Krajem šezdesetih godina nizozemska vlada počela je finansirati projekte eksperimentalnog stanovanja. Taj period omogućio je nastanak danas ikoničnih građevina poput Cube Housea, Kasbah kompleksa i, naravno, Bolwoningena – neobičnog stambenog naselja u gradu ’s-Hertogenbosch (Den Bosch), smještenog između karakterističnih kuća od crvene cigle i vijugavih kanala.

Naziv Bolwoningen u prevodu znači „kuće-kugle“, a projekat poznat i kao The Globe Houses izgrađen je između 1984. i 1990. godine. Ove kuće, koje podsjećaju na ogromne golf loptice, privlače pažnju turista, arhitekata i novinara te pružaju jedinstveno iskustvo svojim stanovnicima.

Iako su u početku bile dočekane s rezervom zbog svog neuobičajenog izgleda, danas se upravo zbog toga ističu još snažnije – kao arhitektonski „stranci“ u mirnom nizozemskom predgrađu.

Projekt je započeo kao eksperiment, nije se proširio kako se očekivalo, ali nije ni propao. I dalje su u njima sretni stanari. Neobičan oblik donio je brojne izazove tokom izgradnje, dizajna enterijera i održavanja. Uprkos poteškoćama, arhitekt, industrijski dizajner i vajar Dries Kreijkamp nastavio je raditi na projektu, fasciniran savršenstvom sfere. Danas upravo zahvaljujući njemu postoji jedino naselje kuglastih kuća na svijetu.

Kako je sve počelo

Godine 1968. nizozemska vlada izdvojila je sredstva za razvoj eksperimentalnih i pristupačnih tipova stanovanja. Među prijedlozima našao se i projekat Driesa Kreijkampa. U to vrijeme tema „alternativne stanogradnje“ bila je izrazito aktuelna – slični primjeri su Cube Houses u Helmondu i Kasbah kompleks u Hengelu, završeni sedamdesetih godina.

Iako je Bolwoningen osmišljen u isto vrijeme, izgradnja je započela tek 1980. godine, a projekat je tokom realizacije doživio niz izmjena. Prvobitno je Kreijkamp u dvorištu svoje kuće u Vlijmenu izgradio prototip od dvije i po kugle postavljene direktno na tlo. Međutim, zbog građevinskih propisa konačna verzija u Den Boschu dobila je cilindričnu bazu na kojoj se sfera uzdiže.

Još jedna značajna promjena bila je u materijalu: Kreijkamp je prvobitno planirao lagane poliesterske strukture, ali su zbog regulativa kuće izrađene od dvostrukog sloja armiranog betona s ojačanjem od staklenih vlakana i izolacijom od kamene vune.

Između umjetnosti i nauke

Izgradnja 50 kuća počela je 1980. godine, a projekt je završen desetak godina kasnije. Kreijkamp, često opisivan kao „opsjednut oblikom kugle“, u jednom intervjuu objasnio je svoju fascinaciju:

„Kugla je potpuno logičan oblik. To je najorganskiji i najprirodniji mogući oblik. Živimo na kugli, rođeni smo iz kugle. Ona objedinjuje najveći mogući volumen s najmanjom mogućom površinom, pa zahtijeva minimalnu količinu materijala. Ekološka je, štedljiva i gotovo bez potrebe za održavanjem.“

Svaka kuća ima promjer od 5,5 metara, 11 kružnih prozora i ukupnu površinu od 55 m². Teži svega 1.250 kilograma i može se lako sastaviti, rastaviti ili premjestiti. Osmišljene su kao tiny houses – pogodne za dvoje ljudi, s naglaskom na jednostavnost i održivost.

Cilindrična baza služi kao ulazni prostor sa stepeništem i skladištem, dok se iznad nje nalazi sferna stambena jedinica. Enterijer je koncipiran vertikalno: spavaća soba, kupaonica, kuhinja i dnevni boravak raspoređeni su na spiralnim platformama povezanim stepenicama. Zahvaljujući velikim kružnim prozorima i centralnom svjetlosnom otvoru, prostor djeluje iznenađujuće prozračno i svijetlo.

Izazovi života unutar kugle

Iako je iskustvo života u kugli jedinstveno, sferni oblik predstavlja i niz praktičnih izazova – naročito kada je riječ o namještaju. Budući da su svi zidovi zaobljeni, standardni elementi teško se uklapaju. Neki stanari su morali izraditi namještaj po mjeri, što je unutrašnjosti dalo dodatnu dozu originalnosti.

Od samog početka projekta, pa sve do završetka gradnje, Bolwoningen je izazivao veliku pažnju. Nakon otvaranja, arhitekti, novinari i turisti iz cijelog svijeta dolazili su da vide „nizozemske kuće-loptice“. Kreijkamp je planirao serijsku proizvodnju, ali do nje nikada nije došlo.

Devedesetih godina, zbog tehničkih problema poput prokišnjavanja i napuklina, pa čak i jedne potonule kuće, postojali su planovi da se cijelo naselje sruši. Na sreću, uslijedila je restauracija, a dodane su i male pomoćne kućice uz svaku sferu koje služe kao skladišni prostori.

Iako Kreijkamp nije doživio širu primjenu svog projekta, nastavio je do smrti razvijati nove ideje – plutajuće kuglaste kuće na pogon vjetra i solarne energije, pa čak i plan za njihovu proizvodnju u Dubaiju. Ni ti planovi nisu ostvareni, ali ostala je inspiracija.

Danas je Bolwoningen rijedak spomenik arhitektonskog eksperimenta iz vremena kada je Nizozemska vjerovala da je moguće spojiti umjetnost, tehnologiju i svakodnevni život. Poput Cube Houses, i ove kugle ostaju simbol epohe koja je arhitekturu shvatala kao prostor mašte i društvene promjene.