Razgovarala: Elma Hodžić

Erdin Hastor je ime koje spaja poslovnu izvrsnost, sportsku izdržljivost i ljudsku posvećenost. Kao direktor predstavništva SEB grupacije za BiH, Crnu Goru i Kosovo, globalnog lidera u malim kućanskim aparatima, Erdin svakodnevno upravlja izazovima velikog tržišta i još većih očekivanja. Pod njegovim vodstvom, brendovi poput Tefala, Rowente, Krupsa, Moulinexa i WMF-a ostvarili su značajan porast tržišnog učešća u spomenutim zemljama, tako što su isticanjem povjerenja u brendove i kvalitet proizvoda, dodatno približili svjetske trendove i novitete te ispoštovali zahtjeve kupaca.

No, iza poslovnog uspjeha stoji mnogo više. Erdin je i jedan od najuspješnijih bosanskohercegovačkih triatlonaca – prvi koji je predstavljao BiH na Svjetskom prvenstvu u poludistanci triatlona. Njegov sportski put, jednako kao i poslovni, prožet je upornošću, snagom volje i mentalnom izdržljivošću. A možda je njegova najvažnija uloga upravo ona o kojoj se najmanje govori – uloga posvećenog supruga i oca troje djece, koji uspješno balansira između karijere, sportskih priprema i porodičnih obaveza.

U ovom intervjuu donosimo priču o tome kako izgleda život u kojem odustajanje nije opcija, kako se gradi povjerenje s potrošačima u vremenu neizvjesnosti te zašto triatlon više nije samo sport – već način života.

Možete li nam ukratko opisati svoj poslovni put? Šta smatrate ključem uspjeha u svijetu biznisa?

Mislim da postoji više „ključeva uspjeha“, ali ipak jedan od glavnih je upornost – ustati i ustrajati nakon padova i neuspjeha; željeti više, tj. „biti gladan uspjeha“; težiti perfekcionizmu; imati jasan fokus i biti drugačiji su svakako neki od bitnih elemenata. Kombinacija svega navedenog, uz određeni faktor sreće, pokazala se u mom slučaju kao dobitna.

Imali ste priliku raditi s velikim brendovima. Kako su ta iskustva oblikovala Vaš profesionalni put?

Moja prva radna iskustva bila su drugačija nego kod velikog broja ljudi. Za vrijeme završne godine srednje škole volontirao sam i prevodio vijesti s BBC servera na jednoj lokalnoj TV, a onda već od druge godine faksa moje radno iskustvo počinje sa ozbiljnijim poslovima kao dio tima JICA-e (japanske nevladine organizacije) na reformi Natron Maglaja, nakon toga u okviru PricewaterhouseCoopersa i USAID projekta na projektima privatizacije. Međutim, prvi (na mene oblikujući) uticaj bio je rad u Predstavništvu Coca-Cole na prvoj nagradnoj igri u BiH („Spoji i osvoji“) i poslije moje inicijative za Cola-ino sponzorstvo košarkaške reprezentacije BiH. Nakon toga, izdvojio bih rad za IEDC Bled School of Management na projektu – Edukacija menadžera u BiH – i tom prilikom bio sam kao vrlo mlad i sekretar prvog udruženja BH menadžera. Premotat ćemo malo pa spomenuti drugi oblikujući momenat, a to je prvi ozbiljniji menadžment s vođenjem Agencije Puls, današnjeg Ipsosa (agencija za istraživanje tržišta), a neizostavan je i veliki uspjeh s lansiranjem brenda Doncafé: kao direktor marketinga uticao sam na redefinisanje tržišta kafe u BiH. Poslije još nekoliko izazova koji su me dodatno oblikovali (uključujući i poziciju predavača na jednoj internacionalnoj poslovnoj školi), dolazimo do uspostavljanja predstavništva Panasonica za regiju od pet zemalja i danas vodećeg svjetskog brenda u malim kućanskim aparatima, također na regiji od tri države, francuske firme SEB Développement sa brendovima Tefal, Rowenta, Krups, WMF, Silit, Lagostina, Moulinex i još više od tridesetak drugih.

Koje vještine ste razvili kroz svoj poslovni put koje su Vam pomogle u triatlonu, i obrnuto, kako triatlon utiče na Vaš poslovni stil?

Mislim da se u posljednje vrijeme triatlon definisao kao „menadžerski“ sport i dijelom izgurao golf kao „hedonističku disciplinu“. U biznisu, ali i triatlonu, nema odustajanja dok se posao ne završi – to je definitivno vještina danas. Svjedočimo da mlađe generacije često odustaju čim stvari postanu teške. Triatlon u većini slučajeva postaje stil života i mijenja određene životne navike kao i stil; energija koju nosi ovaj sport izdržljivosti prenosi se u svakodnevni posao i stvara jednu vrstu stres-barijere.

Kako vidite trenutno stanje povjerenja potrošača u BiH?

Za početak, trebalo bi spomenuti da povjerenje potrošača u Bosni i Hercegovini diktira prihod, tj. kućni budžet. Prisutan je trend premiumizacije, tj. okretanja kupaca prema premium proizvodima i brendovima. Mi uživamo visoko povjerenje naših potrošača jer smo definitivno jedan od najtestiranijih brendova na svijetu i kupci znaju koliko pažnje i ljubavi unosimo u kvalitet i sigurnost naših proizvoda. Trudit ćemo se da to tako i ostane i ubuduće.

Kako balansirate svoj uspješan profesionalni život s obavezama prema porodici i sportu?

To je vrlo dobro pitanje. Izvana to nekim ljudima izgleda kao nevjerovatno – istina je da organizacija nosi puno stresa i odricanja. Često shvatim da možda porodica „trpi“ najviše i da ta moja umjetnost da sve uklopim često bude kontraproduktivna, jer nema prostora za odmor – što opet vodi povredama i povremenom nezadovoljstvu ukućana. Podrška porodice je najbitnija, bez toga to ne bi imalo smisla. Jedan od mojih motiva je „dati primjer“ svojoj djeci, a i drugima, da se rad i trud isplati. Omjer koliko se u „nešto uložite“ uvijek daje recipročan rezultat.

Triatlon je vrlo zahtjevan sport. Šta Vas je motiviralo da krenete trenirati? Kako su izgledali Vaši prvi trenuci u triatlonu? Kako ste se nosili s izazovima?

Ja sam uvijek bio aktivan u sportu. Generalno volim sport i mogu reći da nisam „truba“ ni u jednom manje-više poznatom, a nama dostupnom sportu. Recimo, u „curlingu“ se nisam nikad okušao. Triatlon je došao kao otkriće nakon prvog maratona i nakon sve učestalijih bolova u leđima i koljenima tokom dugogodišnjeg igranja rekreativne košarke. Na prvoj utrci sam imao odmah napad panike na plivanju i zamalo sam odustao, ali… „jaka glava“ kao fraza se često koristi u pozitivnom smislu za nekog ko je tvrdoglav.

Koji su Vaši planovi za budućnost, i u sportu i u profesionalnoj karijeri?

Krajem protekle godine imao sam čast da predstavim BiH na Ironman 70.3 Svjetskom prvenstvu u poludistanci triatlona. Nastupio sam kao prvi i jedini predstavnik BiH do sada i to je baš veliki uspjeh, posebno imajući u vidu moje godine, ali i činjenicu da se ovim sportom ne bavim s potpunom posvećenošću već „usput“ i uz poslovno-porodične izazove s troje djece.

Ove godine nekoliko utrka je u planu. Već 4. maja imam čast povesti svoju ekipu na jednu humanitarnu utrku „Wings for Life“, koja se dešava u čitavom svijetu u istom tajmingu, a sredinom maja 70.3 Challenge u Bratislavi. Zatim, duatlon „Test Your Power“ u Sarajevu, Vučko Trail na Bjelašnici i Ironman 70.3 Emilia Romagna u Italiji u septembru. Možda „upadne“ još i Dubrovnik za kraj godine jer je predobra trka.