Ovoga puta za najmlađe i one koji nisu izgubili dijete u sebi
U Ćiribu gradu, u pokrajini Sparklend, živjela je vila Vilica i uspješno se bavila čarolijama. Ali, kada je navršila 2899 godina, počela je da zaboravlja i brka čarobne sa običnim riječima. Tako je u neobično kratkom roku pretvorila pola svojih sugrađana u male životinje ili poneki interesantan ukrasni predmet.
Udruženje vila Ćiribu grada odlučilo je da Vilicu pošalje u penziju. A kada tamo penzionišu vilu, to znači da joj oduzimaju čarobni štapić koji joj je rođenjem dat i ona nastavlja da živi životom običnog čovjeka.
I tako su vilu Vilicu penzionisali na svečanosti i tom prilikom joj poklonili zlatni sat i sliku koja je prikazivala Budibogsnama brdašca iza kojih je zalazilo sunce.
Ubrzo zatim, nad Ćiribu gradom je počela da pada kiša. I da pada… Dva, zatim, tri, sedam i napokon, nevjerovatnih deset dana. Oblaci su se toliko tukli i plakali da su svojim suzama potopili grad. Da zlo bude veće, vila Pametnica je čarolijom prizvala gospođu Munju, ali ova nije imala strpljenja sa malim oblacima i htjela ih je smiriti batinama. Od oštrog crvenog biča gospođe Munje oblaci su još više plakali. Poznato je da je gospodin Grom stari udvarač gospođe Munje i gdje se ona pojavi, obavezno je tu i on. Grom je želio pomoći pa su čas ona sa svojim batinama, čas on sa svojom galamom probavali zaustaviti veliku svađu. To je prizvalo i velike, teške i sive bake oblaka. Meškoljile su se nebom spustivši se do same zemlje. One nisu znale kako pomiriti unučiće te su postale nervozne. Da bi se smirile, uzele su da heklaju. Svojim bucmastim rukama radile su male miljee, ali tek što bi počele, galama gospodina Groma bi ih omela i one bi ispustile milje. Zatim bi opet počele da heklaju, pa bi ih ubrzo opet nešto prekinulo i opet bi ispustile nedovršen rad. Kao da ih niko nikad nije ni prekidao, one su hitro počinjale sa ručnim radom i još hitrije ga ispuštale. Nebo se išaralo sićušnim miljeima pa je kiša postepeno prelazila u susnježicu, a susnježica u pravi pravcati snijeg.
Udruženje vila je zasjedalo danima sjedeći na krovu potopljene zgrade. Raspravljalo se o najdjelotvornijoj čaroliji. Predsjednica Udruženja, gospođica vila Šljokicić, cijedeći svoju svjetlucavu čarapicu natopljenu kišnicom, zaključi da bi najbolje bilo pozvati u pomoć vilu Vilicu, jer ona, iako zaboravna, ipak je najiskusnija vila od svih. Tako i bi. Pozvali su Vilicu koja je teškom mukom doplivala do zgrade Udruženja, a potom su je zamolili da im pomogne. Vilica, iako još uvijek povrijeđena zbog penzionisanja, ipak pristade da pomogne u ovoj izuzetno neprijatnoj situaciji. Na kraju krajeva, njenim krhkim kostima takvo nevrijeme nikako nije odgovaralo. Dali su joj njen čarobni štapić, a ona se nakašljala, usmjerila ga u pravcu posvađanih oblaka i izgovorila čarobnu riječ: “Venserenadus!” Ali avaj! Opet je pogriješila, jer umjesto da kaže “Muskumulus” (čarobna riječ za rastjerivanje oblaka, koju ju je davno njena baka, vila Rospijica, naučila), ona prizvavjetra Škripavka. Bilo je kasno da se čarolija poništi, jer čim na nebu iščezoše srebrnaste iskrice, začu se strahovita škripa. Škripavko je sebe smatrao za najtalentovanijeg muzičkog umjetnika. Niko ga nikada nije uspio ubijediti da njegova škripa ne podsjeća ni na šta osim na škripu. Ogrnut žutim šalom nije časio časa, već sretan što je prizvan počeo je pjevati, odnosno škripati. Svojom izvedbom nadglasao je čak i gospodina Groma koji nije prestajao galamiti na oblake i time iskazivati svoje nježne osjećaje prema gospođi Munji. Čak su i oblaci prestali sa svađom. Slušajući neobičan zvuk gospodina Škripavka, jedan je oblačić pokušao uhvatiti ritam i počeo plesati. Drugi se nasmijao i pridružio se igri. Zatim sutreći, četvrti i peti, ali i šesti, sedmi i osmi takođe počeli da plešu. Ubrzo su se svi uhvatili za ruke i plesali, krećući se u pravcu Budibogsnama brdašaca. To je još više zasmetalo bakama oblaka. One su odlučile da odu na neko drugo mjesto, da u miru nastave sa svojim pletenjem. A Sunce je prosto zasijalo od sreće što su se oblaci pomirili.
Vila Vilica je uspjela! Cijeli grad je slavio. Našoj junakinji priredili su veliko slavlje i uručili joj medalju kao najboljoj vilici na svijetu, ali i dozvolu za povremeno korištenje čarobnog štapića.
A Škripavka su se lako riješili jer je otišao vrlo brzo, dobivši ponudu da nastupi na muzičkom festivalu u ŠtaKoMolim gradu.
