Sjeti se Barbara
Bez prestanka je kišilo nad Brestom toga dana
A ti si hodala nasmijana
Pokisla, radosna, očarana, pod kišom
Sjeti se Barbara, bez prestanka je kišilo nad Brestom
A ja sam te sreo u ulici Sijama
Smiješila si se, i ja sam se smiješio
Ti, koju nisam poznavao
Ti, koja me nisi poznavala
Sjeti se

Sjeti se toga dana
Ne zaboravi

Neki čovjek je stajao u trijemu i
Viknuo tvoje ime, Barbara
I ti si po kiši k njemu potrčala
Radosna, pokisla, očarana
U njegov zagrljaj pala

Sjeti se toga Barbara
Ne ljuti se što ti govorim ti
Ja kažem ti svima koje volim
Čak i onima koje sam jednom vidio
Ja kažem ti onima koji se vole
Čak i onima koje nisam upoznao

Sjeti se Barbara i ne zaboravi
Tu kišu mudru i sretnu, na svome licem sretnom
Nad ovim gradom sretnim
Tu kišu nad morem, nad arsenalom
Tu kišu što je pala na brod iz Cezana

Oh, Barbara
Rat je je svinjarija velika i šta je sa tobom sada
Pod kišom kanonada ognja, krvi i čelika

A onaj koji te je grlio, zaljubljeno
Je li umro, nestao ili jos uvijek živi

Oh, Barbara
Bez prestanka kiši nad Brestom
Jednako kao i tada

Ali to nije isto, i sve je srušeno
To su poratne kiše, strašne i neutješne
To nije oluja više od ognja, krvi i čelika
To su naprosto oblaci
Što kao pseta crkavaju
Kao pseta što nestaju u mlazu vode
Nad Brestom
Da trunu negdje daleko, daleko, daleko od Bresta
Od koga ništa ne osta