Nelisa Baždar: Umjetnost nije samo estetski izraz, već poziv definiran dubokom duhovnošću, angažmanom i inovativnošću

Razgovarala: Elma Hodžić

Nelisa Baždar je svestrana umjetnica koja svoj izraz gradi na spoju crteža, grafike, slikarstva i tekstilnog dizajna, a svoj rad koristi kao sredstvo za promišljanje, dijalog i promjenu. Od nosive umjetnosti do ekološki angažiranih projekata i oslikavanja vjerskih objekata – njen put obilježen je autentičnošću i dubokim promišljanjem uloge umjetnosti u društvu. U ovom razgovoru istražujemo kako umjetnost postaje alat za lično izražavanje, društvenu angažovanost i podizanje ekološke svijesti. Nelisa govori o svom putu kroz različite medije – od crteža i grafike do nosive umjetnosti i multimedijalnih projekata. Kroz sve te prakse njen rad ostaje dosljedan jednoj ideji: umjetnost ima svrhu tek kada izlazi izvan granica ateljea i komunicira sa stvarnim svijetom.

Vaš umjetnički put obuhvata širok spektar aktivnosti – od grafike i slikarstva do dizajna nosive umjetnosti. Kako biste opisali svoj umjetnički identitet?

Umjetnost za mene nije samo estetski izraz, već poziv definiran dubokom duhovnošću, snažnim društvenim angažmanom i inovativnim pristupom. U svom radu, težim povezivanju unutarnjeg svijeta s vanjskom stvarnošću kroz koji naglašavam važnost brige za prirodu i povratka izvoru. Vjerujem da je to ključno za samootkrivanje i postizanje unutarnjeg mira. Istovremeno, svoje radove koristim kao platformu za dijalog, ukazujući na nedostatke na kojima trebamo poraditi, bilo da su oni individualni ili društveni, te potičući na promišljanje i akciju. Za mene, umjetnost ima jasnu svrhu i uvijek joj nastojim dati primijenjenu vrijednost u društvu. Iako sam diplomirala grafiku, moj je umjetnički izraz izuzetno svestran. Volim eksperimentirati s različitim tehnikama, od slikarstva do multimedijalnih projekata. No, crtež je pored svih ostalih tehnika u mom radu konstantan i primaran zbog svoje iskrenosti; on je poput korijena iz kojih sve proizlazi, omogućavajući mi da izrazim prvobitni, impulsivni momenat. U konačnici, moj umjetnički identitet leži u toj kombinaciji duhovnosti, angažmana i inovativnosti, s ciljem da inspiriram i potaknem pozitivne promjene.

Brend Sito&Resheto predstavlja spoj umjetnosti i mode. Šta vas je inspirisalo da krenete u pravcu “nosive umjetnosti” i na koji način birate radove koje printate na tekstil?

Brend Sito&Resheto  – Wearable Art nastao je iz lične želje da moja umjetnost postane dostupnija i upotrebljivija široj publici i da joj dam svrhu izvan galerijskih prostora. Ideja o “nosivoj umjetnosti” rodila se još u studentskim danima, kada sam tražila način da prevaziđem granice klasičnog pristupa, posebno sito štampe, koja je zahtijevala velika ulaganja i mnogo prostora. Željela sam da sav moj trud i vrijeme budu vidljivi široj publici. Otkrivanje novih tehnologija, poput sublimacijske štampe, bio je ključan trenutak. To mi je omogućilo da svoje crteže, slike i grafike prenesem na tekstil u izvornom obliku. Sama sam preuzela sve korake, od dizajniranja i krojenja do šivenja, modelinga… što je bio proces pun izazova i učenja. Iako je to bio izuzetno kreativan period, shvatila sam da modni dizajn nije put kojim želim ići i čemu želim posvetiti veći dio svog života. Zbog toga sam brend stavila na čekanje i vratila se svom primarnom pozivu, gdje moj umjetnički identitet pronalazi svoj najautentičniji izraz.

Učestvovali ste na brojnim međunarodnim projektima i kolonijama. Kako su ta iskustva oblikovala vaš umjetnički izraz i pristup radu?

Tokom sudjelovanje na brojnim međunarodnim projektima i simpozijima, otkrila sam da je za moj umjetnički rast neophodno povremeno izaći iz balkanskog konteksta. Ta su mi iskustva pomogla u definiranju i obogaćivanju vlastitog izraza. Iako je naša umjetnost neprocjenjiva, ona je jedinstvena i prožeta bogatim, ali i složenim iskustvima ratova, poslijeratnih stanja i različitih kultura. Međutim, primijetila sam da su tadašnji akademski pristupi često poticali sličan, ustaljeniji ton i paletu boja. Nazvala sam to “SMB tonom” ili stanjem uma, zbog čega su se radovi doimali previše sličnima i podsvjesno zaglavili u složenosti sudara utopijskih ideala i distopijske stvarnosti. Željela sam istražiti drugačiju vrstu složenosti, jer smatram da je povremeni izlazak iz poznatog okvira ključan za razvoj. Susret s drugim kulturama i umjetnicima omogućuje mi da doživim drugačije pristupe, što ne ugrožava moju autentičnost, već smatram da je dodatno obogaćuje. Direktna interakcija i rad s ljudima iz različitih podneblja pruža jedinstven uvid u nova iskustva, što je neuporedivo s virtualnim susretima.

Kao članica brojnih umjetničkih i interkulturalnih udruženja, koliko vam je važna zajednica u kreativnom procesu i koliko te mreže podrške doprinose razvoju umjetnika?

Zajednica je za mene ključna komponenta umjetničkog stvaralaštva, jer se proces stvaranja, iako intiman i individualan, ne može u potpunosti odvojiti od društvene interakcije. Vjerujem da su samoća u ateljeu i aktivno sudjelovanje u zajednici dvije strane istog puta, a njihova kombinacija presudna je za osobni i profesionalni rast. Kao umjetnica, razvijam se kroz oba pristupa. Dok mi individualni rad omogućuje duboku introspekciju i autentično izražavanje, sudjelovanje u zajednici pruža neprocjenjivu priliku za razmjenu ideja i stjecanje novih perspektiva. Biti dio umjetničkih udruženja, od lokalnih do međunarodnih, za mene nije samo formalnost. To je platforma za umrežavanje i pronalaženje novih suradnji. No, smatram da je ključno biti aktivan član, a ne pasivan promatrač. Biram udruženja u kojima mogu dati svoj doprinos i raditi na konkretnim projektima, jer samo tako zajednica postaje pokretačka snaga, a ne samo okupljalište.

Radili ste i kao nastavnica likovne umjetnosti u osnovnim školama, uključujući i Centar za slijepu i slabovidu djecu i omladinu. Kako je to iskustvo uticalo na vaš odnos prema umjetnosti i edukaciji?

Radno iskustvo u Centru za slijepu i slabovidu djecu i omladinu, gdje sam predavala likovnu umjetnost, duboko je utjecalo na mene, posebno razvijajući moje strpljenje. Bio je to velik izazov – predavati vizualne sadržaje djeci koja su uskraćena za čulo vida, bilo od rođenja ili stečenim putem. Svako dijete  zahtjevalo je individualan pristup, prilagođen njegovim mogućnostima. Međutim, najviše me inspirirala njihova spremnost da si međusobno pomažu, iako je i njima samima bila potrebna pomoć. S tolikom količinom empatije i entuzijazma nisam se susrela predavajući u drugim školama, gdje djeca nisu imala takve poteškoće. Naučili su me da su snaga volje i vjera moćniji od bilo kakve fizičke prepreke. To nas pokreće da idemo naprijed, pomaže nam da pronađemo rješenja i ostvarimo ciljeve, dokazujući da se s iskrenom željom mogu prevazići i najveće prepreke. Zajedno smo razbijali predrasude o likovnoj kulturi, dokazujući da je jednako važna kao i drugi predmeti, samo je trebalo pronaći adekvatan pristup. Vrata mog kabineta uvijek su bila otvorena; ako smo radili na zanimljivom projektu, nastavljali bismo i tijekom odmora. U galerijama sam im dopuštala da dotiču skulpture, jer je to bio njihov način da “vide” i osjete svijet. Naučili su me da je uz adekvatnu podršku i ljubav moguće pomaknuti osobne granice. Zahvalna sam im na tom zajedničkom rastu, učenju i ljubavi. Nadam se da sam bar malo unijela boje u njihovim životima jer su oni moje učinili intenzivnijim.

Ostvareni cilj sam po sebi dođe kao nagrada

Kao umjetnica koja se zanima za ekologiju, na koji način pokušavate povezati umjetnost i ekološku svijest – bilo kroz poruke vaših radova, izbor materijala ili edukativne projekte?

Tematski, moji radovi su prožeti ekološkim temama a često i u samom izboru materijala. Posebno me privlači i stvara dodatni izazov rad s neupotrebljivim solarnim panelima, koje pretvaram u platno za svoje slike. Korištenjem recikliranih materijala, ne samo da dajem novi život nečemu što bi inače postalo otpad, već šaljem jasnu poruku o kružnoj ekonomiji i važnosti održivosti. Osim solarnih panela, često eksperimentiram i s drugim recikliranim elementima, utjelovljujući ideju da se ljepota može pronaći i u odbačenom. Motiv drveta je često centralni i neiscrpan dio mog izraza. Drvo za mene simbolizira život, otpornost prirode, povezanost svega živog i mudrost. Kroz njega istražujem cikluse života, utjecaj čovjeka na okoliš i neophodnost obnove naše veze s prirodom. Za mene je spoj umjetnosti i ekologije prirodan put, jer obje te discipline teže harmoniji, balansu i stvaranju ljepše budućnosti.

Vaš rad uključuje i oslikavanje vjerskih objekata u saradnji s Nakši Artom. Kako pristupate tako specifičnom i tradicionalno osjetljivom umjetničkom izrazu?

Suradnja u oslikavanju vjerskih objekata u saradnji s Nakši Artom iziskuje poseban i specifičan pristup, utemeljen na poštovanju bogate kulturne i vjerske baštine. Pristup ovom radu temelji se na strogim pravilima islamske umjetnosti, što uključuje izbjegavanje figuralne umjetnosti i posvećenost geometrijskim, kaligrafskim i floralnim motivima. Unutar tih okvira, često repetativnog pristupa, pronalazim duhovnu smirenost i veliko poštovanje ka duboko ukorijenjenom tradicionalnom i promišljenom načinu rada, koji ujedno zahtjeva preciznost i umjetničku slobodu u datim okvirima.

Rad s Nakši Artom je kolaborativan proces, gdje timski rad i omogućuje spajanje različitih vještina i perspektiva, što rezultira jedinstvenim djelima koja su istovremeno tradicionalna i inovativna. Same pripreme prije početka oslikavanja su veoma zahtjevne i pored dodatnih izazova, iziskuju i mnog vremena. Dok sam proces oslikavanja zahtjeva izuzetnu posvećenost, preciznost i harmoniju koji skupa stvaraju osjećaj unutarnjeg mira. Za mene je to spoj umjetničke kreativnosti i duhovne posvećenosti, gdje se unutar strogo definiranih pravila pronalazi prostor za duboku osobnu refleksiju.

Šta trenutno pripremate i kakvi su vam planovi za budućnost?

Nisam neko ko praktikuje da verbalizuje planove unaprijed. Ono što je sigurno kod mene jeste da postoji fokus i određeni ciljevi. Radim i trudim se da idem ka tome koliko mi mogućnosti dozvoljavaju. Svjesna sam da živimo u svijetu gdje je javna promocija bitna, i gdje ako nije objavljeno na društvenim mrežama i u medijima, kao da se nije ni desilo. Ja sam neko ko dok proces rada traje, uživam i djelujem u toku aktivnosti, kada je nešto završeno, tek onda sam spremna podjeliti. Promovisanje u toku procesa i pretjerano pričanje unaprijed o tome, smatram kao dodatne, nepotrebne ometače, koje mogu da izbjegnem. I da, još uvijek uspijevam ljubomorno da čuvam i njegujem te procese koji su po mom mišljenju lijepši od ostvarenja samog cilja. Ostvareni cilj sam po sebi dođe kao nagrada.

Kada pogledate unazad na svoj dosadašnji put, postoji li neki savjet koji biste dali mlađoj sebi ili nekome ko tek započinje svoj kreativni put?

Univerzalna načela koja se, uglavnom, mogu primijeniti na gotovo svako zanimanje. No, izdvojila bih jedno koje je možda najvažnije zbog stanja u kojem danas živimo, a to je; neprestano traganje za znanjem. Trebamo nastojati izbjeći zamku pukog prikupljanja informacija, koja nam stvara privid da o nečemu imamo znanje. Pravi rast dolazi iz čitanja i učenja, koje vodi do dubljeg razumijevanja, a ne samo do površnog poznavanja činjenica.