Piše: Alex Saša Glušac
Tao studio Sarajevo | Tel. 060 307 6337

Neće nas uništiti bolest niti godine, koliko nas može oslabiti ono što svakodnevno biramo da ne uradimo. Izgovori su ti koji se najtiše uvuku u život, bez drame i bez naglih promjena, ali s vremenom postanu obrazac koji oblikuje i tijelo i um. Rečenice koje svi poznajemo – „nemam vremena“, „počeću od ponedjeljka“, „nisam danas raspoložen“ – nisu bezazlene. One su odluke.

Izbjegavanje nije stanje, nego svjestan ili nesvjestan izbor. Svaki put kada ga ponovimo, učvršćujemo ga u sebi. Tijelo to pamti mnogo bolje nego što mislimo. Pamti propuštene pokrete, sate provedene u neaktivnosti, napetost koju nismo otpustili. Pamti sve ono što smo odgodili za „sutra“ koje nikada nije došlo.

Problem je u tome što posljedice ne dolaze odmah. Tijelo je strpljivo. Prilagođava se, kompenzira, trpi. I upravo zbog te njegove sposobnosti često pomislimo da je sve u redu. A onda, nakon godina, jave se bolovi, ukočenost, pad energije, osjećaj težine koji ne možemo jasno objasniti. Tada tražimo uzrok, a zaboravljamo da je on nastajao polako, kroz svakodnevno izbjegavanje.

U radu s ljudima to postaje očigledno. Nije problem samo u fizičkom stanju, nego u odnosu koji imamo prema sebi. Često vidimo roditelja koji sjedi, odsutan, dok dijete pored njega traži pažnju i pokret. Govori mu šta ne treba raditi, ali mu ne pokazuje kako treba. Tu se ne prenose riječi, nego obrasci. Djeca ne uče ono što im kažemo, nego ono što živimo. Ako je naše stanje pasivnost, i oni će ga usvojiti kao normalno.

Nekada je kretanje bilo prirodan dio života. Nismo ga planirali niti analizirali. Trčali smo, padali, ustajali i vraćali se kući umorni, ali ispunjeni. Danas se odnos prema tijelu promijenio. Kretanje je postalo obaveza koju odgađamo, a ne potreba koju živimo. Sve češće biramo statičnost, iako je tijelo stvoreno za pokret.

U tom raskoraku između onoga što jesmo i kako živimo nastaje problem. Tražimo brza rješenja, kratke programe, trenutne rezultate, ali tijelo ne funkcioniše po tom principu. Ono traži kontinuitet, pažnju i disciplinu. Ne traži savršenstvo, nego odgovornost.

Alex Saša Glušac

Važno je razumjeti da tijelo nema rezervne dijelove. Može se oporaviti, može se ojačati, ali nikada se ne vraća potpuno na početak. Zato je važno na vrijeme prepoznati trenutak kada počinjemo izbjegavati i svjesno ga prekinuti.

Motivacija, koju ljudi često čekaju, nije početna tačka. Ona dolazi kasnije, kao posljedica pokreta. Prvi korak uvijek je odluka. Mala, jednostavna, ali konkretna. Da se ustane, da se napravi pokret, da se izađe iz stanja odgađanja.

U praksi se pokazuje da nije presudno koliko neko radi, nego koliko je dosljedan. „Ponekad“ ne donosi promjenu. Tijelo reaguje na kontinuitet, na ponavljanje, na ritam. Upravo tu se gradi snaga, ali i unutrašnji mir.

Jer pokret ne utiče samo na mišiće i zglobove. On mijenja način na koji razmišljamo, kako dišemo i kako doživljavamo sebe. U tom procesu nema skrivanja – susrećemo se s vlastitim granicama, ali i s vlastitim potencijalom.

Ako želimo promjenu, ona mora početi od nas. Ne kroz planove i obećanja, nego kroz konkretno djelovanje. Svaki pokret koji napravimo danas je ulaganje u ono što ćemo biti sutra. Ne samo za sebe, nego i za ljude koji nas gledaju i od nas uče.

Zdrav duh ne dolazi sam od sebe. On se gradi kroz disciplinu, kroz odnos prema tijelu i kroz spremnost da budemo iskreni prema sebi.

A istina je jednostavna: sve počinje onog trenutka kada prestanemo izbjegavati i odlučimo da krenemo.

Tao studio Sarajevo otvoren je za sve koji su spremni napraviti prvi korak prema sebi – bez izgovora i bez odlaganja. Za dodatne informacije i dogovor termina možete se javiti na broj 060 307 6337 ili putem Facebooka.