Piše: Alex Saša Glušac
Tao studio Sarajevo | Tel. 060 307 6337
Fascija je jedno od najzanimljivijih, ali i najpotcjenjenijih tkiva ljudskog tijela. Upravo se u njoj često kriju uzroci osjećaja ukočenosti, zategnutosti i ograničene pokretljivosti koje ponekad nosimo dugo, a da ne znamo odakle zapravo dolaze.
Možemo je posmatrati kao tkivo koje povezuje savremena naučna saznanja i drevne tradicije. Istraživanja sve više ukazuju na to da pojedine veze o kojima su stoljećima govorile tradicionalne discipline, uključujući tradicionalnu kinesku medicinu, mogu imati svoju anatomsku osnovu upravo u fascijalnom sistemu.
Fascija je neprekidna mreža vezivnog tkiva koja obavija svaki mišić, svako mišićno vlakno i svaki organ te ih povezuje u funkcionalnu cjelinu. Možemo je zamisliti kao elastično, višeslojno odijelo koje se proteže kroz cijelo tijelo – od glave do stopala.
Međutim, fascija nije mrtva ni pasivna opna. Riječ je o živom, osjetljivom tkivu bogatom receptorima, kojem su za zdravu funkciju potrebne dvije važne stvari: dobra hidratacija i mogućnost slobodnog klizanja.
Njeni slojevi građeni su tako da se pomjeraju jedan preko drugog, a između njih se nalazi tanak sloj tečnosti koji omogućava glatko i nesmetano kretanje. Upravo zato fascija svoju elastičnost i pokretljivost zadržava kada se tijelo kreće kroz puni obim pokreta. Pokret podstiče razmjenu tečnosti između fascijalnih slojeva i pomaže im da ostanu mekani, hidrirani i prilagodljivi.
Ali šta se događa kada određeni mišić ostane zgrčen sedmicama ili mjesecima – zbog dugotrajnog sjedenja, ponavljajućih pokreta, nepravilnog držanja ili stalne napetosti koju nosimo u sebi?
Takav mišić više ne prolazi kroz svoj puni opseg pokreta. Postepeno se prilagođava ograničenom položaju, a fascija koja ga obavija gubi dio svoje prirodne pokretljivosti. Kada se određeno područje dugo ne kreće dovoljno, tečnost između fascijalnih slojeva može postati gušća, a njihovo međusobno klizanje otežano. Tada se javlja osjećaj kao da je tkivo „zalijepljeno“, zbijeno ili ograničeno.
To možemo uporediti sa spužvom koju stalno držimo stisnutu u šaci. Sve dok joj ne dopustimo da se ponovo raširi i upije vodu, ostat će tvrda, suha i zbijena. Kada je otvorimo i navlažimo, ponovo postaje mekana i elastična.
Slično se ponaša i fascija. Kada mišić ispod nje dugo ostaje u grču i ne prolazi kroz puni opseg pokreta, fascijalno tkivo može postati manje hidrirano i izgubiti dio svoje prirodne sposobnosti prilagođavanja i klizanja.
Tako nastaje začarani krug koji djeluje u oba smjera. Fascija koja je izgubila pokretljivost otežava prirodan rad mišića i čini pokrete manje slobodnim i učinkovitim. Zbog toga se mišić može dodatno napinjati, a napetost se nastavlja održavati.
Fascija je, osim toga, bogata osjetnim receptorima. Kada postane zbijena i manje pokretljiva, može slati mozgu pojačane signale napetosti i nelagode. Zato se ponekad osjećaj ukočenosti javlja na mjestu na kojem mišić nije nužno glavni izvor problema.
Dobra vijest je da fascija reaguje upravo na ono što joj je najpotrebnije – pokret.
Kada mišiću vratimo puni opseg pokreta kroz blago istezanje, vježbe mobilnosti i svjesno kretanje, fascijalni slojevi postepeno ponovo dobijaju mogućnost slobodnijeg klizanja. Poboljšava se razmjena tečnosti, a osjećaj zategnutosti ili „zalijepljenosti“ može se postepeno smanjiti.
Nije uvijek potrebno agresivno djelovati na fasciju izvana niti tražiti brza rješenja. Često je potrebno ponovo pokrenuti ono što se nalazi ispod nje, vratiti tijelu raznovrstan i prirodan pokret te omogućiti tkivu da postepeno obnovi svoju elastičnost i sposobnost prilagođavanja.
Alex Saša Glušac
Fascija i Qi u tradicionalnoj kineskoj medicini
Tradicionalna kineska medicina već hiljadama godina opisuje mrežu meridijana kroz koje cirkulišu Qi i Krv, hraneći mišiće, tetive, fascije i druge strukture tijela. Savremena istraživanja fascijalnog sistema sve više otvaraju pitanje može li upravo ovo vezivno tkivo predstavljati jednu od anatomskih osnova kroz koje se u organizmu prenose sila, pokret i različiti bioelektrični signali.
U tradicionalnoj kineskoj medicini tetive i fascije povezane su sa sistemom Jetre. Kada Qi Jetre slobodno teče, tijelo je gipko, pokreti su lagani, a tkiva zadržavaju svoju elastičnost. Međutim, dugotrajan stres, potisnute emocije, nedostatak kretanja i hronična mišićna napetost mogu dovesti do zastoja Qi-ja. Tada se mišići dodatno napinju, tkiva postaju manje elastična, a mogu se javiti ukočenost, bol i ograničen obim pokreta.
Zato se u tradicionalnoj kineskoj medicini pristup ne svodi samo na ublažavanje bola. Cilj je podržati slobodan protok Qi-ja i Krvi kroz meridijane kako bi se mišići, tetive i fascijalna tkiva ponovo mogli prirodnije opustiti i kretati.
Akupunktura, Tuina masaža, Qigong, Tai Chi i pravilno disanje koriste se kao metode koje podstiču pokret, poboljšavaju cirkulaciju i podržavaju prirodnu sposobnost tijela da povrati ravnotežu, elastičnost i lakoću kretanja.
Kada su Qi i Krv u harmoniji, tijelo nije samo manje opterećeno napetošću i nelagodom. Ono postaje pokretljivije, otpornije i funkcionalnije, a svaki pokret može se izvoditi s manje napora i više unutrašnje lakoće.
Alex Saša Glušac
