tradicionalnih umjetnina i zanata na međunarodnom nivou? Možete li nam dočarati djelić atmosfere sa ove manifestacije?
Imala sam priliku i čast da po drugi put učestvujem na Internacionalnom festivalu rukotvorina i keramike u Rištanu, u Uzbekistanu, predstavljajući Bosnu i Hercegovinu. Zajedno sa predstavnicima ostalih zemalja svijeta, našla sam se u ulozi ambasadora kulture i tradicije, u središtu pažnje jednog od najvećih događaja posvećenih rukotvorinama u Centralnoj Aziji. Boravak u Uzbekistanu bio je za mene više od putovanja – to je susret sa državom u kojoj ono što je ručno i tradicionalno nije usputna pojava, nego dio nacionalnog identiteta.
U Rištanu, gdje se održava Internacionalni festival rukotvorina i Međunarodni forum keramike, keramika nije samo predmet prodaje – ona je dio kolektivnog pamćenja, svakodnevice, porodičnog naslijeđa i državne strategije. Sve – od obrazovanja, turizma, do javne diplomatije – povezano je sa predstavljanjem njihove autentične umjetničke tradicije.
Dok Bosna i Hercegovina još uvijek nema sistemsku podršku ni za očuvanje ni za edukaciju u oblasti zanata i dizajna, Uzbekistan kreira infrastrukturu da svoje umijeće pretvori u ekonomski, kulturni i turistički kapital. Oni shvataju da identitet nije samo ukras, nego resurs.
Mi imamo naslijeđe vrijedno pažnje, ali moramo stvoriti sistem u kojem to naslijeđe postaje snaga, a ne nostalgija.
Foto: Muna Nazak
