U Umjetničkoj galeriji Bosne i Hercegovine 29. aprila otvorena je samostalna izložba mlade likovne umjetnice Ane Naletilić Ivanković pod nazivom „Osjećam, ništa mi ne promiče“, a posjetitelji je mogu pogledati do 17. maja 2025. godine.

Izložba donosi ciklus grafika koji, kroz snažan likovni izraz i kontemplativne zapise, otvara prostor za promišljanje o položaju pojedinca unutar društvenih struktura, pitanjima identiteta, smisla i svakodnevne fragmentiranosti. Umjetnica poziva na aktivno iščitavanje slojevitih narativa, gdje se riječ i slika stapaju u univerzalna, ali i duboko osobna pitanja postojanja.

Slagalica fragmenata egzistencije

Zaključiti određeno poglavlje te izložiti sebe i vlastito skrovito stvaranje tumačenjima čin je zrelosti i potvrda vjere u dostatnost onoga što jesmo u određenom životnom trenutku. Vratiti se u prošlost te osvijetliti i produbiti komadić onoga što je neminovno upisano u našu trenutnost čin je hrabrosti i ljubavi prema svakom koraku putovanja.

Nastao kao diplomski rad – dakle na pragu (i)stupanja u samostalnost i jednakost, koje uvijek podrazumijeva i stanovitu zebnju i nesigurnost – ali prema svojoj prirodi vremenom neodređen, ciklus grafika Ane Naletilić Ivanković sadrži sve elemente zreloga likovnog jezika. Iako velikim dijelom sveden na liniju i plohu te na osnovni kontrast crne i bijele boje, njezin reduciran likovni izražaj nadomjestak za prividnu jednostavnost pronalazi u slojevitosti značenja. Likovne prikaze kao primarne nositelje emocije na grafikama često prate riječi i rečenice – upisane misli – kao nositeljice značenja, koje ponekad djeluju kao objašnjenje, a ponekad kao novi vid tumačenja.

Životna epizoda u kojoj su nastale grafike suštinski je urezana u matricu i jasno se reflektira u otiscima. Grafika Moja verzija priče simbolički sažima i tumači druge fragmente cjeline te formatom podsjeća na čvrsti monolit u koji je uklesan rukopis umjetnice, a iza kojega se skrivaju preostali komadići rascjepkane poruke. Oni su naoko nasumice raspoređeni u kompoziciji koja ih objedinjuje i kojoj oni daju značenje, dok ih promatrač treba i asocijativno povezati, tražeći i pronalazeći u njima smislenu potpunost i uvijek individualiziranu poruku.

Izmjenom horizontala i vertikala, izjava i pitanja, smjera i veličine oblika i slova umjetnica promatrača potiče na interakciju i aktivan odnos, kako u intelektualnom tako i u fizičkom smislu. Kao u svojevrsnoj metafori života i svega što u životu činimo, da bi se detalji sagledali i razumjeli u potpunosti ponekad je potrebno približiti se, uroniti u sadržaj, povezati riječ i oblik, upiti emociju te ponekad čak prilagoditi stav tijela radi lakšeg čitanja. Nasuprot tome, da bi se vidjela cjelina potrebno je udaljiti se i pogledati mozaikalnu strukturu s distance – poput vremenskog odmaka ili ptičje perspektive – koja općim dojmom otkriva težnju, a ne nužno manjkavosti ili pretjeranosti.

Čovjekova zaokupljenost djelovanjem uz zanemarivanje ili odgađanje jasnoće smisla, pozicija individue u široj zajednici, društvene konvencije, ispravnost i motivacija postupaka i odabira – te mnoga druga – pitanja su koja umjetnica jasno iznosi pred promatrača, ali za njih ne nameće vlastite odgovore. Jednako kao što pitanja postavlja drugima, tako svojim grafikama pita i istražuje sebe. Da bi u djela unijela nelagodu i neizbježnu nejasnost koju proces traganja za odgovorima podrazumijeva, Ana Naletilić Ivanković gustoću i težinu linoreznog otiska pretvorila je u plodnu emocionalnu podlogu, a mekoću i podatnost materijala iskoristila za poigravanje, prenaglašavanje i deformaciju oblika. Čovjekova neautentičnost tako je simbolički prokazana licima koja snažno podsjećaju na maske, izbjegavanje smisla i pribjegavanje pretjeranoj akciji kao zaštitnom mehanizmu otkriveni su prenaglašenim rukama – često klonulima od umora – dok prsti poput kandži prijete raskidanjem zaštitne opne fragmentirane zbilje koju sami biramo i stvaramo te suočavanjem s cjelovitom prirodom naše egzistencije.

Kreativna vizija iz koje je nastao grafički ciklus umjetnice proizišla je iz dubokog promišljanja društvenih dinamika i uloge individue unutar njih. Zaključujući poglavlje usmjerenog i vođenog istraživanja, umjetnica je radovima posvjedočila zrelost, samostalnost i spremnost za otvaranje novih stranica i stvaranje autentične priče, za koju je sjeme već posijala ovim radovima. Usto je oživjela složene narative ljudske egzistencije i introspektivne refleksije, koji poput kamena temeljca stoje kao čvrsti oslonac budućem stvaranju, zapisao je povodom izložbe Beat Čolak, historičar umjetnosti.






Ana Naletilić Ivanković, rođena 23. aprila 1994. godine, diplomirala je na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu 2018. godine, na odsjeku grafike u klasi Igora Dragičevića. Do sada je imala pet samostalnih izložbi i sudjelovala na brojnim skupnim izložbama u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Od 2025. godine radi kao asistent na odsjeku grafike na Akademiji likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu. Na istoj akademiji, od 2023. godine, pohađa doktorski sveučilišni studij ARS SACRA. Godine 2018. osvojila je prvu nagradu za idejno rješenje u projektu Stvarnog poslovnog slučaja, u suradnji s Općinom Široki Brijeg i Akademijom likovnih umjetnosti u Širokom Brijegu, pod pokroviteljstvom EU ProLocal projekta.