Piše: Slobodan Samardžić Sam
Ma koliko vjerovali u prefinjenu moć umjetnosti da utječe na savjest čovjeka i inicira ga na iskreno razmišljanje o tome šta čini i kamo to vodi, mnogi indikatori razvoja civilizacije svjedoče da je taj utjecaj nedostatan! Posebno nesretan je, vjerujem, umjetnik koji se bavi tom temom! Uz sve zadovoljstvo priznatom umjetničkom vrijednošću svojih djela, propitujući se kako dalje, umjetnik neminovno dolazi do stanja zabrinutosti.
Podsjetimo se, Almin Zrno je u jesen 2023. godine na fasadi Umjetničke galerije BiH objavio prvo djelo na temu pleoneksije. Fotografija u maniru razložne ironije! Iznad erotiziranog kadra u kojem nas privlači lik žene sa najlon kesom na glavi, koja kao da uživa dok joj ponestaje zraka, lebdi neonski veseo natpis dizajniran u stilu kakav možemo očekivati na ulazu u noćni bar – PLEONEKSIA! Poziva na užitak! Djeluje snažno, primamljivo. Izvanredna fotografija čiji je utjecaj dubok! Metaforična poruka koja se ne da zaboraviti. Nemilosrdna sebičnost i arogancija, pretpostavka da su drugi ljudi i stvari tu da ih se iskorištava. Da im se na glavu navuče plastična kesa. Planeta u plastičnoj kesi? Da u tome uživamo.
U martu 2024. u Galeriji Europa House u Sarajevu imali smo priliku vidjeti njegovu izložbu koja je, de facto, najava posvećenosti aktuelnim temama suvremenog svijeta van staza dominirajućeg i kodiranog tematskog trenda. Prateći vrlo obiman umjetnički opus Almina Zrne, jasno je uočljivo da ga ponesenost određenom temom nikada ne vodi u neki već pohabani likovni jezik. Uvijek uspijeva, zahvaljujući imanentnoj sklonosti prefinjenosti i originalnosti svog izražaja, ostvariti efektnu komunikaciju sa subjektom svog umjetničkog djela, gledateljem-čovjekom.
Pored toga, u ranijim tekstovima potencirao sam odnos Almina Zrne prema tom velikom prostoru suvremenih dilema i prema glorifikaciji i zloupotrebi tehnologije: „Obični čovjek je sve dalje od razumijevanja problema, sve više je profiliran za kapitulaciju pred iluzijom sreće u svijetu tehnoloških čuda. Ljubav prema tehnološkom kosmosu potiskuje ljubav prema čovjeku na Zemlji, njegovoj planeti. Čovjek zaboravlja sebe! Ekologija je sve više obična tehnološka tema, potpuno se zaboravljaju tehnologijama prouzročena nestajanja čitavih kultura i tradicija. Svojim fotografijama i instalacijama, posvećenim ovoj impozantnoj temi, autor čovjeka vraća na Zemlju, na svoje ognjište. Govori mu ljepotom jasnog likovnog jezika, ne plaši ga nego podsjeća da je mogućnost istinskog opstanka tu, u njegovim rukama! Biti dio prirode je odgovornost prema prirodi i sebi u njoj! Ta komunikacijska lakoća kojom ovaj umjetnik govori o civilizacijskoj krizi bez presedana, slika je njegove originalnosti!“
“Pleonexia II – Oduzeta budućnost”; Foto: Dženat Dreković
