Piše: Alex Saša Glušac
Tao studio Sarajevo | Tel. 060 307 6337

Pojam i starost qigonga

Qigong (često se piše i kao qi gong ili chi kung) predstavlja sistem tradicionalnih kineskih vježbi koji objedinjuje pokret tijela, kontrolisano disanje i svjesnu koncentraciju, s ciljem harmonizacije qi-a – životne energije koja se, prema tradicionalnoj kineskoj medicini (TCM), kreće kroz tijelo. Sam termin qigong, u značenju „rad s qi-em“, pojavio se u savremenom obliku tek u 20. stoljeću, kada je postao krovni naziv za niz praksi koje su se stoljećima razvijale kroz kinesku kulturu i medicinu.

Praksa koja se danas prepoznaje kao qigong ima duboke korijene u drevnoj kineskoj filozofiji i medicini. Njegov razvoj može se pratiti više od 2.000 godina unazad, dok arheološki nalazi ukazuju na postojanje qigongu sličnih tehnika još prije četiri do pet hiljada godina.

U klasičnim kineskim medicinskim tekstovima, poput Huangdi Neijing („Kanon unutrašnje medicine Žutog cara“), koji datira iz perioda oko 300. godine prije nove ere, nalaze se opisi vježbi disanja, meditacije i usmjeravanja qi-a kroz tijelo, s ciljem očuvanja zdravlja i dugovječnosti.

Historijske inspiracije i filozofski temelji

Na razvoj qigonga snažno su utjecale različite filozofske i duhovne tradicije Kine. Među njima su daoističke tehnike unutrašnje alhemije i usklađivanja s prirodom, opisane u tekstovima poput Dao De Jing, nastalim između 6. i 4. stoljeća prije nove ere. Budističke meditativne prakse, koje u Kinu dolaze oko 1. stoljeća, dodatno su razvile tehnike koncentracije i svjesnosti. Konfučijanska misao i medicinske tradicije naglašavale su kultivaciju uma, tijela i vitalne energije kao temelj uravnoteženog života.

U ranoj historiji, prakse slične qigongu nazivale su se daoyin („vođenje i usmjeravanje qi-a“) ili nei gong („unutrašnji rad“). Koristile su se za očuvanje zdravlja, produženje života, ali i kao priprema za borilačke vještine.

Benefiti qigonga – perspektiva tradicionalnih i savremenih izvora

Iako su klinička istraživanja qigonga relativno nova i još uvijek u razvoju, tradicionalna kineska medicina, kao i savremeni pristupi integrativne medicine, prepoznaju niz potencijalnih benefita redovne qigong prakse. Među njima se najčešće navode poboljšanje cirkulacije i fleksibilnosti, naročito kod starijih osoba, regulacija disanja i smanjenje stresa kroz usklađivanje pokreta, daha i svjesne pažnje, kao i doprinos ravnoteži, tjelesnoj snazi i mentalnoj jasnoći.

U okviru tradicionalne kineske medicine, qigong se koristi kao dopunska metoda za prevenciju bolesti, podršku u upravljanju hroničnim stanjima i održavanje općeg zdravlja. Temeljni tekstovi poput Huangdi Neijing, ali i savremeni teorijski i pregledni stručni radovi, i danas služe kao osnova za razumijevanje uloge qigonga u zdravlju i rehabilitaciji.

Profesor Pang Ming i Zhineng Qigong

Profesor Pang Ming (庞明) je kineski ljekar, stručnjak za tradicionalnu kinesku medicinu i jedan od najutjecajnijih majstora qigonga 20. stoljeća. Rođen je 1940. godine u provinciji Hebei, a obrazovao se i u oblasti tradicionalne kineske i zapadne medicine, što mu je omogućilo jedinstven pristup u povezivanju drevnih znanja i savremenih medicinskih koncepata.

Pang Ming je učio qigong kod 19 različitih učitelja i velikih majstora, stekavši široko i dubinsko iskustvo. Na osnovu tog znanja i vlastitih istraživanja, krajem 1970-ih i početkom 1980-ih godina razvio je Zhineng Qigong – sistematiziranu i pristupačnu metodu usmjerenu na samoregulaciju, jačanje zdravlja i vitalnosti.

Profesor Pang Ming

Zašto je nastao Zhineng Qigong

Motivacija profesora Pang Minga bila je povezati klasična qigong znanja s modernim medicinskim i naučnim razumijevanjem, kako bi stvorio praksu koja je jednostavna za učenje, dostupna širokom krugu ljudi i praktična u svakodnevnoj primjeni za poboljšanje zdravlja. Naziv Zhineng Qigong može se prevesti kao „qigong inteligencije i sposobnosti“, čime se naglašava ideja da se qi usmjerava putem svjesne pažnje i mentalne jasnoće.

Razvoj centra i metoda rada s qi energijom

Tokom 1980-ih godina, Pang Ming je osnovao Hua Xia Zhineng Qigong Training & Recovery Centre, često nazivan i „nemedicinska bolnica“. Ovaj centar postao je poznat kao mjesto u koje su dolazili ljudi s različitim zdravstvenim izazovima, kako bi kroz intenzivnu i strukturiranu qigong praksu radili na vlastitom oporavku.

U okviru centra, učesnici – često nazivani studentima – praktikovali su Zhineng Qigong kroz programe koji su uključivali pokret, disanje i meditativne vježbe, svjesno usmjeravanje pažnje (yi) radi mobilizacije qi-a u tijelu, kao i grupni rad u takozvanom qi polju, koje je imalo za cilj podršku procesu samoiscjeljenja.

Prema dostupnim svjedočanstvima i izvorima, centar je privukao desetine hiljada ljudi, a mnogi su izvještavali o značajnim poboljšanjima zdravstvenog stanja i opće dobrobiti.

Teorijski doprinos

Pored praktičnog rada, Pang Ming je autor i niza teorijskih tekstova, uključujući Integral Hun Yuan Theory, u kojima nastoji ponuditi koherentnu teorijsku osnovu za qigong, povezujući pojmove energije, informacije i materije u jedinstven sistem razumijevanja.

Qigong i savremena praksa

Qigong je drevna kineska praksa čiji korijeni sežu hiljadama godina unazad, a koja objedinjuje filozofiju, medicinu i meditativne tehnike u sistem brige o zdravlju i vitalnosti. U savremenom kontekstu, njegova evolucija i reinterpretacija doveli su do razvoja različitih stilova i pravaca. Među njima se Zhineng Qigong, koji je razvio profesor Pang Ming, ističe kao strukturirana i široko dostupna metoda usmjerena na očuvanje zdravlja, samoregulaciju tijela i svjesni odnos prema vlastitoj energiji.

Zhineng Qigong se u Bosni i Hercegovini vježba i podučava isključivo u Tao studiju, koji se nalazi u Vrazovoj ulici, u samom srcu Sarajeva. Za sve informacije možete se obratiti na broj telefona 060 307 6337 ili putem e-maila: alex63sasa.g@gmail.com.