Arhitektura za Ankicu Maksimović nikada nije bila samo profesija, već način razumijevanja prostora, ljudi i energije koja ih povezuje. Arhitektica i majstorica feng shuija s više od trideset godina međunarodnog iskustva, kroz svoj rad spaja tehničku preciznost projektiranja s principima koji prostor posmatraju kao živi sistem – mjesto koje može utjecati na ravnotežu, zdravlje i svakodnevni život čovjeka.
Tokom karijere radila je na privatnim rezidencijama, javnim objektima i wellness destinacijama širom Evrope i Bliskog istoka, uključujući projekte u Dohi, Tivtu i Novom Sadu, gdje je jednaku pažnju posvećivala savremenom dizajnu i očuvanju naslijeđa. Kao osnivačica studija Anna Max, poznata je po pristupu u kojem arhitektura ne nameće stil, već prati viziju i potrebe klijenta, stvarajući prostore koji funkcionišu jednako dobro kako i izgledaju.
U razgovoru koji slijedi govori o svom profesionalnom putu, iskustvu rada na međunarodnim projektima, ulozi feng shuija u savremenoj arhitekturi, ali i o tome zašto prostor u kojem živimo može postati snažan saveznik ličnog balansa i prosperiteta. Trenutno, u saradnji s Alexom Sašom Glušcem, osnivačem i vlasnikom Tao studija iz Sarajeva, Ankica planira realizaciju edukativnih seminara usmjerenih na približavanje znanja Dalekog istoka i principa taoizma savremenom čovjeku.
Ankice, možete li nam reći kada i kako ste otkrili strast prema arhitekturi i dizajnu?
Kada sam imala 15 godina, vidjela sam školski crtež presjeka zgrade kod jedne djevojke. Još uvijek mi je ta slika u glavi. Osjetila sam kao da me je usisao univerzum. Nije bilo dileme koju srednju školu ću da upišem. Toliko me je nosio taj osjećaj da sam završila tu srednju školu kao na oblacima. Od tada je arhitektura moj način života.
Šta vas je inspirisalo da uključite Feng Shui u svoj arhitektonski rad?
Oduvijek sam nekako znala kako da u projektima napravim sklad, ali sam imala osjećaj da ipak mogu više. Uvijek sam imala potrebu da učim i kada sam čula za Feng Shui, polako sam krenula da istražujem i nakon pet godina upustila sam se u edukaciju na akademiji Lillian Too. Generalna inspiracija za to bila je da vidim ljude koji borave u tom prostoru sretne, zdrave i s prosperitetom.
Kako biste opisali vaš stil i pristup u arhitekturi i dizajnu interijera?
Moj lični stil ne utiče na projekte koje stvaram. Projektujem veoma različite arhitektonske strukture, kao i enterijere. Tehničke smjernice moraju da se ispoštuju, ali svaki prostor koji sam kreirala je na prvom mjestu usklađen sa vizijom klijenta. Ja kreiram kuću ili enterijer njihovih snova, a ne mojih.
Imate preko 30 godina iskustva u projektiranju. Koji su vam najvažniji momenti i projekti u karijeri koji su vas oblikovali kao arhitekticu?
Prvi značajan momenat bila je saradnja sa sjajnim arhitektama, koji nažalost nisu više sa nama, Miroslav Grujić i Slavko Županski. Oni su bili moji mentori i od njih sam naučila kako da usmjerim fokus i u isto vrijeme oslobodim svoju kreativnost. Bio je to predivan period.
Nakon toga bio je period kada sam projektovala u Kataru za šeika Muhameda Al Misneda. Pored toga što je sve bilo vrlo inspirativno, mogu reći da sam za tri godine isprojektovala preko 150.000 m² različitih prostora. Bilo je i u neku ruku stresno jer me sve to izguralo iz zone komfora, ali sam pomjerila svoje granice kao projektant. Sjajno je bilo!
Možete li nam opisati iskustvo rada na imanju šeika Mohameda Al-Misneda u Dohi? Koji su bili najveći izazovi i koje lekcije ste ponijeli s tog projekta?
Uh, to je bio osjećaj kao kada ste jako zaljubljeni. Jedva sam čekala da dođem u kancelariju i da nastavim neki od projekata ili da vidim šta je na gradilištu. On je čovjek vrlo modernih shvatanja i sa tačnom vizijom kakav krajnji rezultat želi, što je meni u velikoj mjeri olakšalo posao. Atmosfera u kancelariji bila je izvanredna, a poštovanje mene kao osobe i mog profesionalnog rada posebno me motivisalo. Ideje za projekte samo su tekle iz moje mašte, koja je bila neopstruisana veličinom ili cijenom.
Izazov je bio uskladiti savremen način gradnje sa navikama radnika na gradilištu. Uglavnom su to bili radnici iz Indije, koji su većinu radnog vremena ili jeli ili spavali na gradilištu, pa ih je trebalo pokrenuti i obučiti. Nakon tri godine mog boravka tamo imali smo vrlo dobro uigranu ekipu.
Lekcija za ponijeti: Otvorenost za nove životne izazove u kombinaciji sa strategijom može donijeti neočekivano dobre rezultate.
Rekonstrukcija starih kamenih kuća u Tivtu i muzeja u Novom Sadu pokazuje vašu ekspertizu u obnovi kulturne baštine. Kako balansirate očuvanje tradicije s modernim funkcionalnostima prostora?
Očuvanje baštine je nešto što je za mene prioritet. To smo dobili u naslijeđe i to mora da se poštuje. Veoma lako se uklopi moderan enterijer sa starom kamenom kućom — bitno je sačuvati stare konstruktivne elemente i na to implementirati moderan stil opremanja. To smo imali u projektu kada smo pripremali Muzej grada Novog Sada, koji je sagrađen 1760. godine. Projekat rekonstrukcije radili smo kako bi se na stari objekat dodale kulise za multimedijalnu izložbu „Mileva Marić”. Ovakvom projektu prethodi detaljna analiza arhivskih dokumenata kako bismo uspješno sačuvali šarm stare zgrade i obukli je u novo ruho.
Kako Feng Shui utiče na vaše projektne odluke i kako ga integrirate u arhitektonski dizajn?
Feng Shui arhitektura može se raditi samo s ljudima koji su spremni na promjene. U suprotnom, promjena na bolje može da im donese autodestrukciju zbog toga što su previše vezani za prethodni model funkcionisanja.
Prije nego krenem sa izradom projekta, potrebno je uraditi kalkulacije Paht Chi karte i Kua brojeva. Na taj način imamo definisano gdje je potrebno pozicionirati spavaće sobe, kupatila, na koju stranu je orijentisan pogled iz kuće, gdje da budu ulazna vrata itd. Tek nakon toga mogu da krenem sa formiranjem konstrukcije i estetski dovedem objekat do željene vizije.
Koje su najčešće greške koje ljudi prave kada pokušavaju sami primijeniti Feng Shui u svojim domovima?
Osnovna greška je što ljudi misle da će nekom figuricom ili pomjeranjem sofe prizvati priliv finansija. Feng Shui je kompleksna nauka protoka energije — mi smo energija i svaki čovjek je drugačiji, a samim tim i njegova energija je drugačija. Onda nam je jasno da za svakog čovjeka postoji drugačiji model i arhitekture i enterijera.

Ankica Maksimović



















