Piše: Elma Fišić

Nisu svi susreti s umjetnošću unaprijed planirani. U formalne galerijske i muzejske prostore ulazimo s očekivanjem estetskog i intelektualnog iskustva – vođeni željom da nešto vidimo, razumijemo, naučimo, ali i da nas umjetničko djelo na neki način izvede iz poznatog iskustvenog horizonta. A nekada nas umjetničko djelo zatekne na mjestu na kojem ga nismo očekivali – tada se mijenja i sama situacija recepcije. Umjetnost više nije nužno razlog našeg dolaska niti predmet kojem smo unaprijed odlučili posvetiti pažnju; ona postaje neočekivani dio svakodnevice, susret koji se događa gotovo usput. Upravo ta promjena konteksta otvara drugačiji odnos između djela i publike – publike koja umjetnost nije došla tražiti, ali je s njom ipak stupila u kontakt.

Jedan takav prostor već više od petnaest godina postoji u Sarajevu. Raiffeisen galerija nastala je iz dugogodišnje saradnje Raiffeisen banke i Akademije likovnih umjetnosti u Sarajevu, započete 2009. godine, i od početka je bila usmjerena prema jednoj posebno važnoj tački u umjetničkoj biografiji – trenutku kada student prvi put izlazi iz akademskog okruženja i svoj rad predstavlja široj javnosti. Saradnja je formalizirana prvim memorandumom koji je tada potpisao dekan Akademije, profesor Nusret Pašić. Njen kontinuitet najbolje možda pokazuje podatak da je samo u periodu od 2009. do 2012. godine u prostoru Galerije Raiffeisen banke realizirano dvadeset izložbi, uz kontinuiranu finansijsku podršku najboljim studentima Akademije. Ono što je počelo kao institucionalna saradnja dvije različite vrste organizacija s vremenom je postalo prostor kontinuirane podrške mladim umjetnicima, njihovoj vidljivosti i prvom profesionalnom iskustvu.

Kako ističe profesorica Ema Mazrak, dugogodišnja koordinatorica ovih aktivnosti ispred Akademije, važnost saradnje od samog početka bila je upravo u prepoznavanju mladih umjetnika i stvaranju mogućnosti da svoj rad predstave izvan akademskog konteksta:

“O kontinuitetu i intenzitetu te saradnje svjedoči podatak da je samo u periodu od 2009. do 2012. godine u prostoru Galerije Raiffeisen banke realizirano dvadeset izložbi, uz kontinuiranu finansijsku podršku najboljim studentima Akademije. Iz perspektive Akademije, od samog početka bilo je najvažnije prepoznati značaj mladih umjetnika i pružiti im priliku da svoje radove predstave javnosti, bilo kroz zajedničke, bilo kroz samostalne izložbe, uz istovremenu finansijsku podršku njihovom umjetničkom radu. Posebno mjesto u toj saradnji ima nagrada „Alija Kučukalić“, koja se svake godine dodjeljuje u okviru tradicionalne izložbe studentskih radova Akademije. Dobitnik ili dobitnica nagrade, po pravilu, dobija priliku da realizira svoju prvu samostalnu izložbu u Galeriji Raiffeisen banke, uz finansijsku podršku Banke u najvišem predviđenom iznosu. Istovremeno, i drugi nominirani studenti s različitih odsjeka Akademije dobijaju mogućnost javnog predstavljanja i finansijsku podršku u nešto manjem iznosu. Upravo je ta kombinacija profesionalne afirmacije, prvog ozbiljnijeg predstavljanja javnosti i konkretne finansijske podrške ono što ovu saradnju čini posebno značajnom za mlade umjetnike.”

Nagrada „Alija Kučukalić“ u toj strukturi ima posebno mjesto jer podršku mladom umjetniku ne zadržava na nivou priznanja. Ona je vezuje za konkretnu mogućnost produkcije i izlaganja, odnosno za iskustvo koje dolazi nakon akademskog vrednovanja rada. Prva samostalna izložba tako postaje svojevrsna tačka prijelaza: umjetnički rad više nije samo dio nastavnog procesa i studentske izložbe, nego ulazi u javni prostor i dobija mogućnost da bude posmatran, tumačen i vrednovan izvan akademske zajednice.

Za mladog umjetnika taj prijelaz nije zanemariv. Akademija je prostor intenzivnog učenja, eksperimenta i kritičkog dijaloga, ali je istovremeno i relativno zaštićen kontekst. Izložiti rad pred publikom koja ne poznaje proces njegovog nastanka znači suočiti se s drugačijim oblikom javnosti. Upravo se u tom susretu počinje graditi ono što bi se moglo nazvati profesionalnim iskustvom umjetnika: sposobnost da vlastiti rad artikulira, kontekstualizira i postavi pred različite publike. O tom iskustvu najbolje govori dugogodišnje neposredno praćenje studenata. Ema Mazrak godinama prati taj proces i posebno izdvaja upravo trenutak prvog samostalnog predstavljanja:

“Ovakva vrsta saradnje ima prvorazredan značaj za afirmaciju bosanskohercegovačkih umjetnika u njihovoj formativnoj fazi, a omogućavanje njihove vidljivosti u javnom prostoru Galerije Raiffeisen banke svakako doprinosi kvalitetu umjetničke scene i otvara nove mogućnosti za njihov profesionalni razvoj… Brojni studenti kroz ovu saradnju nisu dobili samo finansijsku podršku, nego i iskustvo izlaganja, vidljivost u javnom prostoru i priliku da stupe u kontakt sa širom publikom. Smatram da je upravo u tome jedan od najvažnijih doprinosa Raiffeisen banke – u stvaranju prostora u kojem mladi umjetnici mogu napraviti svoj prvi ozbiljniji iskorak iz akademskog u profesionalni kontekst.”

Svaki mladi umjetnik zaslužuje prvu ozbiljnu priliku, prostor, publiku i trenutak

Ako je za mladog umjetnika izlazak iz akademskog okruženja važan profesionalni prag, jednako je važno gdje će se taj prvi susret s publikom dogoditi. Raiffeisen Galerija od početka je zamišljena upravo na toj tački: između podrške mladim autorima i otvaranja umjetnosti publici koja je ne traži nužno ciljano.

Kako objašnjava Nedžad Džudža, direktor marketinga i korporativnih komunikacija Raiffeisen banke, ideja galerije od početka je bila šira od samog obezbjeđivanja izložbenog prostora:

„Svaki mladi umjetnik zaslužuje prvu ozbiljnu priliku, prostor, publiku i trenutak u kojem njegov rad prestaje biti nevidljiv. Tako je, u saradnji s Akademijom likovnih umjetnosti, nastala Raiffeisen Galerija: mjesto na kojem su mnogi studenti i mladi autori prvi put predstavili svoj rad izvan Akademije i zakoračili u profesionalni svijet umjetnosti. Od početka nam je bilo važno da to ne bude samo prostor na zidu, nego mjesto susreta autora s publikom, ideje s reakcijom i talenta s prilikom da napravi svoj prvi veliki korak. Podršku nismo željeli svesti samo na izložbeni prostor. Najbolje studente dodatno smo podržavali stipendijama, dajući im više vremena i sigurnosti da se posvete svom radu, istraživanju i umjetničkom razvoju. Sedamnaest godina kasnije, Galerija i dalje povezuje mlade autore s publikom i pomaže im da naprave prve važne korake – od prve izložbe i neposrednog susreta s reakcijama posjetilaca do veće prepoznatljivosti i novih profesionalnih prilika. Nakon sedamnaest godina, jedno je jasno: kada mladom talentu otvorite prava vrata, njegov rad može pronaći put mnogo dalje od galerijskog zida.“

Vrijednost ove saradnje zato nije samo u produkciji izložbi. Za mlade autore ona znači ulazak u profesionalni kontekst: prvi samostalni nastup, susret s publikom, iskustvo prezentacije i, u pojedinim slučajevima, prodaju rada. Ali za galerijski koncept važan je još jedan pomak – promjena same situacije gledanja.

„Najvredniji rezultat ove saradnje ne može se svesti na vidljivost“, kaže Džudža, otvarajući pitanje dugoročnog učinka ovakvog modela podrške mladim umjetnicima:

“Imali smo priliku da iz neposredne blizine pratimo kako mladi talenti grade vlastiti izraz i postaju prepoznatljivi autori. Za neke od njih Raiffeisen Galerija bila je mjesto prve kolektivne ili samostalne izložbe, prvog susreta sa širom publikom, pa čak i prve prodaje vlastitog rada. Takvi trenuci za mladog autora mogu značiti potvrdu da njegov rad ima vrijednost i publiku, ali i snažan podsticaj da nastavi stvarati. Zato pravi povrat ovog ulaganja nije samo u onome što se vidi danas, nego u karijerama i kulturnoj sceni koje pomažemo graditi za sutra. Lokacija se promijenila, ali ideja je postala još vidljivija: umjetnost pripada gradu i ljudima koji ga svakodnevno žive. Galeriju smo iz Centrale preselili u novu poslovnicu u samom centru Sarajeva, na mjesto kroz koje svakodnevno prolaze ljudi različitih generacija i interesovanja. Time je umjetnost postala dostupnija i onima koji možda nisu planirali posjetiti galeriju, ali su je otkrili dok su obavljali sasvim svakodnevne obaveze. U tome vidimo posebnu vrijednost: umjetnost izlazi iz očekivanog okvira i postaje dio ritma grada. Ponekad je dovoljan jedan neočekivan pogled na umjetničko djelo da se svakodnevna ruta pretvori u susret koji pamtimo.”

Preseljenjem u centralnu poslovnicu promijenio se, dakle, i kontekst recepcije. Publika više nije samo ona koja dolazi zbog umjetnosti; djelo se pojavljuje unutar svakodnevne urbane rutine. Time se mijenja i režim gledanja: susret nije unaprijed pripremljen, nego se događa gotovo usput. Upravo tu galerija dobija svoju specifičnu vrijednost – umjetnički rad ulazi u prostor svakodnevice i postaje dostupan publici izvan uobičajenog galerijskog kruga.

Budućnost projekta Džudža vidi upravo kroz nastavak takvog odnosa između autora, publike i prostora:

„Budućnost Galerije vidimo kao budućnost otvorenih vrata za nove autore, nove ideje i publiku koja tek treba otkriti njihov rad. Želimo da ostane mjesto prvih prilika za mlade umjetnike, ali i otvoren prostor u kojem se mogu otkriti nova imena i vizuelne perspektive. Važno nam je da svaki novi ciklus donese energiju generacije koja tek gradi svoj put i da autorima pruži osjećaj da njihov rad ima prostor u kojem može biti viđen, doživljen i vrednovan. Galerija će imati smisla sve dok iza svakih otvorenih vrata stoji nova prilika da nečiji talent bude prepoznat. Za nas je posebno važno da umjetnost ne ostane zatvorena u prostorima namijenjenim samo poznavaocima. Želimo je približiti svakodnevnom životu grada i ljudima koji možda upravo u Raiffeisen Galeriji prvi put zastanu pred radom nekog mladog autora. Galerija zato treba ostati pristupačna i živa, prostor koji ne traži posebno predznanje, nego poziva na pogled, reakciju i razgovor. Za Banku će Galerija i dalje biti način da podršku zajednici pokažemo djelima – stvaranjem prostora u kojem se susreću talent, publika i nove prilike. Naša je ambicija da taj susret nastavi živjeti i razvijati se, te da Galerija ostane prepoznatljivo mjesto na kojem mladi autori dobijaju vidljivost. Jer grad koji zastane pred radom mladog umjetnika ne posmatra samo umjetnost – on prepoznaje vlastitu budućnost.“ – navodi Džudža.

Kada mladi umjetnik dobije mogućnost da njegov rad bude viđen izvan akademskog okruženja, počinje proces koji nijedna statistika ne može dovoljno prikazati: djelo ulazi među ljude, dobija različita čitanja, može biti prihvaćeno, osporeno, zapamćeno ili pronaći svoje mjesto u nečijem privatnom prostoru. Upravo tu Raiffeisen Galerija dobija širi značaj. Ona nije samo završna tačka jednog studentskog procesa, nego jedan od mogućih početaka umjetničke karijere – a za grad je važna zato što omogućava da se umjetnost ne pojavljuje samo tamo gdje je očekujemo. Ponekad je dovoljno da rad bude postavljen na putanju svakodnevnog života da bi neko, možda prvi put, zastao pred njim.

S druge strane, kada jedan mladi umjetnik prvi put vidi svoj rad izvan akademije, pred publikom koju nije birao i ne poznaje, tada počinje nešto važnije od izložbe: počinje njegov stvarni odnos publikom i zajednicom. U tom prostoru između autora, djela i nepoznatog posmatrača umjetnost dobija mogućnost da traje!