„Mitologija je kroz historiju civilizacije ključna za razumijevanje ljudskih vjerovanja, kulture i vrijednosti. Ona je univerzalni kulturni fenomen koji veže ljudsku prirodu i društvene odnose. Kroz razvoj čovječanstva slični ili istovjetni mitovi pojavljuju se u kulturama koje su izuzetno različite i geografski nepovezane. Jedinstvenost ideja koje sadrži mitologija je fenomen koji fascinira velike mislioce i kojeg proučavaju različite naučne, umjetničke i duhovne discipline. “Mitovi su javni snovi. Snovi su privatni mitovi.” – Joseph Campbell

Piše: Lejla Panjeta

Čovječanstvo u svom razvoju prolazi kroz tri ključne etape: animalistička, religijska i naučna. Najstariji pogled na svijet je animalistički, koji pretpostavlja vjerovanje da predmeti, životinje, biljke i pojave imaju dušu. Magija je strategija animizma; njeno otjelotvorenje je ritual, koji nastaje kao proizvod mitske koncepcije tj. priče koja ima arhetipske osnove. Ono što je instinkt, kao nagon za životom, u strukturi nesvjesnog znanja čovjekove psihe, to je arhetip, kao nagon za mišlju. Ove misli ispoljavaju se u mitovima, religiji, snovima, umjetnosti i drugim sferama čovjekovog psihičkog i kulturnog života. Geneza svake religije počiva na mitu, a mit je kreativna potreba za moći savladavanja unutrašnje i vanjske prirode. Mitološko u prirodi čovjeka pogodan je teren za manipulaciju. U naučnoj misli koju živimo danas, mitološko nije dominantno, ali ljudska priroda i dalje je podložna moćima riječi.

Riječ mitologija potiče iz grčkog jezika. Mythos znači riječ, priča, fikcija, izreka. Logos znači takođe riječ, ali i razum, diskurs, studija, priča, zakon, racionalna božanska inteligencija. Riječ logos je sufiks u imenima nauka (na primjer: biologija), jer značenje riječi u smislu logosa je naučno, racionalno i dokazivo znanje. Dok značenje riječi u smislu mythosa predstavlja priču, fikciju, pripovijedanje. Mythos je pripovijest, a logos princip i objektivno sagledavanje događaja i pojava.

Umjetnici i filozofi do svojih spoznaja i istina dolaze na različite načine: umjetnici putem mythosa, a filozofi putem logosa. „Mit je tajni prolaz kroz koji se nepresušna energija univerzuma manifestuje u ljudskoj kulturi“ – kaže Joseph Campbell. Mitovi su zapravo dokazi duhovnih mogućnosti čovjeka. Logos, sa druge strane, predstavlja sposobnosti uma i razuma da shvati svoj unutarnji svijet, kao i svijet koji ga okružuje. Dakle, na razuman način proučavati neuhvatljivo duhovno, a pri čemu su vodiči arhetipi, koji su zajednički svim ljudima, jeste značenje riječi mitologija.

„Mitologija je organizacija simboličnih slika i narativa koje su metaforične u svojim mogućnostima ispoljavanja u određenom vremenu u nekoj kulturi.“ – tvrdi Joseph Campbell. Za njega je mitologija metafora, a poruka mita je u simbolu. Metafora (grč. meta – iza, promjena, pherein – nositi) je prijenos značenja i poruke. Ovo znači da je poruka mita u duhu, a ne u formi ili nazivu simbola. Simboli i metafore ne trebaju se tumačiti činjenično. Ukoliko se daje faktično značenje simbolu, poruka prestaje da bude transcendentna i mit gubi svoje stvarno metaforičko značenje. Međutim, zbog naučne priče kojom vlada logos, imamo potrebu da racionalnim mišljenjem tumačimo simbol ili metaforu faktički. Tako se poruka mita gubi. Ovo je rezultat zapadnog načina razmišljanja, koji vuče porijeko od Aristotela i biblijskih aspekata etičkih referenci. Činjenice u mitu treba da budu shvaćene simbolički. Bog nije činjenica. Bog je simbol ili metafora činjenice, tj. prijenos činjenice na plan simboličkog iskustva. Dakle, mit je narativ koji se temelji na duhovnom iskustvu i simbolici kulture koja putem date priče objašnjava prirodne pojave, porijeklo svijeta, herojske podvige, ljudsku i božansku sudbinu i etičke vrijednosti. Mythos povezuje pojedinca sa svojom društvenom jedinkom, raspravljajući o pitanjima postojanja, života, smrti, ljubavi, prirode i društva.

Mnoge su definicije mitova, a značajno je razlikovati ih od drugih književnih žanrova, kakvi su legenda, ep ili pripovijetka. Ove književne vrste mogu imati usmeno porijeko ili mogu pripadati pismenoj književnosti. Mitologija je skup mitova, a mit se odnosi na specifičnu priču unutar mitologije. Iako su mit, legenda i priča svi oblici narativa, oni se razlikuju u svom sadržaju, funkciji i značaju u kulturi. Mitologija je skup mitova koji pripadaju određenoj kulturi ili društvu, a koji nastoje objasniti prirodni svijet, ljudsko postojanje i božansko. Drevna mitologija sastoji se od priča koje su se prenosile generacijama, često usmeno, prije nego što su zabilježene u pisanom obliku. Ovi mitovi služili su kao rani pokušaji razumijevanja nepoznatog, oblikujući kulturne vrijednosti i poglede na svijet.

Mitovi objašnjavaju stvaranje svijeta, božanske interakcije, prirodne fenomene i filozofska pitanja. Često uključuju bogove, nadnaravne entitete i arhetipove. Služe da objašnjavaju nepoznate ili misterozne pojmove, kao što su nastanak svijeta, prirodni zakoni i moralna pitanja. Imaju duboko kulturno i religijsko značenje. Legende su historijski temeljeni narativi koji često uključuju likove iz stvarnog života ili događaje, ali su oni obogaćeni fantastičnim elementima. Legende obično sadrže elemente heroizma i avanture. Često služe kao način da se prenesu herojski ideali, važni događaji ili identiteti određenih ljudi ili zajednica. One ne objašnjavaju prirodu svijeta, već ljudske sposobnosti i postignuća. Priče (ili narativi) mogu biti bilo koji oblik naracije, od fikcionalnih do stvarnih, koje govore o događanjima, ljudskim iskustvima ili izmišljenim situacijama. Priče mogu biti mitološke, historijske ili potpuno izmišljene. Priča je klasična bajka, kao što je Crvenkapica, a priča o Kralju Arthuru i vitezovima okruglog stola je legenda, dok je priča o Prometeju mit. Priče o vampirima su legende vezane za određeno geografsko-kulturno podneblje, ali sadrže mitološke elemente i arhetipe koji mu daju dubinu i univerzalniji značaj, omogućavajući mu da transcendira vrijeme i mjesto.

Mit je obično vezan za univerzalne, temeljne istine o svijetu i čovječanstvu, često s filozofskim značajem. Legenda je više usmjerena na herojske figure ili stvarne hisotrijske događaje, s elementima fantastike. Mitovi objašnjavaju temelje svijeta, dok legende naglašavaju herojske ideje i figure, a priče mogu biti bilo koji oblik naracije koji služi različitim ciljevima, uključujući edukaciju i zabavu. Postoje sličnosti i razlike između mnogih fantastičnih vrsta izražavanja, a nerijetko se književne vrste i žanrovi isprepliću, tako da je važno prepoznati osnovne elemente mitoloških kreacija ljudske imaginacije.

Mitovi su obično sveti i dio su religijskih vjerovanja. Legenda je poluhistorijska priča koja uključuje stvarne ljude ili događaje, ali je često s vremenom hiperbolizirana. Bajka je izmišljena priča namijenjena zabavi, obično uključujući čarobna bića i fantastične elemente.

Priča je širok pojam koji obuhvata bilo koju strukturiranu naraciju s likovima, događajima i zapletom. Religijska priča povezana je s vjerom, često prikazujući živote božanstava, svetaca ili svete događaje. Folklorna priča je tradicionalna naracija koja se prenosi generacijama unutar kulture, često s moralnim poukama ili zabavnom svrhom.

U kontekstu sadržaja postoje mitovi o stvaranju (kozmogonije), mitovi o bogovima (teogonije), herojski mitovi, mitovi o lukavim likovima, apokaliptični mitovi, mitovi o podzemnom svijetu, itd. Mitovi o stvaranju objašnjavaju porijeklo svijeta i čovječanstva (grčki mit o Gaji i Uranu). Teogonije su priče o božijim radnjama, historiji i događajima (Ragnarok, Olimp). Ep o Gilgamešu spada u herojske mitove.

Pored kulturnih razlika mnogi mitovi dijele zajedničke teme i arhetipove. U grčkoj mitologiji svemir nastaje iz Haosa, dok u egipatskoj mitologiji primordijalne vode rađaju prva božanstva. Slično ovome, u judeo-kršćanskoj tradiciji, Bog stvara svijet u šest dana. Mesopotamski Ep o Gilgamešu govori o velikom potopu, slično biblijskoj priči o Nojevoj arci i hinduističkom mitu o Manuu. Priče o potopu prisutne su u skoro svakoj ranoj civilizaciji.

Mitovi imaju svoje funkcije: objašnjavanje rituala, etičke poruke, jačanje društvenog identiteta, racionaliziranje prirodnih pojava i zabava. Istu ovu svrhu imaju i moderni miovi ili urbane legende. One često sadrže jezive ili senzacionalizirane priče za koje se vjeruje da su istinite. Za razliku od drevnih mitova, oni nastaju u savremenim okruženjima i odražavaju društvene strahove (čudovište iz Loch Nessa, Slender Man, Bigfoot, UFO teorije zavjere), drevna, kao i urbana mitologija pruža uvid u prirodu ljudske misli, sisteme vjerovanja i kulturne identitete. Iako se mitovi razlikuju među civilizacijama, njihove zajedničke teme otkrivaju univerzalne ljudske brige o stvaranju, moralu i sudbini. (nastaviće se)