Foto: Vanja Lisac
Nakon završene srednje medicinske škole, Josipa Anđelić upisuje Fakultet sporta i tjelesnog odgoja na Univerzitetu u Sarajevu, a potom odlazi u Njemačku gdje stiče bogato iskustvo u trenažnom procesu i rehabilitaciji. Po povratku u Sarajevo, nastavlja svoj rad u sportskom i rehabilitacionom treningu. U međuvremenu, pohađa razne edukacije koje se tiču sportske rehabilitacije i trenažnog procesa, te 2022. godine magistrira na Fakultetu sporta na Univerzitetu u Sarajevu. Nakon toga, pohađa edukaciju po McKenzi konceptu i stiče međunarodni certifikat McKenzie koncepta koji se bavi prvenstveno bolnim leđima. Svoj rad obavlja u Body Balance studiju koji se bavi rehabilitacionim treningom i sportskom rekreacijom.
Otkad datira tvoje interesovanje za fitness? Šta te je navelo da izabereš profesiju personalnog trenera?
Još kao djevojčica bila sam oduševljena vježbanjem. Moji prvi sportski koraci su bili u gimnastičkom klubu. Od tada nisam prestala trenirati. Zbog moje ljubavi prema sportu upisala sam Fakultet sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu ali sam na četvrtoj godini studija shvatila da ne želim raditi u prosvjeti već u sportskom treningu i rehabilitaciji. Fascinirana sam bila koliko se mnogo može postići jednostavnim vježbama i disciplinom. Volim raditi s ljudima, proširivati svijest o važnosti vježbanja i edukovati ih da vježbaju na ispravan način.
Zašto je ljudima potreban personalni trener, u čemu je prednost u odnosu na klasični samostalni odlazak u teretanu?
Većina ljudi koji počinju vježbati u teretani nemaju neko osnovno predznanje o treningu, načinu izvođenja vježbi, prehrani i slično. Zbog toga bih svakako preporučila svima koji tek kreću sa vježbanjem u fitness centru da počnu prvo s personalnim trenerom jer će uz trenera naučiti osnovne principe i načela sportskog treninga, naučit će pravilno izvoditi vježbe i usvojit će odgovarajući ritam vježbanja. To će im omogućiti brže rezultate i progres, te spriječiti povrede koje se često dešavaju kada se vježbe ne izvode pravilno. Još bih da napomenem i vrlo bitnu stvar, kod ljudi koji imaju bilo kakvih problema, kao što su povrede lokomotornog sustava, bolna leđa, operacije koljena, kuka, skočnog zgloba, ramena i slično, da obavezno počnu svoje prve treninge sa stručnim trenerom jer će pod stručnim vodstvom postići željeni rezultat, spriječiti regresiju i pogoršanje inicijalnog stanja, te osposobiti svoje tijelo za bilo koji drugi rekreativni sport. Kada se usvoje osnovna načela i principi treninga, svakako bih svima preporučila da se odvaže i krenu samostalno vježbati ili možda da se priključe grupnom treningu. Bitno je pronaći oblik treninga koji individualno godi svakom pojedincu. Ipak je bitno da ljudi dok vježbaju osjećaju užitak jer će se tada uvijek rado vraćati treningu.
Reci nam nešto više o McKenzi konceptu?
McKenzie koncept obuhvata manuelnu dijagnostiku i terapiju kao dio pristupa liječenju bolova u leđima. Osnovna ideja ovog koncepta je da se kroz određene vježbe i tehnike ljudi obuče da sami kontrolišu i ublažavaju svoje bolove. Glavne karakteristike McKenzie koncepta obuhvataju: procjenu pokreta kičme, manualno testiranje i mobilizaciju, specifične tehnike mobilizacije, te edukaciju i samopomoć. McKenzie koncept je postao popularan među fizioterapeutima i klijentima zbog svoje jednostavnosti i efikasnosti u tretiranju bolova u leđima. Međutim, važno je napomenuti da ovaj koncept nije nužno odgovarajući za sve tipove bolova u leđima i da se prije primjene treba konsultovati sa stručnjakom.
Koja je najčešća greška koju većina ljudi pravi kada sebi postavlja program vježbanja?
Najčešća greška koju većina ljudi pravi prilikom postavljanja svog programa vježbanja je nedostatak individualizacije i nedovoljna pažnja prema vlastitim specifičnim potrebama, sposobnostima i ciljevima. Mnogi ljudi postavljaju nerealne ili neprilagođene ciljeve u vezi sa svojim vježbanjem. Na primjer, postavljanje preambicioznih ciljeva u kratkom vremenskom periodu može dovesti do preopterećenja ili povreda. S druge strane, nedostatak jasnih ciljeva može dovesti do nedosljednosti ili nedostatka motivacije. Fokusiranje isključivo na jedan tip vježbi ili treninga može dovesti do neuravnoteženog fizičkog razvoja i povećanog rizika od povreda. Važno je uključiti raznolikost u programu vježbanja kako bi se angažovale različite mišićne grupe i poboljšala opšta kondicija. Neki ljudi možda precjenjuju svoje sposobnosti i opterećuju se pretjerano teškim vježbama ili opterećenjima, što može dovesti do povreda i prekomjernog umora. S druge strane, uz nedovoljno opterećenje rezultati mogu izostati. I kao zadnja najčešća pogreška je nedovoljno vremena za oporavak što može dovesti do prekomjernog umora, smanjenja performansi i povećanog rizika od povreda. Da bi se izbjegle ove greške, važno je da pojedinac pažljivo razmotri svoje ciljeve, sposobnosti i ograničenja, te da prilagodi svoj program vježbanja u skladu s tim.
Koji je tipičan raspored vježbanja na nedjeljnom ili mjesečnom nivou? Kakve su, na primjer, različite aktivnosti i vježbe koje zadaješ svojim klijentima?
Broj treninga u sedmici ovisi o stanju, ciljevima i željama osobe koja počinje trenirati. Optimalno je trenirati dva do tri puta sedmično da bi se postigao željeni rezultat. Kada osoba dođe u moj studio s namjerom da počne trenirati, na prvom mjestu moj zadatak je da porazgovaramo i utvrdimo koji su joj ciljevi i želje, te da li ima nekih poteškoća i ograničenja prilikom vježbanja (povrede zglobova, lomovi, bolna leđa, problem sa srcem, tiroidnom žljezdom i sl.). Kada sam utvrdila sve činjenice, uradila testove, te stekla prvi dojam o inicijalnom stanju tada pravim plan individualnog treninga za svaku osobu posebno. Taj plan je prilagođen ciljevima i potrebama svakog pojedinca koji dođe u moj studio vježbati. Svaki trening je drugačiji i osmišljen je tako da bude stimulirajući, te da dovede do progresa i napretka. Vježbe su različite i režim rada je različit skoro na svakom treningu, jer kada iznenadimo mišiće drugačijim vježbama i režimom rada onda ih stimulišemo na rast. Ako ponavljamo uvijek iste vježbe naši mišići se naviknu i onda dolazi do stagnacije u napretku ka željenom cilju. Kod žena su to uglavnom vježbe snage sa i bez opterećenja, kod mlađih pored vježbi snage često znam primijenjivati i kardio treninge. A kod muške populacije treninzi su uglavnom miješanog karaktera. Kada su u pitanju rehabilitacioni treninzi, onda sam vrlo oprezna i isključivo se držim rehabilitacijskog protokola za svaki trening. Protokol je vrlo važna stavka kod oporavka bilo koje ozljede i tu nema prostora za improvizaciju. Voljela bih još napomenuti da bi bilo idealno imati tri treninga sedmično kada je rehabilitacija i oporavak nakon povreda u pitanju. Kod skidanja suvišnih kilograma također trening tri puta sedmično je idealan, dok kod rekreacije i održavanja kondicije dovoljno je trenirati dva puta sedmično.
Koje korake preduzimaš da budeš sigurna da će tvoji klijenti nastaviti da vode zdrav život i nakon završetka programa?
Na prvom mjestu tu je edukacija. Svi koji dođu u moj studio na trening potrudim se da ih naučim osnovne principe i načela treninga, zdrave ishrane i važnosti odmora. Naravno i da motivacija igra jako veliku ulogu kod održavanja zdravog načina života. Najveći motiv je uvijek uspjeh i dostizanje zacrtanog cilja. Kada jednom osoba izađe iz svoje zone komfora, napravi željeni rezultat i shvati da i nije bilo tako teško, onda se svakako uvijek sjeti treninga i naše konverzacije, te svih faktora potrebnih za uspjeh i održavanje postignutog rezultata. Stoga, ljudi se nikada ne vraćaju na lošije već na bolje, pogotovo zato što trening i zdrava ishrana pored dobrog izgleda daje i mnogo više energije, osjećaja zadovoljstva i sreće. Treba imati uvijek na umu da je potrebno samo dvadeset i jedan dan za sticanje navike, bilo da je loša ili dobra. Kada jednom bolja navika postane svakodnevica, nikada se više ne vraćate na lošije navike zato što osjećate zahvalnost vašeg tijela. Naše tijelo pamti i emituje svoje zadovoljstvo i negodovanje ovisno kako postupamo s njim. Zbog toga mislim da svi koji prođu treninge u mom studiju ipak usvoje veliku većinu dobrih navika i svoje kondiciono stanje nastave održavati na pravi način.
Znamo da je psihički aspekt zdravog života jednako važan kao i fizički. Na koje načine pomažeš ljudima da se motivišu, posvete i podignu svoj moral?
Kada mi se ljudi obrate sa željom da im pomognem u njihovoj fizičkoj transformaciji ili u procesu oporavka, razgovor prije prvog treninga i u sklopu svakog narednog je od ključnog značaja. Ljudi obično imaju dozu straha, nepovjerenja u uspjeh zbog nepoznavanja fizioloških procesa u našem tijelu. Moj zadatak je na prvom mjestu približiti im temu trenažnog procesa i kako naše tijelo funkcioniše, te koliko vremena je potrebno za određene procese u našem tijelu. Kada se steknu prve spoznaje o procesima u tijelu odmah je lakše doživjeti i osjetiti sve promjene koje se dešavaju u toku i nakon treninga. Tada ljudi stiču povjerenje i prepuštaju se proceu treninga. Edukacija je ključna jer kada znate šta se dešava sa vašim tijelom onda možete i da kontrolišete očekivanja. Velika i nerealna očekivanja uvijek vode u veliko razočarenje i psihički pad. Da bi izbjegli demoralisanje i gubitak volje potrebno je uvijek objasniti zbog čega nešto radimo i koliko vremena je potrebno da dostignemo željeni cilj. Uvijek treba napomenuti da je put ka postizanju cilja težak i pun odricanja, ali da se na kraju isplati svake graške znoja. Još jedna vrlo bitna stvar je da trening uvijek mora biti ugodan i ostaviti dobar osjećaj na kraju. Kada ljudi shvate da je trening pored fizičke transformacije i mentalno pražnjenje, rado dolaze vježbati i neće gubiti volju i moral. Svakako da se kroz taj put dese i psihičke krize. To je normalno. Tada se portudim sastaviti laganiji i relaksirajući trening koji će dati osjećaj ugode i podići energiju. Nakon takvih treninga uvijek se vrati volja za daljnjim vježbanjem.
Pored skidanja viška kilograma, koji su još razlozi zbog kojih ljudi traže pomoć personalnog trenera?
Pored rekreativnog treninga ja sam se specijalizovala i za rehabilitacione treninge koji se sprovode nakon fizikalne terapije osoba koje su povrijedile mišiće ili zglobove. Na prvom mjestu tu su ljudi sa bolnim leđima, raznim deformitetima kičme (kifoze, skolioze, lordoze), oni koji su operisali koljeno (meniskus, prednji križni ligamenti), kuk ili skočni zglob, te oni koji su imali povrede tetiva nogu i ruku. Zbog svog dugogodišnjeg iskustva zaista se bez problema mogu upustiti u ovakve vrste treninga i sprovesti rehabilitacioni protokol, te ostvariti željeni cilj a to je vratiti čovjeka u funkcionalno stanje i osposobiti ga za dalje samostalno vježbanje. Sa sigurnošću mogu tvrditi da su rehabilitacioni treninzi zaista moja istinska strast jer najbolji osjećaj i satisfakciju u ovom poslu možete dobiti kada nekome pomognete da se riješi boli, povrati sve svoje funkcije i nastavi živjeti svoj život kvalitetnije.
Foto: Vanja Lisac
