Postoje žene koje uživaju u peglanju. Kažu da ih taj ritmični pokret smiruje, da ih miris svježe opeglanog veša vraća u djetinjstvo i da u uredno složenim košuljama vide mali, kućni oblik savršenstva.
A postoje i one druge, kojima peglanje muških košulja spada u grupu poslova koje bi, da postoji takmičenje, uspješno izbjegavale cijeli život. Posebno onih sa tvrdoglavim okovratnicima i rukavima koji se, čim ih ispeglate, nekim čudom ponovo izgužvaju.
Ipak, život nas je naučio jednoj važnoj stvari: muškarci su sasvim sposobna bića. Znaju voziti automobil, sastaviti namještaj bez čitanja uputstava i satima proučavati karakteristike novog telefona. Sasvim sigurno mogu savladati i peglu. Samo ih do tog saznanja ponekad treba nježno dovesti.
Nakon godina posmatranja ove pojave iskristalisalo se nekoliko gotovo naučno potvrđenih metoda.
Prva je da se rasklopljen stalak za peglanje i pegla jednostavno ostave na vidljivom mjestu. Ne zna se kako to funkcioniše, ali već pripremljena oprema u muškarcu budi osjećaj da je pola posla već završeno. Postoji određena vjerovatnoća da će pomisliti: „Ma, mogao bih samo ovu jednu košulju.“ A od jedne košulje počinju velike životne promjene.
Druga metoda je da se ispeglaju sve košulje osim one jedne, njegove omiljene, koju je planirao obući. One koju čuva za važan sastanak, večeru ili izlazak. Ako postoji sklonost eksperimentima, može se otići i korak dalje – ispeglati cijelu košulju, ali jedan mali dio sprijeda ostaviti neopeglan. Samo toliko da ga nervira. Samo toliko da pomisli kako će za dvije minute završiti posao.
I eto ga – drži peglu u ruci, stiče iskustvo i upoznaje čari pare i termostata. Njegova partnerica se, naravno, baš u tom trenutku nalazi usred nekog drugog posla i nikako ne može pomoći.
Tu je i metoda komplimenta. Pošto se na bijelim košuljama vidi svaka flekica i svaka gužvica, dovoljno je usput primijetiti:
„Znaš, tebi crna košulja baš dobro stoji. U njoj izgledaš nekako muževnije.“
Komplimenti čine čuda. Muškarac koji vjeruje da u crnoj košulji izgleda posebno dobro spremniji je da uloži određeni napor kako bi ta košulja izgledala besprijekorno.
Naravno, postoji i najjednostavnija metoda od svih – ne peglati ih.
Jer, ako jednom prihvatite ulogu zvanične peglačice svih njegovih košulja, postoji velika vjerovatnoća da ste dobili posao na neodređeno vrijeme, bez godišnjeg odmora i bez mogućnosti napredovanja.
Nevjerovatno je kako muškarac koji tvrdi da „ne zna peglati“ vrlo brzo nauči kada ujutro shvati da sastanak počinje za pola sata, a jedina čista košulja izgleda kao da je noć provela zgužvana ispod jastuka.
I ne, to nije nedostatak ljubavi. Naprotiv. U zdravim odnosima odrasli ljudi preuzimaju odgovornost za vlastite stvari – svoje račune, svoje čarape, svoje šoljice od kafe i, na kraju, svoje košulje.
Možda nije posebno romantično gledati muškarca kako u nedjelju navečer pegla rukave i bori se s okovratnikom. Ali postoji nešto neobično privlačno u osobi koja ne očekuje da neko drugi obavlja poslove koje može uraditi sama.
A kada jednom savlada peglu, možda će otkriti i ono što mnoge žene odavno znaju – osjećaj zadovoljstva zbog uredno ispeglane košulje ipak je najveći kada ste je ispeglali sami.
