Piše: Alex Saša Glušac | Tel. 060 307 6337

Više od 40 godina učim, vježbam, istražujem i provjeravam šta zaista funkcioniše.

Kao i u mnogim uobičajenim pričama o djetinjstvu, i moja počinje vršnjačkim maltretiranjem. Možda zato što ih nisam razumio. Možda zato što nisam bio dovoljno „ozbiljan“ kao oni. Nisam ni pio, ni pušio, niti sam pokušavao glumiti frajera. Ali jedan komšija je prosto uživao da me gnjavi.

U osnovnoj školi imao sam dvojicu prijatelja i, sasvim laički, nas trojica smo počeli trenirati kung fu u jednom podrumu. Nakon toga sam se upisao na karate. Imao sam fantastične idole iz Karate kluba Bosna, tadašnje prvake Evrope. Gledao sam ih i učio. Malo-pomalo, međutim, počeo sam sebi postavljati pitanje: da li je karate koji vježbamo na parketu zaista efikasan ako se nađemo u stvarnoj situaciji?

A onda mi je jednog dana komšija sa jedanaestog sprata rekao rečenicu koju nikada nisam zaboravio: „Sale, džaba ti karate kad je cigla iza ćoška!“

Ta rečenica mi je otvorila potpuno novi vidik. Um mi je eksplodirao.

Počeo sam još intenzivnije trenirati. Ponavljao sam tehnike beskrajno, trčao do Trebevića i udarao u sve što mi je moglo poslužiti za trening. Istovremeno sam, uz svoju upornu majku, počeo vježbati jogu. Ona je i danas praktikuje. Korak po korak, kroz jogu sam počeo ulaziti i u svijet meditacije.

Tako se polako formirala jedna ideja koja će me pratiti cijeli život: borilačka vještina nije samo tehnika. Ona je način razmišljanja.

Krajem sedamnaeste godine, nakon završetka drugog razreda umjetničke škole, otišao sam u Italiju, na sunčani jug, u Bari. Sunce, more, vedri ljudi, komunikativnost i kreativnost. I ubrzo sam pronašao ono što sam tražio – klub full contacta, preteču današnjeg kickboxinga.

Naravno, odmah sam dobio po nosu.

Džaba kaciga, rukavice, štitnici i guma za zube. U borbi nema teorije. Džak, konopac, fokuseri, sparing, jutarnji treninzi – bilo mi je predivno. Po prvi put sam iz neposrednog iskustva spoznao koliko je važno poznavati realnost borbe.

Ali u meni je i dalje živio onaj stari „virus“: cigla iza ćoška.

Shvatio sam da je širina uma jedan od ključnih elemenata stvarne samoodbrane. Zato sam nastavio učiti.

Uz rad s opterećenjem, kondiciju i borilački trening, počeo sam širiti svoje znanje i povezivati različite sisteme. Sve ono što sam smatrao stvarno korisnim i primjenjivim pokušavao sam provjeriti, razumjeti i ugraditi u vlastiti sistem. Nisam želio samo skupljati tehnike. Želio sam razumjeti šta funkcioniše kada teorija prestane, a situacija postane stvarna.

Alex Saša Glušac (u sredini), 1997, Italija

Vrijeme je prolazilo. Godine 2003. otvorio sam Gym Sfera, zajedno sa svojim učenicima, tadašnjom suprugom Giovannom i Srđanom Bašićem.

Sfera je bila mjesto u kojem je spoljašnjost bila tvrda i gruba, a kako se ide prema unutra – sve mekša. U okviru tog prostora djelovao je i Osho centar za širenje svijesti.

U Sarajevo sam doveo IKMI Krav Magu iz Italije, radio Systemu Vasilijeva preko svog učitelja A. Kostića, razvijao vlastiti kurs samoodbrane Total Combat, organizovao različite seminare i, naravno, podučavao kickboxing i Oshove tehnike meditacije.

Da, bili smo prvi u mnogim stvarima. Ali sve dođe i prođe. Ostaje iskustvo.

A upravo iz tog iskustva nastao je SFERA Close Combat System – skup različitih korisnih tehnika i principa namijenjenih ljudima različite dobi i fizičkih sposobnosti.

Ne učimo samo kako udariti. Učimo kako prepoznati problem prije nego što postane sukob, kako reagovati pod pritiskom i kako koristiti prostor, vrijeme, tijelo i okolinu. Učimo kako razmišljati onda kada strah pokušava preuzeti kontrolu.

Jer stvarna samoodbrana nije sportsko takmičenje. Nema ringa. Nema sudije. Nema pravila koja će napadač poštovati.

Život je postao suroviji. Ljudi su pod pritiskom, a osjećaj sigurnosti na ulici često je sve manji.

Odrastao sam u vremenu kada je prisustvo milicije na ulicama bilo gotovo dio svakodnevice. Vremenu u kojem se znalo da, kada dođe do sile, često vrijedi ona stara: „Sila Boga ne moli.“

Zato je važno imati samopouzdanje. Ne ono koje se pokazuje drugima, već ono tiho, unutrašnje uvjerenje: mogu ostati pribran, mogu razmišljati, mogu reagovati, mogu zaštititi sebe i druge.

U SFERA Close Combat Systemu nećete učiti borbu u rukavicama i sigurnosti sportskog okruženja. Učit ćete principe realne samoodbrane. Učit ćete i ono što se u sportu ne uči – ne sportske udarce, prljave trikove, korištenje osjetljivih i bolnih tačaka, improvizaciju i reakcije u situacijama koje nemaju ništa zajedničko s fer borbom.

Ali postoji još nešto.

Cilj nije postati agresivan čovjek. Cilj je postati svjestan čovjek koji zna šta može, zna gdje su mu granice i zna kada treba djelovati, a kada otići.

Zato ćemo na kraju treninga raditi i meditaciju samuraja.

Jer prava snaga nije samo sposobnost da udariš. Prava snaga je sposobnost da ostaneš miran kada oko tebe nastane haos i da, usred ciklona, pronađeš svoj mir.

Većinu situacija koje nas mogu ugroziti ne možemo unaprijed isplanirati, ali možemo naučiti bolje posmatrati prostor oko sebe, prepoznati trenutak kada nešto nije u redu i ostati pribrani onda kada tijelo reaguje prije nego što stignemo razmisliti. Upravo na tome se zasniva SFERA Close Combat System.

Uskoro počinju časovi samoodbrane koje vodim, a prvi pokazni čas je besplatan – prilika da upoznate sistem, isprobate trening i vidite je li ovo nešto za vas. Časovi će se održavati utorkom i četvrtkom od 17 do 18 sati, u prostoru Studija Move na adresi Marka Marulića 2, Sarajevo. Informacije i rezervacije dostupne su na broj 060 307 6337, kao i putem Facebooka.

Dobro došli u SFERA CLOSE COMBAT SYSTEM.