Alex Saša Glušac: Borilačke vještine i borilački sportovi

Piše: Alex Saša Glušac
Tao studio Sarajevo | Tel. 060 307 6337

Ne bih želio zamoriti čitatelje, ali je važno napraviti jasnu razliku između borilačkih vještina i borilačkih sportova.

Borilačke vještine nastale su iz egzistencijalne potrebe – da se odbrani vlastiti život i život onih koji to ne mogu: porodice, djece, starijih i, kroz historiju, posebno žena. One nisu nastajale radi publike, medalja ili priznanja. Naprotiv, često su bile zatvorene i prenošene selektivno, a kandidat je morao kroz vrijeme, ponašanje i odgovornost dokazati da je dostojan znanja i da mu pristupa čistog srca.

Borilački sportovi, s druge strane, nastali su kasnije – kao način omasovljenja, takmičenja i promocije. To samo po sebi nije loše. Međutim, takmičenje gotovo neminovno nosi rast ega, a ego je u realnoj borbi često najveći neprijatelj. Naravno, i tu postoji lična motivacija, disciplina i inteligencija vježbača – ali je kontekst bitno drugačiji.

Moj lični put je od samog početka bio jasan: razviti sposobnost da se odbranim. Kao vrlo mlad, sa 17 godina, odlaskom u Italiju želio sam sebi iskreno odgovoriti na pitanje – da li je karate koji sam tada trenirao zaista efikasan u realnim uslovima. Vrlo brzo sam shvatio da nije.

Borba sa štitnicima i rukavicama, uz realnu snagu i jasno prihvatanje činjenice da mogu biti udaren, bila je dobar test. Ali sam isto tako shvatio da se stvarna borba, tuča ili napad ne dešavaju na strunjačama, ne po pravilima, ne u rundama i ne uz sudiju. To znači biti slobodan – ali i ozbiljno pripremljen, prije svega mentalno.

Istraživanje me je vodilo u različite, često neugodne i zahtjevne situacije, upravo kako bih bio što spremniji. Put me je odveo do Krav Mage, koju sam doveo u Sarajevo i uveo u tadašnji klub Sfera (osnovan 2003, ugašen 2008). Klub je imao dvije sekcije – jednu orijentisanu na kick-box, drugu na realniju priču samoodbrane.

Kada sam 2006. godine upoznao Sistemu i počeo je širiti, primijetio sam zanimljiv fenomen: mnogi učenici više su gravitirali „tvrdim“ stilovima, dok im je Sistema djelovala previše mekano. A poenta je, zapravo, upravo suprotna.

Treniramo se za iznenadni napad – onaj koji može doći bilo gdje i bilo kada. Što više komfora tražimo u treningu, to smo dalje od realnosti. Biti „spreman“ ne znači tražiti konflikt, već biti sposoban izbjeći ga, deeskalirati ga, a ako nema izbora – reagovati trenutno i odlučno.

Spremnost znači i znati pobjeći. Znači imati mudrost da kažeš: „U pravu si, izvini“, ali i sposobnost da se, na prvi jasan znak napada, odbraniš bez oklijevanja.

Ne treba zaboraviti da konflikt rađa konflikt, a često i osvetu. Pravno gledano, u mnogim situacijama oba učesnika završe pred sudijom, bez obzira na to ko je započeo. Nerijetko se dešava da agresor, uz dobrog advokata, izađe kao „pobjednik“ i čak dobije odštetu.

Zato prava spremnost podrazumijeva:

• svijest o okolini
• izbjegavanje rizičnih mjesta i situacija
• učenje prepoznavanja konflikta prije eskalacije
• sposobnost korištenja onoga što je pri ruci za odbranu

Žene – samoodbrana kao pravo, ne kao sport

Za žene, borilačke vještine nisu pitanje dokazivanja, već pitanje sigurnosti, postavljanja granica i samopouzdanja. Realnost je takva da su žene češće meta iznenadnih napada, psihološke manipulacije i fizičkog nasilja.

Zato trening za žene mora biti:

• realan
• jednostavan
• prilagođen tijelu, a ne sili
• fokusiran na brzu reakciju i bijeg

Nema potrebe za „tvrdom borbom“ ili takmičenjem. Potrebno je razumijevanje distance, glasa, stava, kretanja i korištenja najjednostavnijih alata. Najjače oružje žene su svijest, odlučnost i sposobnost da reaguje bez zamrzavanja.

Borilačka vještina za ženu treba vratiti osjećaj lične moći, a ne stvarati strah ili iluziju nepobjedivosti.

Juniori – karakter prije tehnike

Kod djece i juniora, cilj borilačkih vještina nije borba, već izgradnja:

• samopouzdanja
• koordinacije i pokretljivosti
• discipline i fokusa
• smirenosti pod pritiskom

Tehnika dolazi kasnije. Najvažnije je naučiti dijete kada ne reagovati, kako izbjeći konflikt i kako zaštititi sebe bez agresije. Dobro vođen trening razvija karakter, a ne nasilje.

Borilačke vještine, kada se pravilno podučavaju, uče dijete da snaga ne znači napad, već kontrolu.

Kako odabrati borilačku vještinu ili sport?

Odgovor zavisi od:

• vlastite konstitucije
• iskrene namjere
• spremnosti na realan rad ili sportsko takmičenje

Sve je to u redu – ako znate zašto ste tu.

Najvažnije je pronaći iskusnog Majstora, ne samo trenera. Nekoga ko vidi čovjeka ispred sebe – ženu, dijete ili odraslog – i prilagođava put njemu, a ne obrnuto.

I na kraju: mnogo treninga, ponavljanja i rada na sebi. Samo tako dolazi pravo samopouzdanje – u Sebe.

Ovakav pristup borilačkim vještinama i samoodbrani ne završava na tehnici, već na odnosu prema sebi, drugima i stvarnim okolnostima. Upravo takav rad danas se razvija i podučava u okviru Tao studija Sarajevo – kao dugoročan, svjestan i odgovoran proces. Tao studio se nalazi u Vrazovoj ulici, u samom centru Sarajeva. Sve dodatne informacije dostupne su putem telefona 060 307 6337 ili e-maila: alex63sasa.g@gmail.com.