Razgovarala: Elma Hodžić
Foto: Velija Hasanbegović
Hana Salihović je mlada operna solistica iz Sarajeva. Magistrirala je na Odsjeku za solo pjevanje Muzičke akademije u Sarajevu 2022. godine, a još od studija je čest gostujući solist Opere u Narodnom pozorištu u Sarajevu. Hana će se uskoro ostvariti u svojoj prvoj glavnoj ulozi: u operi W. A. Mozarta “Figarov pir”. U nadi da je ovaj, prvi intervju tek uvertira u priču o mladoj nadi sarajevske opere, predstavljamo vam neobični svijet Hane Salihović u kojem vladaju note, pokreti i zanimljive priče.
Kako si se prvi put zaljubila u operu i pjevanje? Šta te privuklo svijetu muzike i scene?
Iako sam kao jako mala iskazala ljubav prema operi, prvi put sam se u nju zaljubila pjevajući u dječjem horu u operi Carmen, G. Bizeta. To je tada za mene bilo nevjerovatno predivno iskustvo – slušati sve te fantastične pjevače, sudjelovati i pratiti razvoj produkcije i, naravno, i sama izaći na scenu. Kasnije, tokom školovanja i akademskog obrazovanja, kada sam i sama debitirala kao solista u Operi Narodnog pozorišta Sarajevo na drugoj godini Muzičke akademije, ta ljubav se samo potvrdila.
Probiti sebi put na sceni
Brojni su izazovi djelovanja na polju kulture i umjetnosti u Bosni i Hercegovini. Koji su tvoji najveći profesionalni izazovi i kako se nosiš s njima?
Nama u BiH danas fali puno više senzibiliteta za umjetnost, naročito za opernu umjetnost. Rekla bih da i to ide nabolje, ali opet jako sporo ako pogledamo broj opernih produkcija, festivala operne i klasične muzike koje imaju susjedne zemlje. Prije svega, Opera u Sarajevu je jedina u BiH i jedina koja nema svoj orkestar što dodatno otežava situaciju. Najveći izazov u takvoj situaciji je probiti sebi put na sceni i ostati aktivan kao mladi pjevač, a s tim se ne borim samo ja, već svi mladi pjevači.
Kako se pripremaš za nastupe i kako održavaš svoj glas u formi? Na čemu trenutno radiš?
Priprema i održavanje forme nikada ne prestaju, to jednostavno postane dio života. Za scenu je važno biti fizički spreman i psihički miran, a to svako postiže na svoj način. Aktivna sam u teretani i radim yogu što mi jako puno pomaže. Za održavanje glasa je, prije svega, najvažnije vježbanje i preslušavanje sa svojim mentorom, a zatim dodatni rad s drugim pjevačima i dirigentima na masterclassima, privatnim časovima i slično, jer mi ustvari nikada ne prestajemo sa usavršavanjem.
Trenutno zajedno sa svojim kolegama radim na spremanju nove premijere u Operi Narodnog pozorišta Sarajevo, a to je opera W. A. Mozarta “Figarov pir”, gdje ću se ostvariti u ulozi Susanne, ujedno i mojoj prvoj glavnoj ulozi.
Orfej u podzemlju
Učestvovala si u brojnim muzičko-scenskim projektima do sada. Koji ti je nadraži? Na što si naročito ponosna?
Do sada mi je najdraži projekat moja prva premijera, a to je komična opera J. Offenbacha “Orfej u podzemlju”, gdje sam igrala ulogu Kupida. Naročito sam ponosna na nju, jer sam nakon toga dobila Godišnju nagradu Narodnog pozorišta Sarajevo za najbolju mladu solisticu upravo za tu ulogu.
Kako opera može doprijeti do mladih ljudi i privući ih?
Sadržaj, priča, predivna muzika i pjevanje, pa zatim scenski doživljaj – sve je ono što mislim da je dovoljno da opera dopre do srca svih, pa tako i mladih. Svako može pronaći sebe i povezati se s nekom pričom, likom ili situacijom, a najčešće je to s temom ljubavi kojom opera obiluje. Konkretno, djecu od malih nogu treba dovoditi u pozorište na opere za djecu, jer će ta djeca sutra izrasti u mlade koji će sami nastaviti da vole i dolaze na opere.
Gledati, slušati, uživati
Koje su tvoje najveće inspiracije u svijetu umjetnosti?
Moja najveća inspiracija u svijetu opere je iz gledališta gledati, slušati i uživati u nekoj predivnoj opernoj produkciji ili koncertu. Tada uživam cijelim svojim bićem i dobijem poseban polet i motivaciju.
Kako se vidiš u svojoj karijeri za deset godina?
Za deset godina se u svojoj karijeri, prije svega, vidim kao jako sretnu i ispunjenu. Voljela bih da se ostvarim na opernim i koncertnim scenama u inostranstvu, a da i ovdje dalje nastavim tome da doprinosim. Uvijek kažem, a i naučila sam, da je život jako promjenjiv i da mu se treba prepustiti.