Razgovarala: Elma Hodžić

Dizajner Adnan Hajrulahović Haad je u novembru predstavio „Oslobođenu“ – kolekciju koja nije samo vizualni spektakl nego i emotivna, politička i poetska priča o ženi, njenoj unutrašnjoj borbi i univerzalnoj vrijednosti slobode.

Tri čina – Tmina, Borba i Sloboda – ispričala su priču ne samo o estetici, već i o društvu koje još uvijek uči nositi vlastite terete. Svaki detalj revije HAAD je pažljivo promislio: lokacija, vrijeme, akteri, činovi. U suradnji s Aleksandrom Lovrić, Nerminom Begović te timom modela među kojima su bile i stvarne žene, „Oslobođena“ je postala oda hrabrosti, održivosti i otporu prolaznim trendovima – cjelokupna kolekcija izrađena isključivo od materijala koje je dizajner već posjedovao.

Ovaj razgovor nas uvodi iza scene – u Haadov kreativni proces, njegovu filozofiju, odnos prema tradiciji, etici i održivosti, te viziju mode kao prostora društvenog dijaloga. Haad otvoreno govori o riziku, hrabrosti, identitetu i ženskoj snazi koja je pokrenula „Oslobođenu“, ali i o tome zašto moda, kada je iskrena, može biti više od odjeće: može biti stav, glas i oslobađanje. A kolekciju možete pronaći u njegovom studiju: Sarajevo, Kulovića 1.

Moda je u osnovi vizualni jezik – kako biste opisali „priču“ koju Haad pokušava ispričati kroz svoje kolekcije?

Moda je moj način da govorim, da pitam i da provociram promišljanje. Svaka kolekcija je poglavlje jedne duže priče o društvu u kojem živimo, o njegovim vrijednostima, kontradikcijama, bolovima i ljepotama. Kroz moje kolekcije uvijek pričam o čovjeku, o identitetu, o korijenima. To je vizualni manifest, nekad nježan, nekad snažan, ali uvijek iskren.

Da možete spojiti filozofiju i modu u jednu rečenicu, šta bi ona bila?

Moda je ogledalo duše društva, ono što nosimo govori više o nama nego što mi sami ponekad imamo hrabrosti izgovoriti.

Kada dizajnirate kolekciju, koliko se vodite trenutnim trendovima, a koliko trajnim vrijednostima i vlastitim principima? Gdje vidite granicu između komercijalnog uspjeha i umjetničke slobode?

Trendu se nikada nisam priklanjao; estetika koja vrijedi jučer, vrijedi i sutra. Vodim se trajnim vrijednostima, porukom i integritetom dizajna. Granica između komercijalnog i umjetničkog je fluidna, ali za mene je jasna, moj rad mora imati svrhu, dušu i stav. Ako to izgubi, onda više nije moj rad.

Ako biste morali modom izraziti vlastiti životni stav ili filozofiju, šta bi to bilo i kako bi izgledalo?

To bi bila odjeća koja nosi snagu, dostojanstvo i istinu. Bez pretjerivanja, bez potrebe da se dopadne, samo da bude iskrena. Konstrukcija koja štiti, forma koja govori, linija koja oslobađa.

Postoji li trenutak u vašoj karijeri kada ste morali izabrati između sigurnosti i inovacije? Kako ste se odlučili?

Takvih trenutaka bilo je mnogo. Uvijek sam birao izazov, jer sigurnost uspavljuje, a moda mora buditi. Inovacija je rizik, ali bez rizika nema ni umjetnosti ni napretka. Svaki moj iskorak bio je rezultat potrebe da kažem nešto novo.

Oslobođena

Vaše kolekcije često crpe inspiraciju iz baštine. Kako balansirate između poštovanja tradicije i potrebe da moda bude savremena?

Baština nije teret, ona je temelj. Ali ne smije se kopirati, mora se razumjeti, rastaviti, ponovo sastaviti i prevesti na jezik današnjice. Moj cilj je da tradicija bude inspiracija, a ne kostim.

Vaša nova revija „Oslobođena“ inspirisana je naslijeđen – kojim?

Moja inspiracija bile su žene iz narodnooslobodilačke borbe i antifašizam kao univerzalna vrijednost našeg društva. Žena kao nosilac promjene, ženska energija koja iscjeljuje društvo. Živimo u bremenitim vremenima predrasuda i okova — nosimo terete koje ni društvo, ni pojedinci ne znaju skinuti sa sebe, i zato se naziv Oslobođena nametnuo kao onaj koji nosi cijelu ovu modnu priču.

Poruka revije je jasna: žena je akter, nosilac, manifest društva i ona to treba i da bude. Kroz tri čina — tminu, borbu i slobodu — prikazana je ženska snaga kao proces oslobađanja.

Kako moda može sačuvati kulturno naslijeđe, a istovremeno ga reinterpretirati za novu generaciju okrenutu globalnom tržištu?

Tako što će mladi dizajneri razumjeti korijen, a ne samo formu. Ako razumijete suštinu, lako je stvoriti savremeni izraz koji ima identitet. Naslijeđe se ne čuva tako što ga konzerviramo, nego tako što ga živimo i prevodimo u nove estetske kodove.

Kako vidite ulogu Bosne i Hercegovine u globalnoj modnoj sceni? Možemo li stvoriti autentične priče koje prelaze granice?

Mi već imamo autentične priče, samo ih moramo hrabro ispričati. Potencijal postoji, ali potrebna je sistemska podrška, obrazovanje i industrija koja stoji iza dizajnera. Autentičnost je naše najveće oružje, samo je moramo kanalizirati u kontinuitet.

Etika je ono što ostaje kad sve drugo prođe

Vaš stav o potrošačkoj kulturi i ubrzanom tempu mode — realnost ili prostor za otpor?

To je realnost, ali i prostor za otpor. Održivost je jedini pravi odgovor. Ne možemo više proizvoditi radi proizvodnje. Moda mora imati svrhu, ponovnu upotrebu, trajanje. Brza moda je samo trenutni šum; održivost je dugoročna melodija.

Može li odjeća biti više od estetike — socijalni ili kulturni komentar?

Odjeća je uvijek komentar. Ona je znak vremena, ideologije, identiteta. Estetika je samo prvi sloj. Ispod nje su poruke koje nosimo kao štit, kao glas ili kao pobunu. „Oslobođena“ je upravo to, tekst koji se čita pogledom.

Poruka mladim kreativcima koji žele spojiti tradiciju, inovaciju i etiku?

Njegujte znanje, strpljenje i identitet. Ne žurite. Ne preskačite stepenice. Gradite svoje ruke, svoje oko i svoju dušu. Tradicija je snaga, inovacija je put, a etika je ono što ostaje kad sve drugo prođe.