U savremenoj književnosti i esejističkoj prozi postoje tekstovi koji nadilaze formu i postaju univerzalne refleksije o čovjeku, njegovim željama, strahovima i odnosima. Jedan od njih je “Poziv” kanadske spisateljice Oriah Mountain Dreamer, koji se širom svijeta godinama dijeli kao snažna poetska ispovijest o hrabrosti da se bude autentičan, ali i kao inspirativna refleksija o ranjivosti i istinskoj bliskosti. Njegove rečenice ne nude odgovore, nego postavljaju pitanja koja se tiču onoga što smo spremni priznati sebi – i drugima.

* * *

Ne zanima me od čega živiš. Želim znati za čim žudiš i imaš li hrabrosti snivati o ispunjenju želja srca svoga.

Ne zanima me koliko ti je godina. Želim znati jesi li spreman rizikovati da ispadneš budala zbog ljubavi, zbog svojih snova, zbog ove pustolovine koju nazivamo životom.

Ne zanima me koje planete djeluju na tvoj Mjesec. Želim znati jesi li stigao do središta vlastite boli, jesu li te životna razočarenja otvorila ili si se skrutio i zatvorio od straha da ponovo ne osjetiš bol. Želim znati jesi li u stanju trpjeti bol, moju ili svoju, a da je pritom ne moraš skrivati, ublažavati ili izbrisati.

Želim znati znaš li se radovati, zbog mene ili sebe, i možeš li divlje zaplesati i pustiti da te ekstaza preplavi sve do vrškova prstiju, a da nas pritom ne upozoravaš da budemo pažljivi, realni, svjesni ljudskih ograničenja.

Ne zanima me je li priča koju mi pričaš istinita. Želim znati jesi li spreman razočarati drugoga kako bi bio iskren prema sebi; jesi li spreman podnijeti optužbe za izdaju, a pritom ne iznevjeriti sebe: možeš li biti izdajica i samim tim vrijedan povjerenja.

Želim znati jesi li u stanju vidjeti ljepotu, pa i ako nije lijepa, svakoga dana, i možeš li svoj život nadahnjivati njenom prisutnošću.

Želim znati jesi li dovoljno snažan živjeti s neuspjehom, svojim i mojim, i da svejedno stojiš na rubu jezera i ushićeno vičeš prema srebrnom punom Mjesecu: “To!”

Ne zanima me gdje živiš i koliko novaca imaš. Želim znati jesi li sposoban ustati nakon noći ispunjene tugom i očajem, umoran i do kostiju izubijan, i učiniti sve što je potrebno kako bi nahranio svoju djecu.

Ne zanima me koga poznaješ i kako si dospio ovamo. Želim znati hoćeš li i dalje sa mnom stajati u žaru vatre i ne posustajati.

Ne zanima me gdje si ili šta ili s kim si studirao. Želim znati šta te u tebi samom gura naprijed u trenucima kad se sve ostalo ruši.

Želim znati možeš li biti sam sa sobom i voliš li uistinu osobu koja jesi u trenucima praznine.