Razgovarala: Elma Hodžić
Rijetki su oni koji uspiju pronaći autentičan balans između profesionalnog uspjeha i ličnog izraza. Moja sagovornica, Mirsada Kadribašić, je upravo takva osoba – umjetnica čiji akvareli donose slobodu, ali i menadžerica i marketinška stručnjakinja s impresivnom karijerom. Njeni radovi nisu samo estetski doživljaj, već i poziv na razmišljanje, povezivanje i empatiju. Kroz teme poput slobode, osnaživanja i ljepote, ona ne stvara prozore u zaleđeni svijet, već i snažne poveznice – između osjećaja i poruke, između ličnog i društveno važnog. U ovom razgovoru Mirsada otkriva šta je to privlačno u akvarelu kao tehnici, kako putovanja i planine oblikuju njen izraz – ali i koliko je važno ostati povezan sa sobom u svijetu koji nas često odvaja od vlastitog bića. Njena priča je podsjetnik da kreativnost nije luksuz, već potreba – i prostor u kojem svi možemo pronaći vlastitu slobodu.
Akvarel je poznat kao jedna od najzahtjevnijih slikarskih tehnika. Šta Vas je privuklo baš toj formi, a ne nekoj „pouzdanijoj“ i predvidljivijoj? Odakle potiče Vaša ljubav prema umjetnosti?
Slikanje je za mene dugo bilo tiha potreba, a prije desetak godina ta potreba je postala jasna i ozbiljna. Počela sam se intenzivno baviti akvarelom – tehnikom koja me odmah privukla jer je zahtjevna, neuhvatljiva i iskrena. Ne možeš je „izračunati“, moraš joj vjerovati i prepustiti se. Naučila me onome što u poslu rijetko imamo priliku vježbati – strpljenju, spontanosti i prihvatanju da stvari ne moraju uvijek ispasti tačno onako kako smo zamislili.
Akvarel je postao moj prostor slobode. Moj balans. I dalje sam posvećena poslu, ali upravo zahvaljujući slikanju, mogu u oba svijeta funkcionisati punije i autentičnije.
Vaše slike su kao razglednice iz mjesta koje posjećujete. Koliko putovanja i planinarenje oblikuju Vaš umjetnički izraz?
Putovanja imaju ogroman uticaj na moj umjetnički izraz – ne samo zbog pejzaža, već zbog atmosfere gradova, muzeja, galerija, arhitekture i susreta s ljudima. Svaki grad ima svoju boju, svoj ritam i svjetlost, i sve to se nesvjesno preseli na papir. Volim lutati starim ulicama, upijati detalje fasada, sjenke u prolazima, mirise tržnica… Muzeji i galerije su mjesta gdje se ne puni samo oko, nego i duša – svaki susret s nečijim djelom je nova iskra. Inspiracija često dolazi iz malih stvari poput razgovora s lokalnim umjetnicima, načina na koji sunce obasja krovove nekog starog grada.
Putovanja i planinarenje su mi izvor ne samo inspiracije, nego i tišine. Kada hodate satima po planini ili promatrate svjetlost kako se mijenja nad nekom dolinom, shvatite koliko je priroda najbolji učitelj kompozicije, boje i ravnoteže. Svaka slika koju napravim zapravo je doživljaj – emocija iz nekog mjesta koja mi se urezala u pamćenje.
Akvarel ne trpi žurbu, popravke, ni kontrolu. Kako uspostavljate ravnotežu između tehnike i slobode izraza?
To je stalni ples između puštanja i usmjeravanja. Akvarel me naučio da ne mogu sve imati pod kontrolom – ni na papiru, ni u životu. Moraš se pomiriti s tim da stvari neće uvijek ispasti onako kako ste zamislili. I upravo su najbolje slike upravo one koje su nastale kad sam se najmanje trudila da ih kontrolišem. A to je lekcija koja se vrlo lako prenosi i na svakodnevicu.
Vaše slike često donose scene iz svakodnevnog života. Šta Vas više privlači: intimni trenuci običnih ljudi ili pejzaži koji oduzimaju dah?
Oboje me inspiriše – ali u različitim trenucima. Pejzaži mi pomažu da se povežem s nečim većim od sebe, da osjetim mir. Intimni trenuci, s druge strane, pričaju priče o ljudima, emocijama, o bliskosti. Možda je ključ upravo u ravnoteži – kao i u životu.
U vremenu kada su mnogi zaokupljeni digitalnim, Vi birate vodu i papir. Šta mislite, zbog čega i dalje postoji snažna potreba za ručno rađenom, iskrenom umjetnošću?
Zato što smo, prije svega, bića dodira. Ruke su čest motiv mojih slika – ne slučajno. One simbolizuju stvaranje, vezu sa svijetom, s drugima, ali i sa sobom. Taj motiv potekao je iz moje vlastite potrebe da stvaram rukama, da osjetim teksturu papira, težinu kista, kap vode koja se razlije. Ujedno, to je i svojevrsna zahvalnost mojim roditeljima, djedovima i majkama, koji su mi genetikom, ali i primjerom, prenijeli ljubav prema svemu što se radi rukama – bilo da je riječ o zanatu, vrtu, kuhinji ili umjetnosti.
Kreativnost je za mene izvor ženske energije, iscjeljenja i zdravlja. Istraživanja pokazuju da umjetničko izražavanje – bilo da je to slikanje, crtanje ili pravljenje ukrasa – direktno doprinosi smanjenju stresa, jačanju samopouzdanja i očuvanju mentalnog zdravlja. I ne samo to, već 45 minuta stvaranja rukama značajno smanjuje nivo hormona stresa i donosi osjećaj unutrašnjeg mira i zadovoljstva.
Zato mislim da nas ručno rađena umjetnost podsjeća na ono iskonsko u nama – na sporost, prisutnost, toplinu i istinu. U vremenu koje nas digitalno prebrzo „troši“, takav povratak rukama i stvaranju postaje skoro terapeutski čin.
Ručno rađena umjetnost nosi trag čovjeka, nesavršenosti, emocije – to je ono što je čini živom. Mislim da nas podsjeća da nismo mašine, već bića koja osjećaju.
Ima li neka boja ili kombinacija boja kojoj se stalno vraćate – Vaša ”lična paleta”?
Plava. Sve nijanse plave. To je boja kojoj se uvijek vraćam – svijetla, nježna, duboka, tamna, zagasita… Plava za mene nosi tišinu, prostor, slobodu i sjećanje. U njoj ima i neba i vode, i misli i emocije. Možda zato jer je istovremeno smirujuća i beskrajna. Ona je moj unutrašnji pejzaž, i zato se gotovo uvijek provuče kroz moje radove, čak i kada nije dominantna, kada je samo sjena.
Vaša kreativnost je očigledna u umjetnosti, ali i u poslovnom svijetu. Mnogi ne znaju da iza Vaše umjetničke strane stoji i snažna profesionalna karijera u marketingu. Koliko Vam iskustvo u umjetnosti pomaže u donošenju odluka u marketingu i biznisu?
Sjajno pitanje – zapravo sam bila veoma, veoma sretna kada sam ga pročitala.
Istina je da sam se slikanju intenzivno posvetila u posljednjih deset godina, dok karijeru u biznisu gradim mnogo duže. Ali ne bih birala između jednog i drugog – naprotiv, danas osjećam da se te dvije strane mene međusobno jačaju. Od kada slikam, više volim svoj posao, produktivnija sam, kreativnija i efikasnija.
Iskustvo u umjetnosti i marketingu dalo mi je jedinstvenu perspektivu: kako da stvaram poruke koje zaista dopiru do ljudi. Vjerujem da uspješne marketinške kampanje i dojmljiva umjetnost imaju mnogo toga zajedničkog – duboko razumijevanje emocija, empatije i sposobnosti povezivanja s publikom na smislenoj razini.
Šta Vas najviše motiviše u poslu – i kako održavate svoju strast živom kroz svakodnevne obaveze? Koji su Vaši mali rituali ili navike koje Vam pomažu da ostanete inspirisani i fokusirani?
Motivaciju pronalazim u ljudima. Volim kada rad ima smisao, kada izazove neku reakciju. Strast održavam tako što redovno pravim pauze – ne od posla, nego za sebe. Jutarnja kafica na balkonu, kratko crtanje, zapisivanje ideja – to su moji mali rituali koji mi pomažu da ostanem svježa.
Vaši radovi često nose snažne poruke i društvenu angažiranost – na koji način kroz umjetnost povezujete lične vrijednosti, teme poput slobode i osnaživanja, te humanitarni angažman?
Umjetnost za mene nikada nije samo estetika – važno mi je da svaki rad, i cijela izložba, imaju poruku. Da inspirišu, potaknu ljude na razmišljanje, povezivanje, osjećanje. Često kroz svoje radove i javne nastupe govorim o temama slobode, uspjeha i balansa, jer vjerujem da su to univerzalni pojmovi, a opet ih svako od nas doživljava na svoj način. Moja posljednja izložba nosila je naziv ”Šta je tebi sloboda?” i upravo to pitanje bilo je okidač za introspektivna i emotivna djela. Sloboda nas sve dotiče – ali nije ista za svakoga. Kroz te radove željela sam istražiti kako slobodu definišemo, osjećamo i živimo, ali i potaknuti promišljanje, razumijevanje i empatiju prema različitim životnim iskustvima. Posebno mi je važno što je ova izložba imala i humanitarni karakter – održana je u sklopu manifestacije Dani žene pod pokroviteljstvom Ladies In, a sav prihod od prodaje djela doniran je za stipendiranje djece kojoj je podrška najpotrebnija (u saradnji s Udruženjem Obrazovanje gradi BiH – Jovan Divjak). Vjerujem da sloboda nije samo u onome što postižemo za sebe, već i u sposobnosti da svojim djelima mijenjamo živote drugih – i to mi je istinska motivacija.
Kao žena u dinamičnoj industriji, suočavala sam se s brojnim izazovima – od dokazivanja do prilagođavanja brzim promjenama. Moja karijera je počela u oblasti nabave i category managementa, gdje sam stekla čvrst temelj razumijevanja tržišta i ponašanja potrošača. Prijelaz u komunikacije i marketing bio je izazov, ali i ogroman prostor za rast. Vjerujem u stalno učenje, u otvorenost prema novom i u građenje mostova između različitih svjetova. Nedavna nagrada Marketing Superstar 2024 bila je veliko priznanje upravo za tu sposobnost da balansiram kreativno i poslovno. Strastveno podržavam osnaživanje žena – i u umjetnosti, i u karijeri. Nedavno sam na poziv woman.com održala art radionicu s ciljem da prenesem poruku da prava sloboda počinje upravo u nama, i da se nastavlja onda kada pomažemo drugima da ostvare svoje snove.
Woman.Comm art radionica
