Razgovarala: Elma Hodžić

Ako Sarajevo trebamo objasniti jezikom geografije, onda bismo ga mogli imenovati Planet Sarajevo. Ovom logikom, da se Sarajevo posmatra kao univerzum za sebe, nastao je projekat Planet Sarajevo – vođen željom da sačuva duh jednog grada, jednog vremena. Planet Sarajevo je emotivan i tehnološki sofisticiran podsjetnik na različite kulturološke i društvene procese iz prošlosti Sarajeva. Ovaj multimedijalni projekat, koji je istovremeno umjetnička instalacija i iskustveni prostor, pokazuje kako prošlost Sarajeva nikada nije bila samo lokalna.

Neke ideje ne nastaju preko noći – one se tiho razvijaju godinama, hrane se razgovorima, sjećanjima i neizrečenim željama. Planet Sarajevo je upravo takva ideja: intimna, ali univerzalna; nostalgična, ali usmjerena ka budućnosti. U razgovoru za Urban magazin, umjetnica Edina Selesković ispred projekta Planet Sarajevo, govori o nastanku ideje, ličnim motivacijama, izazovima realizacije u kompleksnom kulturološkom pejzažu Sarajeva. Razgovaramo o tehnologiji kao mediju pamćenja, o umjetnosti kao prostoru otpora i iscjeljenja, te o tome šta znači stvoriti projekt koji nije završen izložbeni artefakt, već živi organizam – u pokretu, promjeni i dijalogu sa publikom.

Foto: Nemanja Mičević

Kako je nastala ideja za projekat Planet Sarajevo? Da li je to nešto što se razvijalo duže vrijeme, ili je došlo kao odgovor na određeni trenutak ili potrebu?

Planet Sarajevo je rođen iz želje da ispričamo priču o gradu koji je bio simbol jedne epohe – mjestu gdje su se ideje, kultura i duh zajedništva pretvarali u način života. Ideja se rodila spontano, ali je sazrijevala dugo. Moj suprug, koji je bio dio sarajevske muzičke scene sedamdesetih i osamdesetih, i ja smo često razgovarali o tom vremenu koje je nosilo nevjerovatnu energiju. Uvidjeli smo koliko ta priča još uvijek živi u sjećanjima, ali bez prostora u kojem se može doživjeti. Taj nedostatak iskustva bio je naš motiv – stvoriti mjesto koje ne arhivira prošlost, nego je oživljava. Ono što je počelo kao singularna ideja, preraslo je u petogodišnji proces izgradnje multimedijalnog muzeja sa više od stotinu saradnika i hiljade sati rada… ali uz puno ljubavi i pregršt izazova.

Foto: Una Storia

Vremensko putovanje uz pomoć savremene tehnologije

Možete li čitateljima Urban magazina pojasniti kako izgleda sam vizuelni i prostorni koncept instalacije/projekta? Kakva je njegova struktura, medij, poruka? Koliko je bilo izazovno realizovati ovu ideju tehnički, logistički i simbolički – posebno u Sarajevu, s njegovim specifičnim urbanim i emotivnim pejzažom?

Prostorni koncept Planeta Sarajevo zamišljen je kao svojevrsno vremensko putovanje – prostor kroz koji se posjetilac kreće kao kroz priču. Svaki segment ima svoj ritam, zvuk, svjetlo i emociju. Od Jugoslavije za početnike, preko sobe beskonačnih ogledala i umjetničkih instalacija, arhitektonskog stola, pa do interaktivnih sadržaja, VR iskustava i projekcija – sve je osmišljeno da uključi posjetioca kao aktivnog učesnika. Ipak, najveći izazov bio je spojiti tehnologiju i emociju – stvoriti prostor koji je tehnički sofisticiran, ali i duboko ljudski. Nismo željeli samo rekreirati interijer tog vremena, već odati omaž tom periodu kroz savremeni dizajn u imersivnom, bezvremenskom prostoru. Sarajevo ima specifičan vizuelni i emotivni pejzaž – njegova sjećanja, ponos i tuga uvijek su prisutni, ali upravo su i izvor snage. Zato je svaki tehnički izazov bio i simbolički – pronaći ravnotežu između memorije i nade.

Planet Sarajevo; Foto: Almin Zrno

Vaš rad često balansira između umjetnosti, aktivizma i javnog prostora. Kako se Planet Sarajevo uklapa u taj okvir?

Planet Sarajevo je upravo u tom spoju – umjetnost koja izlazi iz galerije i ulazi u zajednicu. Kao i u ranijim projektima, važno mi je da umjetnost ne bude izolovana, nego da postane alat za dijalog i društvenu refleksiju. Ovdje se kroz umjetnički izraz prepliću kultura, identitet i kolektivno sjećanje, ali i pitanje – ko smo danas i šta ostavljamo za sutra? Možda je upravo umjetnost jedina koja može dočarati duh jednog vremena i pretočiti sjećanja u narativ razumljiv i onima koji su svjedoci tog vremena, i onima koji o njemu ne znaju ništa. Vjerujem da samo umjetnost ima tu snagu da premosti jaz između prošlosti i sadašnjosti, da probudi emociju i pokrene misao. Ona ovdje ne priča o nostalgiji, već o mogućnostima – o vjeri da se iz sjećanja može graditi dalje. Mislim da je to i suština društveno angažirane umjetnosti: ne ponuditi odgovor, nego otvoriti prostor za razmišljanje, za preispitivanje, za drugačiji pogled na sebe i svijet oko nas.

Planet Sarajevo, otvorenje; Foto: SQ Quantum Growth Agency

Kako ste u projektu Planet Sarajevo koristili savremene medije poput virtualne stvarnosti, AI tehnologija i interaktivnih digitalnih instalacija da biste prenijeli priču Sarajeva? Koje su prednosti, a koje potencijalne izazove vidite u korištenju ovih inovativnih tehnologija u umjetnosti i kulturi?

Savremeni mediji su u Planetu Sarajevo ključni. Virtualna stvarnost omogućava posjetiocima da ponovo prođu bob stazom sa ZOI ’84, dok AI chatbot s Emerikom Blumom otvara dijalog o industrijskom razvoju Sarajeva i vizijama budućnosti. Kroz interaktivne ekrane i digitalne arhive spojili smo dokumentarnu građu, nematerijalnu kulturnu baštinu, mitove i legende i savremeni izraz. Prednost tehnologije je što otvara nove načine komunikacije s publikom, posebno s mladima koji su navikli da uče kroz iskustvo. Izazov je, međutim, zadržati autentičnost i emociju – jer tehnologija je alat, a ne svrha. Ona mora služiti priči, a ne obrnuto.

Planet Sarajevo; Foto: Almin Zrno

Kako je publika reagovala na projekat do sada – da li Vas je nešto posebno iznenadilo u tim reakcijama?

Reakcije publike bile su izuzetno emotivne. Ljudi plaču, smiju se, zastanu u tišini – i gotovo svi kažu da su u Planet Sarajevu pronašli dio sebe. Posjetioci često kažu da im je nevjerovatno da ovako nešto postoji kod nas, i da su sigurni kako je Sarajevu trebalo jedno ovakvo mjesto – savremeni prostor koji spaja emociju, znanje i tehnologiju. Posebno me raduje što su se i mladi poistovjetili s pričom, iako nisu živjeli u tom vremenu – i to je za mene najveći uspjeh. Često čujemo da mnoge od ovih činjenica i priča o Sarajevu nisu znali ni oni koji su dio ovog grada generacijama. Strani gosti su, s druge strane, oduševljeni što na jednom mjestu mogu dobiti cjelovit doživljaj grada i što ih upućujemo dalje – na muzeje, biblioteke i institucije koje dublje obrađuju pojedine segmente iz naše postavke.

Planet Sarajevo; Foto: SQ Quantum Growth Agency

Planet Sarajevo je živi organizam

Ako biste mogli ući u „Planet Sarajevo“ kao u vremenski brod, koje biste trenutke iz historije Sarajeva najviše željeli posjetiti i zašto?

Voljela bih se vratiti u vrijeme kada je Sarajevo disalo kreativnošću, u one godine koje su bile vrijeme neograničenih mogućnosti – kada se činilo da je sve moguće, da ideje imaju snagu promijeniti svijet. Imala sam sreću da budem dio kreativne zajednice u New Yorku, na samom početku razvoja Williamsburga, u vremenu kada su se na istom mjestu mogli sresti glumci, slikari, pisci, muzičari, filmaši – oni koji su vjerovali u moć stvaranja i u magiju susreta. Tada se činilo da vam jedan razgovor, jedan pogled ili jedna posjeta ateljeu mogu promijeniti život, karijeru i ambiciju. Tako zamišljam Sarajevo tog vremena kojem nisam mogla svjedočiti – kao grad koji pulsira idejama, grad u kojem se stvaralo iz čistog entuzijazma, u kojem su se mali bendovi pretvarali u genije jedne generacije. Voljela bih se vratiti na minut u Dom mladih, kada se kreativna energija mogla osjetiti u zraku, kada smo imali ludu hrabrost, kada se nismo izvinjavali za svoju posebnost… kada ništa nije bilo nemoguće… kada je umjetnost bila bit i način života, a ne profesija.

Planet Sarajevo; Foto: Almin Zrno

Koliko Sarajevo kao grad – sa svojom historijom, traumom, ali i snagom preživljavanja – oblikuje Vaš umjetnički izraz?

Sarajevo je uvijek prisutno u mom radu – kao inspiracija, ali i kao odgovornost. To je grad koji me naučio da ljepota i tuga mogu postojati istovremeno, da humor može biti način otpora, a umjetnost prostor iscjeljenja. Sarajevo me oblikuje ne samo estetski, nego i etički – ono me je podsjetilo da umjetnost mora imati dušu. Zbog njega rijetko izlažem u galerijama zbog kolekcionara i kustosa… zbog njega izlažem tamo gdje je publika i zbog publike.

Planet Sarajevo; Foto: SQ Quantum Growth Agency

Kakvi su daljnji planovi – da li će se projekat razvijati, mijenjati, rasti?

Planet Sarajevo nije završen projekt – on je živi organizam. Planiramo dalje razvijati nove sadržaje. Također radimo na internacionalnom predstavljanju projekta i saradnjama s edukativnim institucijama. Naš cilj je da Planet Sarajevo postane stalna platforma – mjesto susreta umjetnosti, tehnologije i zajednice, ali i podsjetnik da se grad ne gradi samo ciglama, nego i sjećanjem, kulturom i empatijom.