Razgovarala: Elma Hodžić

Asya Isović je četrnaestogodišnja umjetnica, koja istražuje različite umjetničke medije. Asya već sada pokazuje izuzetnu umjetničku zrelost i raznovrsnost – a nedavno je svoj rad predstavila i kroz Sarajevo Photography Festival. Asya nam otkriva svoje hobije i planove za budućnost, a ujedno pruža uvid u izazove s kojima se suočava njena generacija i ukazuje na to kako umjetnost može dati smisao životu u savremenom, digitalnom svijetu.

Draga Asya, ti si moja najmlađa Urban sagovornica! Možeš li se, molim te, predstaviti čitateljima magazina? Čime se baviš?

Zdravo, ja sam Asya Isović iz Sarajeva. Imam 14 godina i ja sam umjetnica. U osnovi crtam i slikam, ali se bavim i kolažima i skulpturama. Volim i muziku i sviram bočnu flautu. Zaljubljena sam u entomologiju i botaniku.

Istraživanje svijeta kroz umjetnost

Kako je počela tvoja veza sa svijetom umjetnosti i u kojim umjetničkim medijima si do sada djelovala? Pored fotografije, pripremaš i izložbu slika…

Možda zvuči kao kliše, ali crtam i slikam otkad sam mogla držati bojicu. Odrastala sam u kući gdje smo uvijek bili ohrabreni i podržani u stvaranju umjetničkih djela. Tako sam došla na ideju da isprobam sve vrste medija u umjetnosti: olovku, akvarele, gvaš, digitalnu umjetnost, a nedavno i uljane boje.

Trenutno završavam seriju uljanih slika koje prikazuju efekte moderne tehnologije, odnosno digitalni utjecaj na sjećanja iz djetinjstva. Zaista sam uzbuđena zbog ove izložbe jer želim podijeliti svoja iskustva i zapažanja kroz te slike.

Šta je za tebe umjetnost?

Mnogo toga… To je odraz nečijeg trenutnog stanja uma. Može se izraziti na mnogo načina. Crteži, slike, kolaži, skulpture, grafiti i muzika, na primjer. To ne mora nužno da pokazuje lijepe stvari. Bilo koji osjećaj, emocija ili misao može se izraziti kroz umjetnost. Nekad to bude frustracija, anksioznost ili čak diskriminacija.

Kako izgleda tvoj kreativni ritual? Da li imaš posebnu rutinu ili ritual kada stvaraš umjetnost?

Prije svega, uvijek skiciram. Skice mi pomažu da zabilježim tok svojih ideja ili emocija kada me inspiracija pogodi. Međutim, proces stvaranja umjetničkog djela obično ovisi o samom radu. Ponekad mi treba samo set akvarela i list papira, a ostalo slijedi. Ponekad moram nekoliko puta revidirati raniju skicu kako bih joj dala konačni izgled na platnu i tada počinjem s uljanim bojama. A ponekad je to samo glina, bez prethodnih skica.

Zaista uživam kada stavim slušalice i pustim neku svoju muziku dok stvaram umjetnička djela. Ne volim kada su ljudi u blizini. To što sam sama podstiče moju kreativnost, a prisustvo drugih obično ometa taj prirodni stvaralački tok.

Povezanost sa prirodom

Koje teme istražuješ kroz jezik umjetnosti? I kako se usavršavaš – koje knjige čitaš, koju muziku slušaš?

Trenutno najviše istražujem o tinejdžerskom životu, osnovnim ljudskim emocijama, ljudskoj povezanosti sa prirodom… Volim puno crtati kroz skice, čak i ako nije nešto posebno – volim isprobavati umjetničke stilove. U svom bloku za crtanje obično samo crtam portrete. Moja kuća je vrlo kreativno mjesto. Čitamo, slušamo muziku i eksperimentišemo. Ali moja kuća nije jedino mjesto gdje se usavršavam. S vremena na vrijeme idemo u muzeje, izložbe, galerije, koncerte… Volim čitati o životinjama ili biljkama, a čitam i grafičke romane. Mnogo slušam muziku i moj muzički ukus varira iz dana u dan, ali ovih dana najviše slušam Deftones, Gorillaz, The Beatles, Radiohead, David Bowie, Type O Negative.

Kako provodiš slobodno vrijeme? Imaš li neke hobije?

U slobodno vrijeme volim izlaziti napolje i istraživati. Volim ići do potoka u blizini svoje kuće i pronalaziti kamenje, bube, ribe, žabe… Volim ići na kampovanje sa tatom i sestrom. Kao što sam spomenula, volim crtati u svojoj knjizi za crtanje i slušati muziku. Vježbam i flautu, a povremeno volim da izađem sa prijateljima. Također, ja sam i entuzijasta po pitanju kulinarstva i kuhanja. Posebno volim da pravim hranu iz Japana i drugih istočnoazijskih zemalja.

Kako se vidiš u budućnosti? Koji posao bi voljela raditi?

Nisam sasvim sigurna šta želim da budem kada porastem. Volim mnogo toga: umjetnost, muziku, biologiju, hemiju… Vidim da sam uvijek duboko povezana sa umjetnošću, bez obzira na to čime se na kraju bavim. Voljela bih da imam posao koji uključuje biologiju, možda bih studirala entomologiju ili zoologiju ili biohemiju, ali s druge strane bih voljela i posao koji uključuje umjetnost ili muziku. Ko zna, možda ću raditi nešto što će u jednom loncu da stopi i umjetnost i nauku.

Izazovi novih generacija

Koji je najveći izazov tvoje generacije – kako vidiš vezu umjetnosti sa savremenim svijetom?

Savremeni svijet je sve brži i brži, a samim tim pomalo i gubimo osjećaj za smisao života. Previše smo okupirani digitalnim svijetom i ekranima da razmišljamo o bilo čemu drugo. Previše vremena provodimo na mobitelima, a uopće ne razmišljamo. Nekako mobitel razmišlja za nas. Sva nam se komunikacija odvija preko mobitela. Više nemamo osjećaj za budućnost niti šta će se desiti. Nažalost, svi smo ovisni o mobitelu. Ne mogu reći da sam puno drugačija, ali pokušavam se fino provesti bez mobitela. Na tom tragu, umjetnost daje neki smisao života. Želim živjeti lijep život, sa umjetnošću.

Šta bi savjetovala drugim mladim umjetnicima i umjetnicama koji_e tek počinju s radom?

Savjetujem mlađim umjetnicima koji tek ulaze u svijet umjetnosti da mnogo vježbaju, da pronalaze inspiraciju u svemu oko sebe – u ljudima, zgradama, prirodi, svojim osjećanjima, muzici… Umjetnici mnoge stvari zapažaju, posebno svoju okolinu. Nikad nemojte odustati, ako mislite da je umjetnost vaša stvar.