Prije nego što je postala milijarderka i vlasnica jednog od najinovativnijih brendova donjeg rublja na svijetu, Sara Blakely je – poput mnogih – radila posao koji nije voljela. Dvaput nije uspjela položiti prijemni ispit za pravni fakultet, pa je, s 27 godina, prodavala telefaks uređaje od vrata do vrata. Bila je u tome dobra i napredovala do pozicije nacionalne trenerice prodaje, ali je osjećala da to nije njen put.

Jednog jutra se probudila s osjećajem da ne živi svoj život. Na papir je zapisala svoje vještine – prodaja je bila jedna od njih – i dodala rečenicu koja je promijenila sve: „Želim izumiti proizvod i prodati ga milionima ljudi koji će se zbog njega osjećati dobro.“

Ideja iz lične potrebe

Inspiraciju je pronašla sasvim slučajno. Imala je krem hlače koje nikada nije nosila jer se ispod njih naziralo donje rublje. Jedne večeri odlučila je da hlače ipak obuče, pa je odrezala stopala s najlonki i obukla ih ispod. Rezultat joj se dopao, iako su se najlonke cijelu noć rolale. Pomislila je: „Ovo je nešto u čemu bi žene stvarno mogle da se osjećaju dobro.“

Bez formalnog znanja o tekstilu, dizajnu ili pokretanju biznisa, Blakely je vikende i večeri provodila u istraživanju. Sama je pisala patent, koji je kasnije samo pravno dorađen. Nije nikome govorila šta radi – vjerovala je da ideju treba čuvati dok ne sazri.

Skepsa i odbijanja

Kada je konačno podijelila svoju ideju s prijateljima i porodicom, naišla je na nerazumijevanje. Govorili su joj da će veliki brendovi iskopirati proizvod za šest mjeseci i da će samo izgubiti ušteđevinu. No, kako kaže, da je to čula na početku, možda bi odustala. Ovako je već bila daleko.

Ipak, kada je pokušala pronaći proizvođača u Sjevernoj Karolini – gdje se proizvodi većina najlonki u SAD-u – naišla je samo na muškarce koji nisu razumjeli koncept. Posmatranje industrije iznutra dodatno ju je motivisalo: „Shvatila sam da se premalo pažnje posvećuje tome kako se žene osjećaju u svojoj odjeći.“

Sudbonosni znak i prvo “da”

U trenutku velike sumnje, obratila se, kako kaže, svemiru, tražeći znak da li treba nastaviti. Nekoliko sedmica kasnije gledala je Oprah Winfrey, koja je pokazivala kako je i sama odrezala stopala na najlonkama da bi postigla sličan efekat. „To je bio jasan znak“, rekla je Blakely.

Ubrzo zatim, dobila je poziv od vlasnika jedne tvornice. Priznao joj je da je ideju pokazao svojim kćerkama – one su ga uvjerile da proizvod ima potencijal.

Spanx se rađa

S prvim gotovim proizvodima, upakovanim u prepoznatljivo crveno pakovanje – dizajnirano da odmah privuče pažnju i simbolizira samopouzdanje koje brend želi pružiti ženama –  Blakely je uspjela ugovoriti sastanak s agenticom iz lanca robnih kuća Neiman Marcus. Kada agentica nije shvatila koncept, Sara ju je odvela u toalet i pokazala kako hlače izgledaju sa i bez Spanxa. Reakcija je bila brza: „Shvatam! Uzimat ćemo za sedam prodavnica.“

Prava prekretnica dogodila se nekoliko mjeseci kasnije, kada je Oprah uvrstila Spanx među svoje omiljene stvari 2000. godine. Prvog dana nakon emitovanja emisije, stiglo je 20.000 narudžbi.

Milijarda, crveno pakovanje i zahvalnost

Spanx se od tada širi – danas nudi preko 200 proizvoda, uključujući steznike, tajice, bodije i druge komade za oblikovanje tijela. Blakely je 2012. godine postala najmlađa žena koja je samostalno izgradila milijardu dolara vrijedan biznis.

Kada je 2021. Blackstone kupio većinski udio u Spanxu, vrijednost kompanije procijenjena je na 1,2 milijarde dolara. Da proslavi, Sara je svakom zaposleniku poklonila dvije avio karte u prvoj klasi – do bilo koje destinacije na svijetu – i 10.000 dolara u gotovini.

Danas, kao milijarderka, Blakely poručuje: „Nemojte se obeshrabriti ako dobijate ‘ne’. Nekad vam samo treba jedno ‘da’.“