“Puls”: Pozorište kao prostor slobode, susreta različitosti, preispitivanja i spoznaje

Povodom nadolazeće premijere predstave PULS, u koprodukciji SARTR-a, Goethe-Instituta BiH i Udruženja gluhih Kantona Sarajevo, jučer je održana press konferencija na kojoj su prisustvovali direktorica SARTR-a, Maja Salkić; reditelj Ermin Bravo; dramaturginja Emina Omerović; direktor Festivala MESS, Nihad Kreševljaković, te dio ansambla predstave.

Premijera predstave planirana je za 5. oktobar u 18:00, u sklopu 65. izdanja Festivala MESS, dok je repriza zakazana za 11. oktobar u 20:00 sati.

Maja Salkić, direktorica SARTR-a, izrazila je zadovoljstvo što može najaviti prvu premijeru u sezoni 2025/26., koju je SARTR realizirao u koprodukciji s partnerima. Direktorica je posebno istakla da je predstava PULS druga inkluzivna predstava u SARTR-u, koju je režirao Ermin Bravo, umjetnik s dugogodišnjim iskustvom rada s osobama koje do tada nisu bile dio teatarske scene u Bosni i Hercegovini.

“Nadamo se da će inkluzivni projekti postati standard te da ćemo u pozorišne procese uključivati što više zajednica, kako bismo potaknuli širu publiku i profesionalce da razmišljaju o teatru kao prostoru slobode i hrabrosti dostupnom svima”, naglasila je Salkić.

U predstavi, pored profesionalnih glumaca Borisa Lera i Kemala Rizvanovića, igraju Ajla Alimanović, Dragana Seferović, Jasmina Hadžihasanagić i Lejla Alimanović. Mirna Ler, osim angažmana kao scenografkinja i kostimografkinja, također ima i glumačku ulogu. Prema riječima direktorice, ovo je prvi put da je jedna osoba na sceni SARTR-a istovremeno preuzela toliko različitih zadataka i uloga unutar jedne produkcije, što je vrijedno pažnje.

Pripreme za inkluzivne predstave trajale su znatno duže od klasičnih teatarskih produkcija, zahtijevajući mnogo strpljenja, razumijevanja i usvajanja novih vještina.

“Naša ekipa je uložila dodatni trud da nauči znakovni jezik, a rezultat je fantastična predstava koja na suptilan način govori o različitostima, razumijevanju i prihvatanju drugačijih, te njihovoj potrebi da budu saslušani i prihvaćeni u društvu”, zaključila je Salkić, naglasivši kako mediji imaju važnu ulogu u oblikovanju društvene klime te uputila molbu da pokažu veću senzibilnost kada su u pitanju teme inkluzije, obrazovanja i kulture.

“Odgovornost je zajednička, a upravo ovakve priče zaslužuju vidljivost kao pozitivan primjer. Na taj način možemo potisnuti dominaciju deprimirajućih sadržaja i vijesti koje ne promoviraju istinske vrijednosti, te zajedno graditi društvo u kojem prevladavaju solidarnost, znanje i kulturni dijalog.”

Simone Voight, direktorica Goethe-Instituta, naglasila je: “PULS je inkluzivna dokumentarna predstava nastala u okviru projekta ALL INCLUSIVE – Izvedbene umjetnosti za različitost i socijalnu inkluziju, koji je pokrenuo EUNIC klaster BiH, a koordinirao Goethe-Institut u saradnji sa SARTR-om, IOM-om, MESS festivalom i partnerima. Projekat je finansiran kroz program EUNIC European Spaces of Culture 2024/2025.

Kroz radionice plesa, muzike i dokumentarne fotografije, u januaru i februaru 2025. godine učestvovalo je oko 50 članova marginalizovanih zajednica, osoba s invaliditetom, pripadnika romske manjine i ljudi u pokretu. Njihovi glasovi, priče i iskustva pretočeni su u predstavu PULS, koju zajedno izvode i mentori radionica. Premijera predstavlja emotivan završetak jednogodišnjeg rada na povezivanju zajednica i borbi protiv socijalne isključenosti. Posebnu zahvalnost dugujemo timu SARTR-a, izvođačima i svim učesnicima projekta, kao i partnerima iz Austrijskog kulturnog foruma, Francuskog instituta, Ambasade Rumunije i IOM-a.”

Rumunska glumica i aktivistica Alina Serban rekla je: “Želim pričati priče koje će donijeti makar i najmanje sjeme dobra u svijet. Kao aktivistica koristim umjetnost da se borim protiv diskriminacije.”

Ermin Bravo, reditelj predstave, ispričao je o inspiraciji i procesu nastajanja inkluzivne produkcije: “Ideju za ovu predstavu dobio sam prije skoro deset godina. Tada sam živio pored Centra za slušnu i govornu rehabilitaciju i često sam viđao mlade ljude koji govore znakovnim jezikom. Oduvijek sam bio fasciniran ljepotom te geste, ekspresivnošću komunikacije i njenim scenskim potencijalom. Prije četiri godine pohađao sam školu znakovnog jezika i tada sam izložio svoju ideju, tražeći pomoć i zainteresovanost – da li bi bilo gluhih ili nagluhih osoba koje možda dobro plešu i žele učestvovati u plesnoj/dokumentarnoj predstavi.

Za mene je pozorište prostor slobode, susreta različitosti, preispitivanja i spoznaje. Smatram da je svaki čovjek poseban svijet za sebe i da se taj svijet može istražiti iz unutarnjeg prostora nesigurnosti, neznanja, ranjivosti, pitanja i radoznalosti. Želio sam stvoriti takvu predstavu. Čini mi se da živimo u društvu gdje se više cijene sigurnost, moć, ambicija i samopromocija, a meni je bilo važno progovoriti o drugoj strani, o osobnim iskustvima i unutarnjim svjetovima.

Zbog toga je PULS dokumentarna plesna predstava s ličnim ispovijestima, koja tematizira probleme u komunikaciji i pokazuje da smo svi u svojoj osnovi isti. Prilikom izbora izvođača cilj mi je bio okupiti što raznolikije osobe s različitim životnim i scenskim iskustvima, kako bi se na sceni stvorio ravnopravan prostor scenske prisutnosti.

Tokom priprema istraživali smo različite aspekte komunikacije, probleme u njenom izražavanju i način na koji se pojedinac izražava u svijetu. Postavljali smo pitanja koliko je svijet, sa svom svojom audio bukom, zaista glasan ili tih, i koliko smo mi iznutra glasni ili tihi. Željeli smo toj unutrašnjoj tišini dati glas, staviti je pod mikrofon i ozvučiti, dati joj mogućnost da se čuje.”

Emina Omerović, dramaturginja predstave, dodala je: “PULS je dokumentarna plesna muzička predstava u kojoj radimo i izražavamo se na različite načine. Sve što publika čuje na sceni su lične ispovijesti naših izvođača i izvođačica. Pokušavali smo rastvoriti sve slojeve komunikacije i istražiti načine na koje komuniciramo jedni s drugima. Postavljali smo pitanja: da li zaista znamo slušati jedni druge, ili samo mislimo da znamo? Koliko smo strpljivi u razgovoru i dajemo li prostor jedni drugima da se izraze na svoj jedinstveni način?

Predstava istražuje šta znači biti drugačije glasan i koje sve načine izražavanja glasa imamo, kroz muziku, ples, slikanje i video. Među našim izvođačima ima puno talenta i trudili smo se istražiti sve te mogućnosti i kreirati prostor koji ćemo podijeliti s publikom. Često sam razmišljala koliko sam sretna i zahvalna što imam priliku učiti o komunikaciji od naše ekipe. Ne radi se samo o komunikaciji, već i o hrabrosti i ljudskoj toplini koja nam svakodnevno nedostaje, a koju smo na probama osjećali svaki dan. Naučila sam kako je stvarno osjećati ljude oko sebe i nadam se da će takvo iskustvo doživjeti i publika.”

Nihad Kreševljaković, direktor MESS festivala, rekao je: “Zahvalan sam što sam bio dio ovog projekta, SARTR-a i Goethe-Instituta, te što sam imao priliku raditi s Erminom i cijelom ekipom. Festival MESS je u svojoj strategiji posvećen inkluziji, koju smatra jednom od suštinski važnih stvari u afirmaciji komunikacije. Svaki jezik nosi svoju specifičnost i specifičnu emociju, a moje iskustvo je da se u svim jezicima osjeća ono što je ljudsko, uključujući i znakovni jezik. Približavanje znakovnog jezika i emocija koje on nosi obogaćuje naše društvo, a znakovni jezik trebao bi biti potpuno ravnopravan.”

Ajla Alimanović, izvođačica u predstavi, dodala je: “Kada sam počela dolaziti na probe, počeli smo vježbati i nisam bila sigurna da ću se uklopiti. Međutim, vremenom sam vidjela da smo se svi povezali, da smo počeli komunicirati i raditi zajedno. Nakon mnogo vježbi osjećam veliku sreću što možemo zajedno stvarati, što sam se povezala sa svim članovima ekipe i što radimo u fantastičnoj atmosferi gdje se razumijemo i komuniciramo na sve moguće načine. Željela bih da se ovo iskustvo nastavi i da se znakovni jezik više koristi i uči, kao što smo mi učili zajedno tokom rada na predstavi.”

Jasmina Hadžihasanagić, izvođačica u predstavi, istaknula je: “Na početku sam imala sumnju da se nećemo moći uklopiti i nisam znala šta me čeka. Međutim, kako smo sarađivali tokom proba, rodila se velika empatija i međusobno razumijevanje. Drago mi je što se probudila želja da naučimo znakovni jezik, jer među gluhim osobama postoji posebna jezička kultura koja je izuzetno lijepa, ali je često pogrešno shvaćena. Svi smo različiti i imamo priliku da pokažemo šta možemo i šta posjedujemo. Veoma mi je drago što mi je pružena ta prilika i što ćemo nastaviti saradnju, te što prepreke koje imamo možemo pretvarati u prednosti.”

Boris Ler, profesionalni glumac, rekao je: “Iako smo profesionalni glumci, naše prethodno iskustvo u ovakvoj vrsti predstave, posebno dokumentarnoj, praktično pada u vodu. Na sceni se nađete u potpuno novoj situaciji koja je vrlo izazovna i zahtijeva trostruku koncentraciju. Izuzetno sam sretan što imam priliku djelomično naučiti znakovni jezik i nadam se da ću kroz našu igru, kroz svoju porodicu u kojoj ima gluhih osoba, ali i kroz svoj profesionalni angažman, moći progovoriti o problemima s kojima se gluhe osobe susreću. Od srca zahvaljujem na prilici da kroz svoj posao istražujem ono što mi je lično važno.”

Dragana Seferović, izvođačica u predstavi, dodala je: “Jedna od mojih uloga bila je da naučim znakovni jezik. Isprva sam se toga plašila jer mi se činilo jako teško, ali sada imam osjećaj da mi sve ide prirodno, i ako ne razmišljate previše, ide još lakše. Ajla i Lejla su moje ‘sestre’ s kojima sam provela vrijeme u SOS selu. One su mnogo mlađe od mene, ali drago mi je što imam priliku raditi s njima. Sjećam se ih kao malih djevojčica, a danas nas tri zajedno igramo na sceni. Veoma sam zahvalna što imam priliku raditi s Eminom i Erminom i voljela bih da kroz svoju profesiju plesačice i baletnog pedagoga uđem u svijet pozorišta. Hvala im na povjerenju i podršci.”

Amar Kavazović, muzičar u predstavi, rekao je: “Zahvalan sam na prilici da učestvujem u ovoj predstavi. Isprva nisam znao svoje tačno mjesto i nisam bio siguran da li pripadam, jer ne dolazim iz pozorišnog svijeta, već iz benda. Ermin, Mirza i cijela ekipa pomogli su mi da shvatim kako funkcionišu tuđi životi i da, bez obzira na sve što se dešava u našim životima, svi prolazimo kroz svoje izazove i probleme.”

Predstava PULS je produkcija SARTR-a u saradnji s Goethe-Institutom BiH i IOM-om, sufinansirana kroz EUNIC program European Spaces of Culture 2024/2025 i Udruženje gluhih. Realizira se u sklopu projekta Tijelo zvuka: Inkluzivne izvedbene prakse za gluhe i nagluhe osobe, zahvaljujući Caritasu BiH u okviru projekta CORDIAL, Programa malih grantova, uz financijsku potporu Europske unije.