Književnu nagradu “Meša Selimović” za najbolji roman objavljen u 2016. godinu na govornom prostoru BiH, Crne Gore, Hrvatske i Srbije osvojio je Andrej Nikolaidis za roman Mađarska rečenica. Odlučio je to žiri 17. Međunarodnih književnih susreta Cum grano salis koji su činili Adisa Bašić (predsjednica), Hadžem Hajdarević, Slobodan Šnajder, Pavle Goranović i Mile Stojić.

U užem krugu za nagradu su osim Mađarske rečenice bili EEG Daše Drndić, Beara Ivice Đikića, Sjećanje šume Damira Karakaša i Kad sam bio hodža Damira Ovčine.

Mađarska rečenica Andreja Nikolaidisa je roman, je rečenica, a rečenica se čita u dahu, pa zato najsnažnije udahnite i uronite u priču, u monolog u kojemu pripovjedač svako malo citira svog pokojnog prijatelja i alter ego, možda i svoj id, pisca, samoubojicu Joea, opsjednutog samoubojicom iz Portboa, Walterom Benjaminom i njegovim izgubljenim rukopisom, koji govori o poravnanju računa sa svijetom i plaćanjem zaostalih računa za Joeom, na putu vlakom, ultimativnim prijevoznim sredstvom iz doba vedre apokalipse Austro-Ugarske, koja se tamnija najavljuje, između Budimpešte i Beča, po ostacima osovine Srednje Europe koja se pretvara u dobro utvrđeni otok usred kontinenta, govori o izbjeglicama i migracijama koje su trajna pojava, danas s Istoka, prije s Balkana, uvijek odnekud nikamo, o domovini i domu, a to je ono odakle se otišlo, o izglobljenosti osobnoj i iščašenosti vremena, o nostalgiji, melankoliji i politici, o moći od koje plemenita duša odustaje i još mnogim stvarima koje Nikolaidis bernhardtovski, to je ime koje uvijek uz njega valja spomenuti, u poplavi misli i komentara, sa spasonosnom dozom ironije i paradoksalno konstantnom lucidnosti iznosi, dok vlak odlazi, a rečenica kao Dunav u kojemu se možda skriva tijelo njegova prijatelja teče, prema svom kraju, uviru u crnu točku, zadnju”, zapisao je o knjizi urednik Kruno Lokotar.