Mirza Hasečić je zajedno s roditeljima, nakon rata, napustio Bosnu i Hercegovinu i započeo novi život na Islandu. Iako je odrastao daleko od Sarajeva i domovine, veza s Bosnom i Hercegovinom nikada nije prekinuta. Danas je osnivač vlastite nogometne akademije na Islandu, kroz koju ne gradi samo sportske karijere djece, već i most dobrote prema zemlji iz koje potiče. Dio sredstava od članarina redovno odvaja za SOS Dječija sela u Bosni i Hercegovini, pomažući najranjivijima – djeci bez roditeljskog staranja.
Posebnu snagu ovoj priči daje njegova duboka emotivna povezanost s Bosnom i Hercegovinom, sjećanja na djetinjstvo, rat, odlazak, ali i snažna želja da, iako živi hiljadama kilometara daleko, konkretno doprinosi domovini.
Rođeni ste u Sarajevu, ali ste odrasli na Islandu. Kako je život između ove dvije zemlje oblikovao osobu kakva ste danas?
Život između Bosne i Islanda zaista je oblikovao to ko sam danas, ne samo kao osoba, već i kao trener i poduzetnik. Moji roditelji su se preselili na Island nakon rata, kada sam imao samo godinu dana, pa je Island postao moj dom, ali je moje srce uvijek ostalo u Bosni. Odrastanje između dvije potpuno različite kulture naučilo me prilagodljivosti i dalo mi duboko poštovanje prema oba svijeta: islandskoj organizaciji, strukturi i smirenosti, te bosanskoj toplini, strasti i otpornosti. Ta ravnoteža mi je pomogla da shvatim vrijednost stabilnosti, ali i srca, što danas unosim u sve što radim, posebno u radu s mladim sportistima.
Amna Hasečić (sister), Jasminka Hasečić (mother), Nihad Hasečić (father)
Kada je fudbal postao važan dio vašeg života i kakvu je ulogu imao u povezivanju s Bosnom i Islandom?
Fudbal je dio mog života otkad znam za sebe. Moj otac je profesionalno igrao za Rudar Kakanj, Čelik i Ilijaš, tako da je fudbal uvijek bio prisutan u mojoj porodici. Postao je mnogo više od sporta i bio je moja veza s korijenima. Na Islandu je fudbal bio moj most prema društvu, a u Bosni i Hercegovini moj način da se svakog ljeta ponovo osjećam kao kod kuće. Čak sam trenirao i igrao prijateljske utakmice sa Rudarom iz Kaknja, a jednom i s FK Sarajevom, koji je moj omiljeni klub u Bosni i Hercegovini. Fudbal povezuje moja dva svijeta. To je univerzalni jezik koji me podsjeća odakle dolazim i gdje želim ostaviti trag.
Playing in USA, St. Louis – Maryville University
Ideja za Snerpa Coaching Academy nastala je tokom vašeg studiranja u Sjedinjenim Američkim Državama. Kako je sve počelo i kakva je bila vaša vizija od samog početka?
Ideja je nastala kao mali studentski projekat tokom mog studiranja u SAD-u. Za završni rad sam morao razviti jedan koncept, pa sam se fokusirao na razvoj mladih u fudbalu. Nakon povratka na Island, ta ideja mi se neprestano vraćala. Gotovo slučajno sam počeo trenirati djecu svojih kolega s posla. Projekt je brzo rastao jer su roditelji vidjeli rezultate, a djeca su uživala u treninzima. Kasnije mi se pridružio i otac, a zatim i dva moja bliska prijatelja, kako bismo zajedno proširili projekt u ono što je danas Snerpa Coaching Academy. Vizija je od prvog dana bila jasna: stvoriti mjesto gdje će djeca kroz male grupe dobijati kvalitetan trening fokusiran na tehniku, kretanje i mentalni sklop i to baš onakvu vrstu treninga kakvu sam i sam priželjkivao dok sam odrastao. Kako Akademija raste, planiramo i širenje na različite uzraste kako bi svako dijete, od početnika do naprednih igrača, imalo odgovarajući nivo razvoja.
Mirza and his dad Nihad Hasečić
Na ovom putu niste sami. Koliko su vaši suosnivači i dugogodišnje trenersko iskustvo vašeg oca bili važni za razvoj Akademije?
Moj otac je dugi niz godina radio kao trener mladih i njegovo iskustvo i smiren pristup bili su ključni od samog početka. On zna kako strpljivo i s jasnom svrhom učiti djecu osnovama fudbala. Moji suosnivači donijeli su novu energiju, kreativnost i organizaciju, te pomogli da ideja preraste u ozbiljnu organizaciju. Također, imamo čast da je dio našeg stručnog tima i trener Milan Stefan Janković, koji je igrao za NK Osijek zajedno s Davorom Šukerom, a kasnije je potpisao i za Crvenu zvezdu prije dolaska na Island. Njegovo iskustvo i profesionalizam daju Akademiji posebnu širinu i kvalitet. Svi dijelimo istu strast, s to jepomoći djeci da napreduju i kao fudbaleri i kao ljudi. Bez tog timskog rada, Snerpa danas ne bi bila ono što jeste.
Milan Stefan Janković
Snerpa Coaching Academy je poznata po radu u malim grupama i fokusu na tehniku i donošenje odluka. Zašto ste odabrali takav pristup i koje su njegove prednosti?
Na Islandu sam primijetio da djeca često treniraju u ogromnim grupama, nekad i po 40 do 60 igrača sa svega nekoliko trenera. U takvim uslovima gotovo je nemoguće svakom djetetu posvetiti dovoljno pažnje. Zato je naš pristup drugačiji. U Snerpi radimo u malim grupama i fokusiramo se na kvalitetan, individualan rad sa svakim igračem. To nam omogućava da rano ispravimo greške u kretanju, izgradimo pravilne navike i naučimo djecu da brže razmišljaju na terenu. Ne radi se samo o tome da postanu bolji fudbaleri, već i da razviju samopouzdanje, disciplinu i trajnu ljubav prema igri.
Često se vraćate u Bosnu i Akademiju vidite kao način da se odužite domovini. Kako vidite svoju ulogu u razvoju fudbala i mladih u Bosni i Hercegovini?
Svaki put kada se vratim u Bosnu, osjećam snažnu inspiraciju. Strast prema fudbalu je nevjerovatna, ali često nedostaje savremenih metoda treninga i strukture. Moj cilj je da znanje i iskustvo koje sam stekao u inostranstvu, na Islandu i u SAD-u, donesem nazad u domovinu. Kroz Snerpu želim pomoći razvoju mladih igrača, pružiti im priliku da uče i pokazati da, uz pravi trening i način razmišljanja, mogu dosegnuti i međunarodni nivo. Ovo je moj način da vratim dio onoga što mi je Bosna dala.
Nihad Hasečić (father) top left
Odlučili ste donirati 20% svake članarine SOS Dječijim selima u Bosni i Hercegovini. Šta vas je motivisalo na takav korak?
Ta ideja je došla sasvim prirodno. Željeli smo da Snerpa bude više od fudbala i da ima stvaran društveni utjecaj. Ja sam imao sreću da odrastem uz brojne prilike, a svjestan sam da mnoga djeca u Bosni i Hercegovini nemaju takve mogućnosti. Doniranjem dijela svake članarine SOS Dječijim selima u BiH osiguravamo da svaki trening istovremeno pomaže i djeci kojoj je pomoć najpotrebnija. To daje dodatni smisao svemu što radimo i podsjeća naše igrače da fudbal može biti i čin dobrote i zajedništva.
Zašto smatrate da je važno da mladi budu podržani ne samo kroz sport, već i kroz inicijative poput SOS Dječijih sela?
Sport uči disciplini, timskom radu i samopouzdanju, ali emocionalna i socijalna podrška su jednako važne. Organizacije poput SOS Dječijih sela u BiH pružaju djeci sigurno okruženje, obrazovanje i brigu, te temelje koji su neophodni za zdrav razvoj svakog djeteta. Kada sport spojimo s takvom podrškom, stvaramo snažne i uravnotežene mlade ljude koji sutra mogu pozitivno uticati na svoju zajednicu.
Mirza in Ilijaš, Bosnia
